Često smo skloni sami sebe vrednovati prema vlastitim nerealnim perfekcionističkim očekivanjima. Nekritički prihvaćamo i kriterije vlastite kulture, a nije rijetkost da je naš kriterij "ono što kažu drugi".
Unekoliko je normalno da je naša slika o sebi uvjetovana onim što drugi ljudi misle o nama. Djevojka može misliti da je lijepa, ali će njezino mišljenje vjerojatno poljuljano ako se ne uspije probiti ni u završnicu lokalnog natjecanja za "mis obale". Druga može vjerovati ako ima izuzetnog smisla za pisanje. I to će vjerovanje biti poljuljano ako nijedan časopis ne objavi njezine priče, a prijatelji kojima ih dade na čitanje ne pokažu neko oduševljenje.
Mišljenje drugih može nam pomoći da provjerimo realističnost vlastitih mišljenja i procjena. U tomu nema ničeg lošeg - sve dok ne pretjeramo i dok mišljenje drugih ne postane jedinim kriterijem prema kojemu vrednujemo sebe. Ako prihvatimo taj kriterij, možemo nanijeti veliku štetu vlastitoj slici o sebi.
Prvi problem je u tomu što često i ne znamo što drugi misle o nama, nego samo pretpostavljamo. Vrlo rijetko će nam netko iskreno i otvoreno reći što misli. I tako mi temeljimo svoje samopoštovanje na mišljenju koje uopće ne znamo! Možemo misliti da nas neka osoba cijeni i voli, a da to uopće ne bude točno. I obratno, koliko puta ste se iznenadili kad ste čuli kako neka osoba ima dobro mišljenje o vama, a vi ste se uvijek osjećali inferiornim u njezinu društvu?
Čak i kad znate nečije mišljenje o sebi, ono nije vječno. Ljudi mijenjaju stavove, vrijednosti i kriterije - tako mogu promijeniti i svoje mišljenje o vama. Ako je njihovo mišljenje bilo temeljem vašeg samopouzdanja, u takvoj ćete se situaciji vjerojatno "slomiti".
Mišljenje drugih o vama, bilo dobro ili loše, ne mora biti istinito. Ljudi vas mogu poznavati samo površno, sve informacije o vama ne moraju im biti dostupne. Osim toga, svaki čovjek procjenjuje druge prema vlastitim kriterijima i standardima koji nemaju apsolutnu vrijednost....
Ovo je drugi put da prepisujem sadržaj neke knjige na svom blogu, ali ne mogu to ne činiti kad su knjige koje čitam tako dobre. Ova je recimo namijenjena svakome tko ima nisko samopoštovanje, a ja mislim da ima puno takvih ljudi (da nisam jedini). Poruka ovog odlomka (koji je samo dio jednog poglavlja) je da nije važno što drugi ljudi misle o vama i da ne postavite tuđe kriterije kao svoje vlastite. Konkretno, zadnja prepisana rečenica znači da ako jedna osoba misli loše o vama, to ne znači da svi misle isto. Inače je ova knjiga puna "mudrih misli", testova i savjeta. I ja sam prije često i pretjerano se zamarao time što drugi misle o meni i to mi je bilo najvažnije u životu. Nakon ove knjige, sigurno tome neću pridavati važnost.
Post je objavljen 04.09.2008. u 12:31 sati.