Upravo u ovom trenutku poželio sam da postoji rupa u prostoru i vremenu. Rupa kroz koju bih mogao propasti u neko drugo vrijeme i možda neko drugo mjesto. Na taj način sve ono kroz što sad prolazim i muku mučim jednostavno bi nestalo jer ne bih bio u istom vremenu i prostoru.
Međutim, želja mi se nije ostvarila. Još uvijek sam na istom mjestu, isti je datum i još uvijek moram razbijati glavu s nečim što nema smisla.
Zanimljivo koliko sam vrsta bijega od stvarnosti već u životu zamišljao. Ovo je potpuno novi način, potpuno nova izmišljotina. Ova rupa...
Prvo su to bili snovi. U njima si uvijek u drugom vremenu i prostoru. Pa makar san bio i ružan, bio bih sretan jer sam u drugom prostoru i vremenu. Međutim, želja je sa snovima samo djelomično ostvarena, jer kad se probudiš, vratiš se u isti prostor i isto vrijeme. I onda jedva čekaš večer da se vratiš natrag u neku drugu dimenziju prostora i vremena. Onda ispada da živiš da bi spavao, ali tebi se toliko ne spava i nije to zbog spavanja, nego zbog snova, ali nitko oko tebe to ne shvaća.
Drugo, na temelju jednog znanstvenog članka koji sam pročitao u jednom časopisu, zamišljao sam putovanje kroz vrijeme. Tamo je pisalo da su znanstvenici otkrili da je moguće napraviti nekakvu "rupu" u vremenu, pa otići zapravo u paralelni svijet u neko drugo vrijeme. Uglavnom, povjerovao sam, ali ubrzo sam se prestao nadati. Stvarnost te jednostavno zgazi.
Zatim, postoji još mnogo načina na koje sam putovao u drugo vrijeme i drugo mjesto. Često ti ostali načini imaju veze sa raznim filmovima iz osamdesteih, glazbom iz osamdestetih itd. Npr. kad sam prvi put gledao film Rocky prije nekoliko godina, bio sam oduševljen i osjećao sam nešto posebno ne zato što mi se sam film svidio, nego što me vratio u neko drugo vrijeme. Dok sam ga gledao, nisam bio u sobi, niti u godini 2000-nekoj. Bio sam negdje drugdje.
Nedavno sam prolazio kroz probleme sa kompjuterom, a ima ih svatko tko posjeduje (prema tome dužan je i brinuti se za njega) kompjuter. Kad ti dođu neki virusi, pa spywari, pa svašta nešto, pa moraš skinuti ovo, instalirati ono... bla bla bla. Uglavnom, taj dan, dok mi se skenirao kompjuter od virusa ili nešto slično, na mp4-u sam slušao pjesmu "Nikita" od Eltona Johna i razmišljao kako bi bilo lijepo da je sad 1986. kad je ta pjesma bila hit, jer onda nije bilo kompjutera i život bi bez toga bio tako puno ljepši...
Čak sam čitao i jednu knjigu u kojoj se likovi kroz cijeli roman premještaju iz jednog vremena i/ili prostora u drugo i prolaze kroz brojne pustolovine. To je knjiga od Deana Koontza "Pod svjetlom mjeseca" i u njoj likovi imaju posebne moći "savijanja" prostora, a nekad i vremena. Zanimljivo, u svakom slučaju, jer i ova moja izmišljotina, rupa. znači zapravo isto što i savijanje u toj knjizi.
Na kraju ovoga posta, mogao bih napomenuti, da često legnem u krevet navečer misleći kako se nikad ne želim probuditi. Ma ne znači to ništa strašno niti imam toliko problema, nego sam jednostavno sanjar po prirodi i volim razmišljati o rupama u prostoru i vremenu.
Post je objavljen 30.08.2008. u 22:22 sati.