Da mogu promijeniti svijet - 1. dio

U ovom i slijedećem postu ću govoriti o slobodi i navesti primjer iz vlastitog života o tome kako sloboda može biti narušena

S ovim blogom sve sam bliže kreiranju "boljeg svijeta", ali naravno, samo u mašti, jer postoje "sitnice" koje me smetaju i sputavaju da se mijenjam ,razvijam i sve ostalo.

Moja kuća je na vrhu jednoga brijega. Dobro, nije baš na vrhu, ali je na brijegu do kojeg treba doći idući uzbrdo. Do odredišta, dakle, moje kuće, vode dvije "glavne" ceste. Jedna od njih je puno strmija i "stranija" jer manje ljudi poznajem u njoj, moram više ljudi pozdravljati, i nisam navikao na nju u smislu da se cijeli život penjem i spuštam po onoj drugoj cesti.

Ta druga cesta, ona na koju sam navikao, sadrži jednu "prepreku". Tu prepreku čine nekoliko kuća u kojima žive "divlja" i sklona ogovaranju djeca.

U prošlosti sam bio problematičan, tj. dosta povučen i tih, ali sada, buduči da sam odrastao, ponašam se sasvim normalno. Međutim, ta djeca ne zaboravljaju. Skloni su ruganju na temelju mojeg prijašnjeg ponašanja. Pričamo o djeci dobi 10-17 godina i kako postaju sve stariji, sve su više uvjereni da je njihov "svijet" idealan i svako odstupanje treba ismijati, s tim da samo jedna ima 17 godina, ali to je ne čini ništa zrelijom. Ukratko, često su na cesti i nekad igraju nogomet, a nekad se okupe negdje uz cestu gdje se može sjediti...

Da nešto učinim drugačije, što nije u skladu s običajima ovog zaostalog sela, ljudi bi govorkali, a proći pored te djece bi bio pakao. Već i ovako, kako ta djeca odrastaju, sve su zločestija i u svom bolesnom svijetu izmišljaju razloge za ruganje koji ne postoje. Tako su jednom kad sam prošao pored dvije cure, od kojih je jedna iz kuće u "kritičnom dijelu ulice", a druga je iz druge ulice, ali dobro se uklapa u njih jer je pokvarena do daske. Kad sam prošao, pozdravili smo se normalno i bio je sasvim normalan dan i izgledao sam sasvim normalno, kad sam otkoračao 3 metra od njih, prasnule u smijeh, ali baš doslovno prasnule. Što bih ja, kao pametan čovjek, trebao pomisliti? Naravno, pomislio sam da su glupe, ali i dalje ne razumijem to ponašanje. Ne mogu se "ufurati" u taj zaostali seoski mentalitet koji roditelji i bake prenose na djecu.

Uglavnom, to je kao "opasna zona" u kojoj nikad ne znaš što će ti se dogoditi i uopće ne znam kako bih se trebao ponašati da bih bio siguran da se ništa ne dogodi. Zaključio sam da se ponašam normalno i čak ih uvijek "prijateljski" pozdravim (iako to nisu zaslužili), ali uvijek me tako neki događaj na tom opasnom dijelu ulice kad se oni zbog nečega rugaju, a ja ne znam zbog čega, uznemiri. To je zato što imam nisko samopouzdanje, ali ne baš toliko nisko da bi me takva budalaština potpuno dotukla.

Da idem drugom, strmijom cestom, bolje ću ih izbjeći, ali te se dvije ceste spajaju i na raskrižju je križ na kojem se ponekad (iako ne baš često) okupljaju. I tako cijeli život neki strah se pojavi u meni kada prilazim tom dijelu ulice, a kada ga prođem osjetim neku dozu olakšanja.

Samo se nadam da će ta djeca jednom odrasti i "sazrijeti", dobiti određenu dozu kulture i poštovanja prema drugim ljudima.

