Kako si mogao?
Napisao Jim Willis, 2001. Ako imate psa - pročitajte ovu priču... Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču... Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču... Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi". Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti. Poruka autora: Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje. Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja. 1.Moj život će vjerojatno trajati 10-15 godina. Svako odvajanje od tebe za mene će biti bolno. Upamti to prije nego me nabaviš. 2.Daj mi vremena da shvatim što želiš od mene. 3.Iskaži mi svoje povjerenje. To je neophodno za moju dobrobit. 4.Nemoj se dugo ljutiti na mene, i nemoj me zatvarati za kaznu. Ti imaš svoj posao, zabavu i prijatelje. Ja imam samo tebe. 5.Ponekad razgovaraj sa mnom. Iako ne razumijem tvoje riječi, ja razumijem tvoj glas. 6.Budi svjestan da bez obzira kako se prema meni odnosiš, ja to nikada neću zaboraviti. 7.Molim te, nemoj me udarati, jer ja ne mogu uzvratiti udarac. Ali zato mogu gristi i grebsti, a to zaista ne želim učiniti. 8.Prije nego što me prekoriš da ne želim surađivati s tobom, da sam tvrdoglava i lijena, pitaj se ne muči li me možda nešto. Možda ne dobivam odgovarajuću hranu, ili sam predugo bila vani na suncu, ili moje srce stari i postaje sve slabijim. 9.Brini se za mene kad ostarim. I ti ćeš jednoga dana ostariti. 10.Prati me na teškim putovanjima. Nikada nemoj reći, "Ne mogu to gledati," ili "Neka se to dogodi u mojoj odsutnosti. " Bit će mi lakše ako ćeš ti biti tamo. Zapamti, ja te volim. |
Ej ljudi, evo ne znam baš o čemu da pišem, nemam baš ni neke volje, ni inspiracije, pa ću samo stavit tekst od jedne lijepe pijesme, koja mi sad baš nekeko paše... Pozzzz svima, i ne zaboravite potpisivat onu peticiju u predzadnjem postu. Hvala
Evo zakleću se Ej nosite ovu pjesmu zadnji put U jednu ulicu kraj rijeke Zauvijek zabranjenu Samo za moje korake Ej kada bi neko granu masline Na jedna vrata odnio Vrata što sam zauvijek Davno davno zatvorio Evo zakleću se ja pred svima Svim na svijetu i svime što imam Da je nikad nisam htio Da je nisam volio i da ne bolujem Pred svima se zaklinjem Pred svima, al' pred Bogom ne smijem Pjesma uvijek miriše na uspomene Recite joj da katkad pita za mene |
Što se tiče čovjekova odnosa prema životinjama,bolna je istina da on nije razvio od doba nekog tamo homo erectusa! Ljudi prečesto zaboravljaju da su i životinje živa bića, koja, iako neki tvrde da nemaju, imaju osjećaje. Ali su mnogo zahvalniji od ljudi, jer ako im mi pokažemo ljubav i oni će nas voljeti,a ako pak nastupimo mržnjom i nasiljem,kako možemo očekivati nešto drugo zauzvrat? Dok s ljudima nikad ne znaš, ljudi su "zahvaljujući" većoj inteligenciji "izmislili" pohlepu, izdaju, prevaru, iskorištavanje drugih, gledanje samo svog dupeta,..... i ostale blagodati modernog čovjeka. Životinje su postale labaratorijski eksperimenti kojima se utvrđuje kvaliteta neke maskare ili deterđenta ili kremice za bore, (p)ostale su samo namirnica, skoro pa nema više krave, svinje i koke nego samo teletine,svinjetine i piletine-krasno! No ipak ima i onih kojima je stalo. Udruge poput PETE, Prijatelja životinja... bore se za ukidanje pojma "pokusni kunić" i zalažu se za prava životinja i njihovu ravnopravnost sa ljudima. Na službenoj starnici prijatelja životinja pronašla sam peticiju za koju ja potrebno 10 milijuna potpisa kako bi postgli globalno priznanje da su životinje važne,da mogu osijećati bol te da je naša odgovornost da stanemo na kraj okrutnosti širom svijeta. Naveli su i također par primjera patnje životinja u svijetu:
1.Oko 60 milijardi životinja svake se godine koristi kako bi proizvele mlijeko, meso i jaja. Većina tih životinja se uzgaja na industrijskim farmama gdje njihove osnovne potrebe nisu ispunjene. 2.Na svijetu je oko 600 milijuna pasa i gotovo isto toliko mačaka. Procjenjuje se kako su čak 80% njih lutalice ili su nepoželjne. 3.Ilegalno i vrlo često nehumano trgovanje divljim životinjama je rastuće crno tržište vrijedno 10 milijardi dolara godišnje, od čega su po profitu jedino isplativiji krijumčarenje oružja i droga. U ovom 'mutnom' poslu na milijune divljih životnja ubijaju, zatočuju ili s njima trguju na krajnje nehuman način. 4.Procjenjuje se da 80% snage na farmama u zemljama u razvoju donose životinje koje tegle, no dostupni resursi su često bijedni, neprimjereni i dovode do značajnih pitanja vezanih uz dobrobit. 5.Životnije vrlo često stradavaju u prirodnim katastrofama, no to se rijetko uzima u obzir. Zato molim sve kojima je imalo stalo do životinja da potpišete ovu peticiju i tako napravite nešto zbilja korisno zbog čega čete moći biti ponosni na sebe jer ste pomogli u stvaranju boljega svijeta. Hvala |
Evo me natrag,kako sam i obećela svim svjim vjernim čitateljima čiji je broj trenutno jednak NULI!!! Danas sam za vas "sve" pripremila nešto specijalno. Današnji post bit će posvećen mojoj "najdražoj" tzv. glazbi=NARODNJACIMA!!!
