utorak, 26.06.2018.
Kad premijer ne zna sto reci...
... onda je najbolje usporedjivati se sa drugima cije su krave davno bile pocrkale. ti drugi ocigledno vise ne mogu vise niti Rumunji, koji su nam u Doba Mraka, pa i koje desetljece poslije, gledali u ledja. a da o Cesima, Poljacima ili Madjarima i ne govorimo.
MI SMO UVREDA ZA STOKU
ovo je vrhunac cinizma od strane pripadnika elitistiskog establishementa koji su uveli ovakav nacin komunikacije sa obicnim smrtncima iz moje domovine davno prije ovoga najnovijeg biser...
da ne bude zabune, dok je bio njegov red za vedrenje i oblacenje ovim krajevima zatupljujuce inertnosti, i Milanovic nas je bio uvjeravao mi zapravo ne znamo koliko dobro zivimo. znaci, svi do jednog su isti, neovisno sa koje strane politickog spektra dolaze.
Plenkovic je pak samo jos dodatno usavrsio Milanovicev cinizam. ne sumnjam da ce i onikoji dodju poslije HDZ imati identicnu spiku.zato sto ce im biti dozvoljeno.
a narod kao narod, gleda, slusa, cita i guta. fakat, uvreda za stoku...
srijeda, 20.06.2018.
Moze li Hrvatska jos dublje?
gdje smo i sto smo u europskim ekonomskim okvirima, vise nije niti novost. mozda da pas ugrize Kolindu, TO bi bila novost.
CUDA LI VELIKOGA!
bez da se priziva ista ili ikoga, nekad su Rumunji, pa i Poljaci, i Bugari,i Cesi, i Madjari dolazili na plac na mome kvartu na zagrebackoj Pesci prodavati cipele, deke, igracke, cak i cugu. i onda nazad doma. kako su u svemu tome bili nalazili racunicu, veze nemam. ali ocigledno jesu nekakvu.jer su bili dolazili godinama. sjecam se da je i Predsjednik Malnar govorio o Cesima sa poc. '70-ih...
a danas im gotovo svima iz ex-istocnog bloka gledamo u ledja. no, zato smo mi za vecinu njih - Zapad. a oni eto nisu. niti ce ikada biti! jer ce zauvijek ostati samo - Balkan. a ime kojeg gospodja Predsjednica ne zeli staviti niti u istu recenicu sa Hrvatskom. mozda cak i zna da zemljopisno ne pripadamo Balkanu, kako vecina ucenih ljudi iz te domene drzi.
neovisno o Balkanu, bit ce da joj "balkan" u baca na siromastvo, zaostalost, korupciju. a mozda i radnu nedesciplinu i neeticnost, nemoral, nepouzdanost, nesposobnost, pa i manjak entuzijazma i volje da se ucini nesto za vlastiti boljitak. 
subota, 16.06.2018.
Nova procelnica gradske Kulture - stara netolerancija
Supruga legendarnog hrvatskog snimatelja i zamjenica bivseg hrvatskog ministra kulture, ukazala se u svoj svoj necunzuriranoj cenzorskooj ljepoti, ovaj puta kao procelnica zagrebackooga Gradskog Ureda za kulturu.
predsjednica nase drzave bi ogranicavala kretanje unutar EU, a druga najmocnija zena u kulturi nase drzave bi uvodila cenzuru po politickom kljucu.
biser koji mora na poc. 21-og stoljeca, u jednoj, sva sreca jos dovoljno demokratskoj zemlji, izleda dovoljno gadljivo da ga ne treba degustirati, te rastavljati na prim-faktore.
dovoljna je izjava na N1 nase ili njihove, samo ne "svoje" kulturnjakinje:
cenzura ti tura
... i ono najtragicnije:
"Ja mislim da bi za njega, inače nekoć davno nadarenog studenta i redatelja, da nema razloga da se javnim novcem financira politički aktivizam. Određeni ravnatelji su imali namjeru i smatrali da on može biti dio njihovog repertoara i umjetničkih koncepcija, kao što je to smatrao Ljuština u Kerempuhu. Moje je mišljenje da se politički aktivizam i govor mržnje ne smiju financirati javnim novcem namijenjenim da financira kulturne institucije."