O promijenama da i ne govorim. Da obojim kosu, da bilo što napravim što bi se pročulo ili vidjelo, ne bih se usudio proći kroz opasnu zonu. Zbog toga je teško živjeti sa malo slobode. Svijet koji bi bio idealan je onaj u kojem bih barem imao slobodu proći kroz ulicu do svoje kuće bez ikakvog straha.


Boomp3.com

Stereotipi

Tu imam rezultate istraživanja iz 1972. o stereotipima o muškom i ženskom ponašanju. U prvu kategoriju su spadale osobine koje se odnose na sposobnosti i postignuće, a drugu kategoriju sačinjavale su osobine koje su se odnosile na odnos s ljudima., izražajnost i osjećajnost.

Sada ću ja za sebe provjeriti koliko sam tipično - muško.

Sposobnosti i postignuća
Muškarci :
- Agresivni - skoro nikad
- Nezavisni - uvijek
- Nisu osjećajni - pretjerano sam osjećajan
- Gotovo uvijek skrivaju svoje osjećaje - istina
- Vrlo objektivni - nisam, ako je to ono na što mislim
- Nije lako na njih utjecati - na mene je lako utjecati
- Vrlo dominantni - nikad
- Vole matematiku i prirodne znanosti - volim i prirodne i društvene znanosti
- Uopće se ne uznemiruju zbog malih problema - ipak se uznemirujem
- Vrlo aktivni - ne znam na što se točno misli, ali misim da jesam
- u velikoj mjeri skloni natjecanju - ne, jako sam nesklon natjecanju
- Vrlo logično razmišljaju - da
- Orijentirani na svijet i događaje izvan kuće - uvijek
- Vješti u poslovnom životu - pretpostavljam da da
- Izravni i otvoreni - ne znam (zanimljivo, za žene piše da su podmukle)
- Znaju što je stvarni život - da
- Nije im lako povrijediti osjećaje - točno
- Skloni pustolovinama - da
- Lako donose odluke - katkad baš i ne
- Nikad ne plaču - ne u javnosti
- Gotovo uvijek preuzimaju ulogu vođe - teško
- Puni samopouzdanja - da, baš!
- Nije im neugodno kad su agresivni - nisam agresivan!
- Ambiciozni - da
- Lako razdvajaju osjećaje od mišljenja - ne
- Nisu ovisni o drugim ljudima - nisam ovisan, a možda i jesam
- Nisu tašti kad je u pitanju izgled - točno
- Misle kako su muškarci superiorniji od žena - da
- U stanju su slobodno razgovarati o seksu - da

Izražajnost i osjećajnost
Muškarci:
- Koriste grube i uvedljive riječi - ne
- Ne vole razgovarati - volim razgovarati
- Nemaju takta u odnosima s ljudima - netočno
- Ne vode računa o osjećajima drugih - vodim računa
- Nisu religiozni - jesam religiozan
- Nisu zainteresirani za svoj izgled - previše sam zainteresiran za svoj izgled
- Neuredni - zapravo sam uredan
- Glasni - ne baš
- Imaju slabo izraženu potrebu za sigurnošću - ne znam
- Ne uživaju u književnosti niti u umjetnosti - naprotiv, obožavam književnost i umjetnost
- Teško im je pokazati nježnost - skoro pa točno


Ovo sam ispunjavao iz zabave jer nemam predrasuda i ne volim ljude koji su baš skroz tipično muško ili tipično žensko, da je netko na sve odgovorio "točno". Što se tiče drugog dijela - sve mi je suprotno, pa što onda. Ne bih htio ponašati se prema stereotipima samo kako bih ispunio nečija tuđa očekivanja. Najvažnije je biti svoj, bez obzira na stereotipe.

Zauvijek mlad

Hm, lijepo zvuči kao pojam, ali često je prva pomisao koja nam pada na pamet kad to pročitamo je ta da je to nešto nerealno.

Ali, koliko čovjeka određuje ono izvanjsko? Kaže se "ljepota je prolazna", a kod riječi ljepota gotovo uvijek se misli na vanjski izgled, osim kada se kaže "unutarnja ljepota". Isti nesporazum postoji u riječi "bogatstvo" koje gotovo uvijek znači novac i materijalno dobro; tek kasnije netko spomene neko drugo bogatstvo da je važnije. Ali ostavimo se jezičnih nesporazuma jer nisam lingvist i to mi nije struka.