Pa što reći o njima,hmmm,ništa mi lijepo ne pada na pemet,hmmmmm...... Onda ću malo vrijeđat . Ta uvreda za riječ glazba,ovih se zadnjih godina polako ali sigurno počela širit među ljudima-poput kuge! Sve veći broj mladih nalazi zabavu u klubovima gdje svira turbo folk,što je šokantno saznanje jer svi znamo čega sve ima u tim klubovima. Početi ću od pijanih djevojčica u minicama,šiklama i dubokim dekolteima koje skakuću i izviaju se po podilju,tu su i napaljeni stari pedofili koji uživaju u pogledu,kupuju im pića i stavljaju svakakve drogice unutra, a one glupače prihvaćaju ta pića, pa poslije završe negdje sa strane s tim starcima....grrrrrrr....!!!!!! A tek dečki,čije je glavna spika za ulet: "jesi vidila moj auto?; da ti poakžem svoju "zvjerku" u hlačama?; mala,bili dala?..." i ostala sranja koja su toliko žalosna da ti se plače od same pomisli kako je ovaj svijet postao taaakooo glup i primitivan!!!!! Onda još i da ne zaboravim sva ostala sranja koja se događaju u turbo folk klubovima,osim golih maloljetnica, brojnih silovanja,droge,tuča,... tu ima i još jednog veselja modernog pijanog svijeta-ORUŽJA! A znamo što se dogodi kad neka pijana budala ima pištolj- bude mrtvih,što i nije baš rijedak slučaj bio tu u Zagrebu. Neki lik zafrkava ovog što ima pištolj,ovom dopizdi i jednostavno izvuće pištolj,povuće okidać i bum,gotovo. Nema zeke s takvom "facom",on ima pištolj pa će to lijepo riješit lako. Ma krasno.... Joj kolko ovog ima,a još nisam rekla ništa ni o glazbi. Kao prvo,smatram da izvođaćima te muzike treba odrezat jezik i prste tako da nikad u životu ne mogu napisat ni otpjevat "pjesmu". Drugo, se odnosi na njihove fanove. Pa tko može uživat u glazbi u kojoj se uz harmoniku pojevljuju neki tzv.tehno ritmovi. Pa i da slušaju zbog teksta,kakvu pouku i smisao ima tekst tipa:"...neću stobom kume,ćelave ti gume! Sjedala se trsu u tvom mercedesuuuuu!!!!!" Jebote.... A neda mi se više pisat o ovim glupstima,previše sam i napisala! Aj bok "svima", sluašjte kvalitetnu glazbu, ne podajite se "čarima" turbo folka i sve će bit dobro. |
Neznam za sve ljude,ali iz mog osobnog iskustva,a i iz iskustva mojih frendova,na sve glavne promjene u našem životu,načinu razmišljanja,odabiru društva,stilu odijevanja,itd. utjecala je glazba koju smo u toj životnoj fazi preferirali. Ja sam imala mnoge slavne i neslavne faze u svom,17 godina dugom, životu. Prošla sam kroz trnovit put dječjih pjesmica, spice girlsica,r´n´b-evaca,i sl. da bi napokon sa nekih 11-12 godina za rođendan od svoje najdraže majčice dobila cd od Doorsa, čija me glazba fascinirala u trenutku,i odvela me u potpuno drugi,novi svijet,gdje sam napokon pronašla sebe. No da ne duljim sad samo o sebi,navest ću neke vrste glazbe i neke njene osnovne karakteristike,te karakteristike ljudi koji slušaju tu glazbu. Ukoliko smatrate da sam nekog krivo opisala,slobodno mi to recice u svojim komentarima. Otvorena sam za sve kritike,ali i za pohvale
