Rupa u prostoru i vremenu

Upravo u ovom trenutku poželio sam da postoji rupa u prostoru i vremenu. Rupa kroz koju bih mogao propasti u neko drugo vrijeme i možda neko drugo mjesto. Na taj način sve ono kroz što sad prolazim i muku mučim jednostavno bi nestalo jer ne bih bio u istom vremenu i prostoru.

Međutim, želja mi se nije ostvarila. Još uvijek sam na istom mjestu, isti je datum i još uvijek moram razbijati glavu s nečim što nema smisla.

Zanimljivo koliko sam vrsta bijega od stvarnosti već u životu zamišljao. Ovo je potpuno novi način, potpuno nova izmišljotina. Ova rupa...

Prvo su to bili snovi. U njima si uvijek u drugom vremenu i prostoru. Pa makar san bio i ružan, bio bih sretan jer sam u drugom prostoru i vremenu. Međutim, želja je sa snovima samo djelomično ostvarena, jer kad se probudiš, vratiš se u isti prostor i isto vrijeme. I onda jedva čekaš večer da se vratiš natrag u neku drugu dimenziju prostora i vremena. Onda ispada da živiš da bi spavao, ali tebi se toliko ne spava i nije to zbog spavanja, nego zbog snova, ali nitko oko tebe to ne shvaća.

Drugo, na temelju jednog znanstvenog članka koji sam pročitao u jednom časopisu, zamišljao sam putovanje kroz vrijeme. Tamo je pisalo da su znanstvenici otkrili da je moguće napraviti nekakvu "rupu" u vremenu, pa otići zapravo u paralelni svijet u neko drugo vrijeme. Uglavnom, povjerovao sam, ali ubrzo sam se prestao nadati. Stvarnost te jednostavno zgazi.

Zatim, postoji još mnogo načina na koje sam putovao u drugo vrijeme i drugo mjesto. Često ti ostali načini imaju veze sa raznim filmovima iz osamdesteih, glazbom iz osamdestetih itd. Npr. kad sam prvi put gledao film Rocky prije nekoliko godina, bio sam oduševljen i osjećao sam nešto posebno ne zato što mi se sam film svidio, nego što me vratio u neko drugo vrijeme. Dok sam ga gledao, nisam bio u sobi, niti u godini 2000-nekoj. Bio sam negdje drugdje.

Nedavno sam prolazio kroz probleme sa kompjuterom, a ima ih svatko tko posjeduje (prema tome dužan je i brinuti se za njega) kompjuter. Kad ti dođu neki virusi, pa spywari, pa svašta nešto, pa moraš skinuti ovo, instalirati ono... bla bla bla. Uglavnom, taj dan, dok mi se skenirao kompjuter od virusa ili nešto slično, na mp4-u sam slušao pjesmu "Nikita" od Eltona Johna i razmišljao kako bi bilo lijepo da je sad 1986. kad je ta pjesma bila hit, jer onda nije bilo kompjutera i život bi bez toga bio tako puno ljepši...

Čak sam čitao i jednu knjigu u kojoj se likovi kroz cijeli roman premještaju iz jednog vremena i/ili prostora u drugo i prolaze kroz brojne pustolovine. To je knjiga od Deana Koontza "Pod svjetlom mjeseca" i u njoj likovi imaju posebne moći "savijanja" prostora, a nekad i vremena. Zanimljivo, u svakom slučaju, jer i ova moja izmišljotina, rupa. znači zapravo isto što i savijanje u toj knjizi.

Na kraju ovoga posta, mogao bih napomenuti, da često legnem u krevet navečer misleći kako se nikad ne želim probuditi. Ma ne znači to ništa strašno niti imam toliko problema, nego sam jednostavno sanjar po prirodi i volim razmišljati o rupama u prostoru i vremenu.

Dvije duše u Londonu

pročitao sam Luckyja i na kraju je sve sretno završilo.
najviše ću se sjećati 9. poglavlja koje je po meni najromantičnije i to će mi biti najbolji dio priče, kad su Sam i Toby bili prvi put u Londonu zajedno i sve je opisano dosta detaljno tako da sam se stvarno osjećao kao da sam tamo.
uglavnom, to se poglavlje zove "We were in London, tell it like it is", prema stihu iz pjesme "London" od Pet Shop Boysa. Pjesma mi je lijepa i drago mi je da sam ju otkrio preko ove knjige, a odsad svaki put kad ću je slušati, sjetit ću se knjige.

Sam Smith i ja

Zanimljiv je taj Sam Smith. Nije siguran privlače li ga cure ili dečki. Prvi razlog zbog kojeg sam odlučio pročitati tu knjigu je što sam i sam u istoj dvojbi. Ili barem mislim da jesam. Zapravo nikad nisam bio siguran u ništa. Samu se jako sviđa Toby. Njega je upoznao na faksu. Koliko god možda nas neke stvari vežu, mene i Sama, ipak je jedna velika razlika. On živi u okolici Londona, a ja u okolici Zagreba.

Zapravo mislim da se meni sviđa Sam. I Toby. Oboje. Ma siguran sam da, kad bi Sam bio stvarna osoba, ne bih ga nikad upoznao do te dubine do koje ga poznajem kroz knjigu.

Toby je najprije flertao sa Samom i već se Samu počeo sve više Toby sviđati, ali onda se pojavila Lucy. To je sigurno cura savršena izgleda u koju bi se svaki dečko zaljubio. Toby je sada u vezi sa Lucy, a Sam je jako ljubomoran. Mislim da Toby uopće nije zaljubljen u Lucy, nego je ona samo zgodna cura s kojom mora biti da bi dokazao da mu se sviđaju i cure i dećki.

A možda se radi o tome da se meni, kao i Samu i Tobyju, sviđa svatko tko je "nježan". Nije bitno kojeg je spola, samo da je osoba osjećajna, da ima osjećaja i da ih se ne srami pokazivat.

Mislim da je lakše biti samo prijatelj s nekim. Puno je teže s nekime biti u vezi. Na primjer, neka osoba može imati osobine koje ne voliš, ali ipak ti je prijatelj jer se u nekim stavovima slažete. Kad je u pitanju veza, onda objje strane moraju imati što više sličnih osobina. Osobine koje jedna strana ima, a druga ih ne voli, samo dovode do svađa i, često, do prekida.

The Verve - Forth

The Verve: Forth
Bitrate: 128, all tags inserted.
DOWNLOAD

What dreams may come

Turin Brakes: "Forever"



Simply Red - "Beside You" (iz filma "Ja ću budan sanjati")



evo još nekih zanimljivih videa iz tog filma :

Elton John - The One



Bryan Adams: "Inside Out"

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.