Prozvani Frljic je na to odgovorio:
Oli Ani
...i ono najsocnije:
"'Znače li ovoj personi išta imena kao što su Erwin Piscator, Bertold Brecht, Christoph Schlingensief, The Living Theater ili Bread and Puppet - da nabrojim samo nekoliko onih koji bi po njezinim kriterijima također završili u političko-aktivističkom košu? "
reakcije drugih...
Vilim Matula:
"Mislim da je već prva izjava pročelnice Lederer stvarno nepojmljiva i skandalozna, a to je ona izjava da se neće financirati kazališni rad Olivera Frljića zbog toga što je to aktivizam, a ne umjetnost. Zanima me - po kojem to kriteriju?"
Velimir Viskovic:
"'Kaže nova čelnica zagrebačkog Ureda za kulturu kako ona nije za cenzuru, ali više neće biti gradskog novca za financiranje Frljićevih predstava. Nije to rekla za Kurbašu i Sedlara; očito, na djelu će biti isključivo jaki umjetnički kriteriji!"
Ursa Raukar:
"Frljića možete voljeti ili ne, može vam se sviđati njegov teatar ili ne, može vas oduševljavati ili ljutiti, no talent i znanje mu se moraju priznati i nijedna vlast u demokraciji ne bi smjela zabranjivati rad ni njemu ni bilo kome! Sloboda kulturnog stvaranja je zagarantirana Ustavom. A ako mislite da će Frljić ostati usamljen, bojim se da se grdno varate. Pod šifrom 'političkog aktivizma' ili nekom sličnom, onemogućavat će se rad svima koji misle drugačije, koji postavljaju pitanja ili kritički sagledavaju društveni trenutak, koji se ne uklapaju u ideološke okvire Neovisnih za Hrvatsku"
takodjer, koliko lupeta dokazali su joj otkrivajuci koliko laze - namjerno i zlobno ili iz ciste neinformiranosti- i u vezi "ispraznjenog" zagrebackog HNK-a nizanjem konkretnih brojaka prodanih karata, koje su rasle iz godine u godinu...
nista novo "maloj zemlji za velike budale"...
četvrtak, 14.06.2018.
HRGA VS. DEZULOVIC - Lektira
Izgleda da se stariji linkovi koje sam bio stavljao po postovima gube, pa rekoh da se slucajno ne izgubi jedan od jacih Dezulovicevih gem/set/mec kresanja krila umisljenih velicina.
HRGA:
Mislim da je vrijeme da se kolumnisti prestanu nazivati novinarima. Halo ekipa, koju ste vi to vijest osim mišljenja donijeli, gdje ste to prašinu gutali i s ljudima na terenu od straha umirali?! Sjedite I častite nas svojim umom, vas Soros nagradama. Sve OK. Ali ne falsificirajte nam struku zbog udarca po novčaniku. Godinama se hranite u sistemima koje navodno iskonski prezirete, a kada se prvi put suočite s tržištem, maltretirate nas svojim problemima upravo dokinute nevinosti. Probudite se, izađite iz brloga ako vam je do novinarstva u koje se, vidi drskosti - vi kunete. A sve se zapravo svelo pod jednu poznatu izreku susjeda: "Dajem veru za večeru". Kad večere nema, "vera" pregolema. Smiješni likovi", napisala je Hrga na svojem profilu.
DEZULOVIC:
"Ukratko, od mlade HDZ-ove komesarke na prvoj liniji obrane Herceg-Bosne, do prekaljene profesionalke u Šeheru, usred socijalističkog federativnog Regiona. "Walter Cronkite brani Sarajevo." Da parafraziram jednu čuvenu regionalnu novinarku, "kada vere nema, večera golema", napisao je kolumnist te dodao još pokoji odlomak o Hrgi i njezinoj optužbi.
"Od Tuđmanove sobarice do zaklete feralovke"
"Vere mi i večere, Ernest Hemingway i Émile Zola zajedno ne bi bolje. Na studijima žurnalistike učit će klinci čuveno Hrgino "J'accusé!" iz 2015., usamljeni krik optužbe istinskog novinarstva protiv kolumnističkih parazita, koji, baš poput mene, za legendarnu novinarku Mirjanu Hrgu nikad nisu čuli. Evo je danas, dvadesetak godina kasnije, kao zvijezde regionalne televizijske kuće Al Jazeera Balkans sa sarajevskom adresom, profesionalke koju bi poželio svaki BBC i CBS, same ženske reinkarnacije Waltera Cronkitea, ozbiljne urednice i prekaljene reporterke u krvavoj pancir košulji, kako nas opet uči "novinarstvu kakvo bi trebalo biti", pa u pravednom gnjevu ispisuje svoje snažno "Optužujem!" protiv kolumnističkih mudrosera što se lažno predstavljaju kao novinari, i umjesto prašine i straha s terena u redakciju donose mišljenja od doma", napisao je Dežulović.
"A sve se zapravo svelo pod izreku 'Dajem veru za večeru'", zaključuje iznervirana Mirjana, koja je za večeru promijenila sve četiri vjere: od pouzdane Tuđmanove sobarice na državnoj Hrvatskoj televiziji, preko čistačice red carpeta na tabloidnoj privatnoj Novoj TV, do zaklete feralovke na katedri jednog veleučilišta, što je onomad, kad je propao Feral, pozivala mlade novinare neka, "ako će imati svoje Ivančiće i Čuliće, pomognu da takva imena ne završe na cesti", završivši na koncu – ili barem zasad - kao novinarka i reporterka britanskog tipa na Al Jazeeri, kojoj je dopizdilo da se "takva imena" uopće nazivaju novinarima."
IMAMO MJERE! NEMAMO HRVATSKU!
TRUC-TRAC BLA-BLA X-TI PUT
Precjednica je objelodanila svoje mjere. I jos jednom se dokazala kao primjer nedosljedne politicarke, osim kaj je usavrsila svoje sposobnosti prezvakavanja xy puta ispricanih prica...
Elem, sad joj treba strana radna snaga. Koliko od njih ce biti azilanti, da li je ona toga svjesna? A oni onda vise nece moci biti element od kojeg bi se trebali braniti zicama, jer isti bi imali problema prihvatiti "vrijednosti zapadne civilizacije" ili slican debilizam. Sad niti azilantima ne treba neko jace znanje hrvatskog jezika.
Ta ako nastavi ovako mozda konacno jednom i prizna da nikad necemo biti Svcicarska, kako je uslijed nepoznate bolesti bila snatrila naglas prije koju godinu...
Dalje, sad bi da se vrati ekipa kaj je bila otisla u poteazi za boljim zivotom...
A prije nepune 2 godine je tim istim 220.000 hrvatskih ekonomskih emigranata porucila da Hrvatska moze (i) bez njih. Znaci, tada njoj moje pare nisu trebale. Zato ih I drzim na off shore racunu, plus kaj smo se prosle godine izbrisali iz registra Poreznih Obveznika, da Plenkiju ne bi pala neke cudne ideje na pamet…
No, sad bi Precjednici pare povratnika dobro dosle...
------------------------------------------------------------------------------------------
Tuzno je to kad posten I dobar coek poput mene mora raditi takve stvari pred starost, no kako sam uvijek govorio:
Nisam ja napustio Domovinu, nego je ona napustila mene!
------------------------------------------------------------------------------------------
Precjednice, ne moze vise "piskicu-kakicu"!
Tako se moglo dok ste hodali po Briselskim hodnicima gdje prolazi takav pristup rjesavanju problema poput onog da li da se spanjolskim pripadnicim NATO-snaga u Poljskoj omoguci ucenje poljskog jezika online ili iz hard copy prirucnika...
Cuj, povisiti neto place, smanjiti poreze?! Pa to bi znalo srociti i moje 13-godisnje dijete.
Elem, cijela mi "platforma" lici na ispraznu retoriku koja, uostalom, nema, niti ce imati bas nikakvu snagu, osim "prelagateljske". Jer ona o ovome ne odlucuje, vec Vlada. A s njom joj je zajednicko samo jebanje u glavu "ostatka ostataka" moje domovine. Ljubav sigurno nije. To kaj ona zbog svoje enormne tastine brije da je neki faktor, neka joj bude.
Kako bilo, nekompetentniju predsjednicu nismo mogli izabrati. Mozda da si opet aktivira taj mracni dio mozga gdje obitavaju raznorazne bolestine i kompleksi poput "vise/manje vrijednosti", te nastavi sa svojom sramotnom klaunstinom i napravi prilog ispred ograde oko rezidencije Angele Merkel.
No, ja izgleda ovdje opet “tudjim k…. po oprivi mlatim”.
"Premala je to zemlja za toliko budala" (Seva P.u.M, Ministar Obrane Republike Pescenica)
Samo jedan u nizu bisera...
KAJ NA UMU TO NA DRUMU
nevjerojatno je kakve si gafove dopusta KGK. moze li ona na sekundu zaustaviti dah i misao i uzeti si vremena prije nego kaj izadje sa napisanim govorom da procesuira to kaj ce reci?
tu nema "izvrtanja" rijeci, niti je ista izvadjeno iz konteksta. naivno i glupo. ako je htjela reci da zbog slobode kretanjau EU iz RH je otislo 200000+ ljudi, onda je trebala reci samo TO. a ne to uzimati kao "otegotnu" okolnost zbog koje nam demografija ide u tripckemtrine. otkuda je i dosla.
i sad ako su njeni politicki oponenti iskoritili priliku - ali, ono ZLATNU! NA DLANU!- da je izkritiziraju, a ona se sadi pravi mlada junferica trebala bi napustiti politiku i zarediti se u nekonstrogom katolickom redom koji se zavjetuju na sutnju do smrti.
jednostavno, zena nije za taj posao.
ponedjeljak, 11.06.2018.
Alo, Urednistvo! Alo, Admine!
Klikni pored na kalendar ili linkove na postove iz lipnja ili srpnja i vidite i samo zasto vam saljem onolike mejlove... qurtza nis ne radi!
No comment...
...skoro.
"Bravo, Nebojsa!"
AMEN
ovaj clanak ne bi trebao imati nikakav poseban status medju svima ostalim. zapravo i nema. ali ima poseban status ovdje!
Nebojsu sam sreo na jednom tulumu mozda prije kojih 25+ godina. izmijenili par rijeci, imali smo zajednicke frendove. jedino kaj sam o njemu tada zapamtio bilo je da je "na akademiji".
poslije sam znao naletjeti na clanke o njemu. ali, niti jedan kao ovaj gore. i sad mi je jako drago sto su njegovu poruku, za njega neocekivano, najbolje shvatili selektori u Cannesu, za najbolji dokumentarac. shvatilla je poruku filma i domaca publika... no, izgleda da glede, kako Nebojsa kaze, "domace klime i narativa" mozda nije bilo preporucljivo krenuti sa posebnim pohvalama (vidi pod sudbinu filma " Ministarstvo Ljubavi").
na osobnom nivou, i bez gledanja filma, dalo mi zeru za razmisljanje...
dvije su "napolitanke" u mojoj kuci. majka je ta koje je Hrvatica...
neki put si mislim: kako su njeni roditelji prihvatili "nji'ovog" decka?
ujaka i ujnu moje punice su ubili Srbi '91-e. mozda su te zivotinje bili "srpski pobunjenici", a mozda najobicniji "komsije". ubijeni su za kuhinjskm stolom. kad stisnem zeludac, kazem, "potpuno nepotrebno". inace, kad god cujem takav pridjev kaj prati neku neduznu civilnu ratnu zrtvu, upali mi se alarm. no, kako bilo: potpuno neduzni stari ljudi.
Srbi su mojemu puncu i punici opljackali i kucu. ali, ono, ogulili! ukljucivo, podne i zidne plocice i instalacije, kroviste, namjestaj je isao jos lakse.i bake su izbjegle "5 do 12" i provele izbjeglicke godine u pretpranom stanu mojih "in-laws", zajedno sa bratom mojega punca i njegovom zenom i djecom. na 70-ak m2.
kako bilo, 15-ak godina poslije pojavio im se na pragu one iste ispraznjene kuce, a tijekom 10-ak godina obnovljene krvavim radom mojega punca i moje punice ("Obnova" ga je bila zaobisla, proceduralne greske radi, bit ce...), "nji'ov" decko sad otac dvije njihove unuke...
.
nikad- NIKAD!- nisam osjetio niti bozon, kajjaznam, nepovjerenja, netolerancije, nesnosljivosti, da ne kazem neprijateljstva. mislim da zaista imam najbolju "tazbinu" u ovome djelu svemira! i ne samo zbog tako "udomacenoga" razloga...
nikad se zapravo i nisam bio osjecao "nji'ovim". jos manje to isticao (je, rajt). brijem da bih jednako bio razmisljao da su mi se krvna zrnca drugacije poslozila...
mislim, "nacionalna pripadnost"... jebesmisve ako ja to kuzim.
mene se to nikad nije doticalo na nacin da sam tome pridavao neku posebnu, ako uopce ikakvu, paznju. mislim, nisam isao slijep kroz zivot, no kad je krenula sva ona histerija poc. '90-ih (ne govorim o samome ratu, nego o tadasnjoj svakodnevnici, obicnim ljudima, koji su postajali "neobicnijima", o onome sto cujes u tramvaju, procitas u novinama, cujes od susjeda i "komsija"... ), ne bih rekao da me sve to zateklo, nesto posebno iznenadilo, a da ne kazem da je ucinilo da se osjecam ugrozenim...
jer, stvarno se nisam osjecao "drugacijim" ili promijenjenim. osim kaj sam sazrijevao, stecao nova zivotna iskustva, ostao sam jednako indiferentan kao i prije '90-ih. svi su m frendovi i dalje bili frendovi, nikad nismo drobili o politici, tu i tamo bismo se dotakli rata, "hrvati/srbi" spika na zajebantski nacin zagrebackih starijih tinejdzera/rano20-godisnjaka.
ma jok! vaznije nam je blo skucati 5 kuna za kupiti vino u "Kaliforniji", u Ciboni, i prije nego se uputimo u Jabuku petkom ubit se otrovom u vidu bijelog "Peristila" na klupicama iza Cibone. to je sve. faks. strebanje. cure. izlasci. mjuza. ranojutaranji bureci na "Glavnom"...
oke, naravno, da je bilo epizoda vise ili manje neugodnih, vise-manje zbog vecih ili manjih budala. no, jebiga, bilo je takvo vrijeme, "vrijeme za budale", vece ili manje. i to sa obadvije strane. ne znam koje su bile vece. ja ove nase "budale" nisam smatrao faktorom, zbog kojeg sam se trebao osjecati "drugacijim" ma koliko oni na tome inzistirali. boljele su me sudbine drugih ljudi koji su imali manje srece od mene, i sa jedne, i sa druge strane. kako bilo, nisam se bio vidio kao dio tog konteksta.
znam npr. za par "njihovih" anonimnih budala kaj su definitvno grupa notornih idiota, koji su, kako je "Feral" bio pisao, bili ranih '90-ih izvjesili fotku jedne djevojcice koja je tada bila zivjela u Pancevu, na valjda svakom drvenom elektricnom stupu kojeg su bili pronasli u susjedstvu te djevojcice. fotka je isla u paketu sa kopijom fotke njenog hrvatskoga pasosa. sto su htjeli ti idioti postici, pretpostavljam... no, efekt im je bio nikakav, srecom.
puno veci idioti bili su oni koji su ubili vrsnjakinju te djevojcice iz Panceva, na Sljemenu. Nebojsin dokumentarac je proizasao iz proba za kazalisnu predstavu "Aleksandar Zec" kojima je bio prisustvovao.
a kaj su htjeli idioti sa zagrebacke televizije u jesen '91-e postici fotkom moga nebodera sa Volovcice u 19:30 Dnevniku, uz koju je isla prica kako taj kvart treba izbjegavati. zbog, valjda srpskih snajpera.
na, mislim, 2-om katu toga nebodera zivio je hrvatski general koji je bio uspio da se kasarna na Borongaju preuzme (ili zauzme) bez kapi prolivene krvi. mozda nebitna cinjenica.
a mozda je i ta ZGtv vijest bila relevantna...
no, sjecam se moje tadasnje frustracije. uspjeli su da se ipak na par sati jednog prijepodneva osjecam "drugacijim". na mome kvartu, u mome gradu. i neka me sada takvoga vidi cijela nacija: razotkrivenga, ogoljenoga, prokazanoga. tu sam! nemrem se sakriti. eto, pronasli su (i) MOJ neboder.
i on vise nije bio siguran za moje susjede, jer ih netko od mojih "komsija" zeli ubiti. moje bivse osnovnoskolske prijatelje, i ucitelje i uciteljice, bivse cure (zapravo, curu), simpatije, moju dobru, dobru profesoricu harmonike Jasnu Vranu iz glazbene skole "Zlatko Balokovic"... oni sad moraju zaobilaziti moj, "drugaciji", neboder.
koji mjesec kasnije sretne me frendica one moje jedine osnovnoskolske cure i pita me mrtva-hladna:
"je li istina da si bacio bebu sa drugoga kata?"
pravio sam se nesokiran.
"da jesam, da li bih sada bio ovdje sa tobom?!"
zato i jesam te satordzijsko-(dis)kvalifikacijske '91-e bio izasao na plato ispred mog nebodera i usred bijela dana digao u zrak ... no, elem, izveo show sa primjesama "anti-drzavotvornih elemenata...
bas nista me nije vezalo, niti me veze sa tim..."elementom, tj. simbolom. osim datoga trenutka tada. i frustracije. i bijesa kojeg sam htio izazvati u onih koji su tada bili motrili moj neboder. pa, rekoh si tada, idem im sada dati super dobar razlog za svoju paranoju! mozda zavrsim i na zagrebackoj televiziji. dajbog da se ne prisjete da je vlada NDH prisezala sa tri dignuta prsta. u ime oca, sina i Krista - protiv komunista! :)
budala.
sto bi pjevao Manson:
"Hey, you, are you trying to be mean?
If you live with apes man, it's hard to be clean"
sramio sam se toga drugi dan. tada ponajvise zbog onih koji su bili spaseni, jer su bili
"...pogodjeni, a svi su drugi vecni taoci kosmara", kako je o njima pjevao jedan drugi, "nji'ov" pjesnik...
sramim se i dan danas. zbog moje zene i zbog mojih cura.
koje su takodjer prije koji tjedan - bogzna zasto, nisam pitao – pitale Pitanje kaj je mucilo Nebojsinu 7-godisnjakinju.
zapravo, pitala je samo starija. mladja, slusajuci svoju stariju seku i pokusavajuci sudjelovati u razgovoru, nije niti znala kako uobliciti to pitanje. a i svako drugo koje joj se bilo pojavljivalo u njenoj 8-godisnjoj glavici. tako da se bila posvetila pametnijim stvarima...
starija i nije bila nesto posebno iznenadjena odgovorom da je njen tata Srbin.
“ a sto sam onda ja?”.
“bit ce, misu, da si polu-Hrvatica, polu-Srpkinja”.
“oh…”.
islo je zatim par rijeci o “pasoskoj nacionalnosti”, koju ovdje jedino i poznaju, a i o onoj “praaavoj”.
“tata, kako to sad mislis, krv, geni, blabla?! moja kosa je plava, i moje oci su plave, jer imam gene moje mame, ali… TO drugo… ne kuzim… ”
jebga sada, misu, imas i dobro srce na mamu i dusu na tatu, a i pametnija si izgleda i od tate, i od onih Pancevaca, i od ZG-televizije iz jeseni ’91-e…
kako sam se bio “ocitovao” mojoj boljoj polovici par puta, kaj se mene tice, neka mi djeca budi i Turkmenistanci, mogu cak biti Hrvati ili jos bolje/gore Srbi. nekak brijem na Katarane. njihova putovnica je jedna stvarno “isplativa”!
kako bilo, onaj moj “protest” je prosao nezamijecen. I zaboravljen.
sada ga se sjetih, jer mi bje zao ove Nebojsine 7-godisnjakinje. jebes protest. idiotizam. no, sve oko njega mi se vratilo u sjecanje citajuci Nebojsin intervju. otpuhnuo sam citajuci, misleci, koji quratz sad dizu ponovo te stvari?! mozemo li se mi vise odmaknuti od tih tema, i svega onoga sto one nose sa sobom?
ne, ne radi se o “odmicanju od teme”!
ne radi se, s druge strane, niti o stavljanju glave u pijesak pribojavajuci se domino efekta.
o ovakvim stvarima se treba govoriti i pisati i dalje, usprkos dezurnim domoljubima. i rodoljubima. a mozda bas i zbog njih… da se prokaze i ogoli do svoje smrdljive srzi taj dijabolicni, dehumanizirajuci sustav vrijednosti, i sa jedne i sa druge. i sa svake druge strane ciji sustav "razotkriva, ogoljuje, prokazuje" djevojcice od 7 godina. koje ih cine “drugacijima” od njihovih vrsnjaka.
a ta su djeca neduzna, bas kao sto je to bio i par onih ustrijeljenih staraca iz Hrvatskog Sela pokraj Topuskog...
srijeda, 06.06.2018.
ZAKAJ MI SE NE POJAVLJUJU FOTKE KAJ IH METNEM U POST?!?!?!
ZAKAJ?!
ZAKAJ?!
ZAKAJ?!
ZAKAJ?!
ZAKAJ?!
ZAKAJ?!
Verschwende Deine Jugend!
... kak su DAF-ovci pjevali!
nista - NISTA!- me ne ocisti od ruznih misli, unutrasnjeg nemira i agresije kao 20 minuta lupajuci iz sve snage po vreci. trosim ostatke moje mladosti, prije nego me strefi... kaj vec dolazi poslije te i takve "mladosti". "starost" nemre bit da ga Blaz Blaza! ne vidim se "starim". sve je u glavi. ovo me cini vjecnim mladicem. :)
bahl deug cha ki, kako me je bio ucio moj dobri sensei Gordan Krajacic prije kojih 15 godina na mojim Kuk Sul Do treninzima na zagrebackom Velesajmu.
dogurao sam bio nakon 3.5 godine do plavog pojasa. pocelo je tak da me frend sa faksa dovukao jedan dan na Velesajam da "vidim nekaj novo". odemo nas dvojica, vidim trening i kazem Goranu: "stari, kaj?! da pod stare dane furam se na Brus Lia, Djeki Cana, Djet Lia?! daj, fakat!".
nakon prvog, jednog jedincatog, treninga izmedju Kuk Sul Doa i mene se bila razvila strastvena ljubav!
oke, vjestina vise-manje, ali osjecaj da radis svome tijelu nekaj super, i opet osjecaj nakon 2 sata teskog znojenja... nenadjebivo! neme mjesta ovdje docarati niti priblizno tu... metafiziku. bez da uopce govorim o samopouzdanju kojemu je "samo nebo granica". bio sam tad i prestar (32 g.) da me pali neki ulicarski "fajterizam", iako dolazim sa besrmtne Majke Pescenice :), no skuziti kak se obraniti od majmuna kaj ti hoce prodati ciglu u 3 sekunde je definitivno dobra i korisna stvar.
elem, ovaj moj straznji kruzni (jos kad me ne bi jebao ovaj blog, i bez razloga mi odbijao postati fotke!!!) nije bas poput Cro Copove desnice kaj salje protivnike u bolnicu, no omokri mi majicu nakon 5 ponavljanja. davno sam bio citao da Mirko ima udarac nogom od 600 kg (!). nisam ja niti blizu te brojke, niti jurim ikakve brojke. ovo ovdje, rekoh, je najbolja anti-stres terapija meni poznata.
Lux Interior & Poison Ivy - kak ih nikad ne bismo zamislili niti u najljepsem snu!
KAK TAUBEKA DVA!
gledas u ovo dvoje i nemres vjerovati da je niti 10 g. poslije Lux, bogdamudusuprosti, skakao polugol u stiklama po zvucnicima dereci se podboltan opijatima:
"TEAR IT UP, UP, UP, UP, UP TEAR IT UP, UP UP! TEAR IT UP!!!!!"
... a zivotnoj mu druzici nize gitare bio provirivao "camel toe" ispod napetih tajica... :)
legende!
nisam bio neki fan. Imam jedan jedini LP kupljen na maturalcu u Lloret Del Maru 1986, "Psychedelic jungle" i kazete u legendarnim "Modernim vremenima" kod jos legendarnije "Kinoteke" (je li to mjesto jos otvoreno?! ne da mi se guglati), "Off The Bone" i "Songs The Lord Taught Us".
No desi mi se dan-danas da si sprzim (da, ja TO jos uvijek radim!) na neku V/A sampler da li "Bikini girls...", da li "All women are bad" i sl.
ponedjeljak, 04.06.2018.
JEBES - JEBES STO PUTA!!!- ZEMLJU KOJA BOSNE NEIMA!
Ovak je jednostavnije...
nema covjek pametnija posla nego vaditi iz formaline stare forumaske zeke.
kako bilo, iako je zajebantski istonirana, ovaj je "requiem" u Jedinoj Mi Domovini na "repeat" vec - koliko vec?! - 26 godina.
mi, skupa sa mnom, se eto NE MOZEMO maknuti iz tog sranja, pocevsi od vremena "Vjekovne Teznje" '41-'45-e, a kamoli da se vec jednom pomaknemo na stupanj vise te nase endemicne evolucije koja nam je za sva vremena slozila medjusno stanje koje mantra jednu te istu bajalicu o "crnima" i "crvenima"...
SMRT FASIZMU - SLOBODA VISE MANJE...