Ali, s druge strane, zašto bi taj izraz u naslovu ovog posta bio nerealan? Zar ne da je ono što prvo pada na pamet budalaština, izmišljotina koju je nametnuo neki pametnjaković koji svijet promatra isključivo očima.

Ono što za mene znači izraz u naslovu ovog posta je vedrina, spremnost na sve životne izazove i ne-odustajanje. Dakle, ne mislim da bismo trebali biti kao djeca, nego sam više mislio na neki životni optimizam. Jer, ako se čovjek ne osjeća staro, tko kaže da je star. Godine? Vanjski izgled?

Ali što je to sve: godine, vanjski izgled? To su dva uzročno-posljedična pojma jer se godine odražavaju na vanjskom izgledu. Dakle, to je nešto vizualno, a ako promatramo svijet isključivo očima, onda sigurno nećemo biti zauvijek mladi.

Prvo što opazim na nekoj osobi koju prvi put vidim je pogled i izraz lica, a ne boju majice ili koliko gela netko ima na kosi. Za oči se kaže da su ogledalo duše. Prema tome, sve ono što osoba nosi u sebi, i dobro i loše, odražava se u njezinim očima. Pritom ne mislim na boju očiju, naravno. Na prvi pogled, oči su sve jednake i ne mogu poprimiti puno izraza, ali u suradnji sa ostatkom lica, zaista stječemo dojam kakva je osoba zaista.

To je mladost: izraz očiju, ili izraz lica. Osjećati se mlado može i čovjek od 50 godina, ali asocijacija koja se na to javlja je da je taj čovjek ili previše optimističan u ovom ne-tako-ružičastom svijetu ili da je djetinjast. Na ovo posljednje, djetinjast, gleda se obično kao jednu veliku manu, što to i jest jer to znači ne znati prepoznati i one loše strane svijeta u kojem živimo. Ono na što ja ovdje ciljam, nije ta prva asocijacija koja se možda nekima javlja spomen pedesetogodišnjaka koji se osjeća mlado. Naprotiv, ja ciljam na čovjeka koji je mlad u duši bez obzira na godine. Ali kako to definirati "mlad u duši", a da ne spomenemo djetinjatost i sve što smo već spomenuli? Znači li to umrijeti mlad i nikada ne doživjeti starost? Ne, to bi bilo zaista strašno. Ali kako onda "pobjeći" od godina koje nas salijeću? Vjerojatno borbom i beskrajnom nadom, ali i htjeti probati sve novosti koje se pojavljuju u modernom svijetu, ne biti zatvorena uma i sa 50-60 godina reći "ovoga nije bilo u moje vrijeme". To je nešto što čovjek koji želi biti zauvijek mlad ne bi smio reći, jer to ga čini nepovratno starim. Sama pomisao da ga se ne tiče sve novo što nastaje u svijetu, pokreti, procesi, manjine, tehnologija itd., čini ga starim.

Ali, na kraju ove balade, moram reći da je sve ovo što govorim apstratkno, dakle, ne mogu znati kako je zaista osjećati se starim niti kakav je osjećaj imati 3 puta više godina od mene. Samo ne mogu razumjeti zašto su nekad starije generacije tako staromodne. Moj je osobni stav u vezi toga taj da netko tko je bio zatvorena uma dok je bio mlad, bit će zatvorena uma i dok je star. Druga moja teorija je da su neki ljudi manje prilagodljivi na promjene, a neki više, ali tu već ulazimo u sferu psihologije, koja me dapače zanima, ali isto nije moja struka.

Na kraju, možemo i pojednostavniti izraz u naslovu posta:
Zauvijek mlad znači doživljavati svaki dan kao novi dan, a ne kao nastavak prethodnog dana. Znam da to ponekad može biti teško, ali tu mislim na osjećaje, pa, recimo, ako smo na nekog bili ljuti jučer, zašto ne bismo promijenili mišljenje i sagledali situaciju iz njegove/njezine perspektive i ispričati se bez obzira tko je u pravu.

Eto, to "zauvijek" ne mora značiti "do duboke starosti" jer i mladi ljudi nažalost umiru, a mladi možemo biti sutra, za 10 godina i za 50 godina, ako to želimo.

Boomp3.com

To the heaven & back

Ne mogu vjerovati kako se brzo sreća u životu promijeni. Bio sam jedan dan u ovom tjednu jako sretan. Činilo mi se da su mi se svi snovi ostvarili, da će odsad sve ići kako treba, kako ništa ne može zaustaviti tu sreću.

Upoznao sam jendog prijatelja i bio jako sretan zbog toga jer je on osoba koju tražim cijeli život. Slažemo se u (skoro) svemu. Nikad nisam mislio da postoji na kugli zemaljskoj osoba koja mi je toliko slična. Ukratko, stekao sam najboljeg prijatelja i onda je on odjednom nestao.

Dva dana poslije tog sretnog dana, ništa više nije bilo u redu. Ne samo da je on nestao, nego se i sve ostalo što sam postigao toga dana, što me toliko usrećilo, srušilo kao kula od karata. Dakako, mogao sam to predvidjeti da sam razmišljao (na sretan dan): "Nije moguće da je sve ovako dobro. Postoji mogućnost da se sutra nešto loše dogodi...", ali u trenutku takvog ushićenja i sreće nije mi bilo na pamet razmišljati o sutra, razmišljati kako bi sreći mogao brzo doći kraj.

Čak da se neki elementi koji su me činili sretnim tog dana (npr. prijatelj) vrate, ovo vrijeme beskrajne tuge zbog razočaranja neće nestati jer vrijeme se ne može izbrisati.

Pomislio sam na skorašnji moj dvadeseti rođendan i na to kako ću ga tužan dočekati. No, ako se prijatelj vrati prije toga, neće mi biti važne ostale karte koje su se srušile. On mi je najvažnija karta za sreću. Samo pomisao da možda nikad više neću komunicirati s njim me baca u depresiju jer neću više tražiti. Našao sam sebi sličnu osobu, brata. I da nekog nađem, to ipak ne bi bilo to.

Ostale stvari koje su se srušile ni dva dana nakon sretnog dana mogu se popraviti i nadam se da će uskoro sve biti u redu. Jedino mi još na živce ide ovo sunce. Sad je rujan i trebala bi padati kiša, koju toliko volim.

Boomp3.com

Razočaranje ili...

Koliko smo toga propustili u životu jer za to nismo znali?

Evo na primjer, glazba, koja je za mene savršenstvo, nešto najljepše u životu. Kako sam ja prije 2006. godine mogao živjeti bez glazbe? Pa i nije mi baš bio lijep život. Sada imam pjesmu za svaku vrstu raspoloženja. Na primjer, koliko ima ljetne glazbe. Mislim da je glazba sastavni dio ljeta. Uvijek postoje tzv. ljetni hitovi, a ne zimski hitovi.

Here comes the summer's son
He burns my skin
I ache again
I'm over you


Prije par tjedana sam otkrio Mozillu Firefox za surfanje po internetu i nisam mogao vjerovati kako sam mogao prije koristiti glupi Internet Explorer. Evo, na primjer, za uvećavanje ili smanjivanje koriste se dvije tipke: ctrl+, a za traženje ctrl i F itd. Hoću reći, ima puno mogućnosti i sve je puno jednostavnije. Zato sada ne mogu vjerovati kako sam se mučio da pročitam neke stvari i tako kvario vid koji je ionako loš.

Eh sad ne mogu se sjetiti više primjera, navedite ih sami.

Koliko bismo toga radije da nije nikad izmišljeno?

Npr. ovaj Big Brother. Gledajući realno, u tome nema ničeg dobrog. To je smeće koje je izmislilo čovječanstvo kad mu je postalo dosadno i kad više nisu znali što bi izmislili. Zapravo sada više nema ničega dobrog na televiziji. Televizijska era je završila, ovo što gledamo su samo otpaci, zadnji krikovi televizijske revolucije.

Danas je bila zanimljiva epizoda Beverly Hillsa koja me navela na razmišljanje kako se vremena mijenjaju. Sve što je ikad izmišljeno, bilo je jednom novo, a ono što smo mislili da će biti 2010., to je bio neki futuristički svijet na SF filmovima... Možda smo pretjerali u viziji tehnološkog napretka, jer svijet ipak ide nešto sporije od onoga kako smo zamišljali. Zato, ne očekujem da će 2030. slika svijeta biti puno drugačija. Vremena se mijenjaju, ali ne baš tako brzo.

Boomp3.com

Razgovori sa zrcalom

Često smo skloni sami sebe vrednovati prema vlastitim nerealnim perfekcionističkim očekivanjima. Nekritički prihvaćamo i kriterije vlastite kulture, a nije rijetkost da je naš kriterij "ono što kažu drugi".

Unekoliko je normalno da je naša slika o sebi uvjetovana onim što drugi ljudi misle o nama. Djevojka može misliti da je lijepa, ali će njezino mišljenje vjerojatno poljuljano ako se ne uspije probiti ni u završnicu lokalnog natjecanja za "mis obale". Druga može vjerovati ako ima izuzetnog smisla za pisanje. I to će vjerovanje biti poljuljano ako nijedan časopis ne objavi njezine priče, a prijatelji kojima ih dade na čitanje ne pokažu neko oduševljenje.

Mišljenje drugih može nam pomoći da provjerimo realističnost vlastitih mišljenja i procjena. U tomu nema ničeg lošeg - sve dok ne pretjeramo i dok mišljenje drugih ne postane jedinim kriterijem prema kojemu vrednujemo sebe. Ako prihvatimo taj kriterij, možemo nanijeti veliku štetu vlastitoj slici o sebi.

Prvi problem je u tomu što često i ne znamo što drugi misle o nama, nego samo pretpostavljamo. Vrlo rijetko će nam netko iskreno i otvoreno reći što misli. I tako mi temeljimo svoje samopoštovanje na mišljenju koje uopće ne znamo! Možemo misliti da nas neka osoba cijeni i voli, a da to uopće ne bude točno. I obratno, koliko puta ste se iznenadili kad ste čuli kako neka osoba ima dobro mišljenje o vama, a vi ste se uvijek osjećali inferiornim u njezinu društvu?

Čak i kad znate nečije mišljenje o sebi, ono nije vječno. Ljudi mijenjaju stavove, vrijednosti i kriterije - tako mogu promijeniti i svoje mišljenje o vama. Ako je njihovo mišljenje bilo temeljem vašeg samopouzdanja, u takvoj ćete se situaciji vjerojatno "slomiti".

Mišljenje drugih o vama, bilo dobro ili loše, ne mora biti istinito. Ljudi vas mogu poznavati samo površno, sve informacije o vama ne moraju im biti dostupne. Osim toga, svaki čovjek procjenjuje druge prema vlastitim kriterijima i standardima koji nemaju apsolutnu vrijednost....


Ovo je drugi put da prepisujem sadržaj neke knjige na svom blogu, ali ne mogu to ne činiti kad su knjige koje čitam tako dobre. Ova je recimo namijenjena svakome tko ima nisko samopoštovanje, a ja mislim da ima puno takvih ljudi (da nisam jedini). Poruka ovog odlomka (koji je samo dio jednog poglavlja) je da nije važno što drugi ljudi misle o vama i da ne postavite tuđe kriterije kao svoje vlastite. Konkretno, zadnja prepisana rečenica znači da ako jedna osoba misli loše o vama, to ne znači da svi misle isto. Inače je ova knjiga puna "mudrih misli", testova i savjeta. I ja sam prije često i pretjerano se zamarao time što drugi misle o meni i to mi je bilo najvažnije u životu. Nakon ove knjige, sigurno tome neću pridavati važnost.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.