Za početak ROCK: To ja glazba koja nas nekako tjera da je slušamo s velikom pažnjom,uvlaćeći nas u svoje tekstove,bio to hard rock ili pak onaj lagani. To nije glazba koju možeš ćuti po diskotekama u gradu,pa možda baš i zato u njoj toliko uživamo. Ljudi koji slušaju to glazbu stvarno se oblače raznoliko,jer se i sami rock izvođači oblače poprilično normalno,pa tako ne utječu na svoje obožavatelje preko odjeće,jer pokušavaju svesti sve na glazbu. No ipak postoje neki tipični odjevni predmeti,kao što su starke,traperice(često i poderane),a i često viđamo po gradu ljude s majcama doorsa,gunsa,zeppelina,pink floyda,....... Ali isto tako, ja imam poznanike/ce koji se oblaće šminkerski,cure koje nose štikle,mini suknje itd.,a dečki koji nose pumice,bijele hlaće,raskopćane košuljice itd.,pa opet slušaju rock. Pa kao i kod odjeće,i ponašanje tih ljudi je raznoliko. Ali kod onih pravih,istinskih zaljubljenika u rock,cijeli se život svodi na muziku. Druga su stvar oni pozeri,koji se samo foliraju,i slušaju za druge,ali o tome ćemo neki drugi put.... POP i RNB: To je glazba koju svi znaju,pa iako je pokušavaju zaobići u svojoj osobnoj kolekciji cd-ova,jer se ta glazba vrti u svim kafićima i diskotekama. To je tzv. komercijalna glazba,čiji izvođači skoro pa uvijek izgledaju prelijepo, dotjerano, trendovski obućeno ali i često vrlo razgolićeno. Muzički spotovi,i izgled izvođača glavni su za pridobivanje fanova popa i rnb-a. Fanovi najčešće žele izgledati kao svoji uzori,pa su cure koje to slušaju uglavnom odjevene pa poslijednjoj modi,i idu na tečajeve trbušnog plesa,a dečki također prate trendove i kupuju šminkerske košulje i pripijene majce u trgovinama poput diesela,skandala.... Ljudi koju slušaju to glazbu vole plesati,a tu imaju sreće,jer u brojnim klubovima u gradu mogu plesat na svoju najdražu hit pijesmu,svaku večer sve dok ju sa to ljestvica be izbacineki drugi,novi hit. To bi bilo to za danas,nastavak slijedi sutra,sad idem na kaficu. Stay cool, slušajte šta god vam paše (samo ne narodnjake), i uživajte čitajući moj veeeeeeeeeeeliki blog. Pizzzz |
Evo još jednog bloga koji je nastao iz istog razloga sve češćeg nastajanja blogova po internetu: DOSADA!!! Pa tako dok pola mojih frendova uživa u istinskim ljetnim radostima, provodeći cijeli dan na plaži, igrajući picigin u plićaku i hladeći usijane guze u osvježavajućem i tako dalekom MORU, ja sam stuck in this fucking town i nemam stvarno ništa pametnije raditi u 2 poslijepodne-nego piasati blog! Jedino što me spašava u ovakvim paklenim danima kad užegli asfalt isijava vrućinu sve do mog 5 sprata-jesu moji frendovi koji dijele istu sudbinom,i ova prokleta,nezdrava ali bogomdana KLIMA! Ali nemojte mislit da ću ja cijelo lijeto provest u zagrebu,idem i ja na more,ali tek sredinom srpnja,kmeee.... Ma doći će to brzo,ajde bar me tješi što mi se dečko vraća u petak iz italije!!! Jupiiii!!! Inače ovo je bilo samo za početak,idem sad pronać nešto pametnije o čemu bi vam mogla pisati,stojte mi dobro i ja se nadam da ćete jednog dana,možda ćak i sutra,kad napišem nešto na svom bloga-rado ostaviti svoje komentarčiće i preporučiti me frendovima. Pusa svima,voli vas m.
|
srpanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv