Radio Purger
21.11.2008., petak
Ustani bane - hitno je
|
Ili bar "čobane, vrati se". Ili neka hrvatska repka pobijedi u nogometu ili rukometu, ili neka lokalni nogometni klub osvoji naslov prvaka. Neka drugi rade za nas. Kada se moramo sami pobrinuti da imamo građansko i pravedno društvo, ne znamo ni otkud bismo počeli. Sloboda nam nije takav prioritet da bismo osjećali sreću kada je dostignemo (makar se od slobode ne plaćaju režije). Ne, nama je puno veći ideal biti tih i miran građanin koji ne priča previše. U Hrvatskoj sve može proći. Može se dogoditi sve najgore a da društvo ne reagira, ovisimo o sretnim okolnostima i slučajnim dobrim potezima Vlade. I sada moramo nekoliko godina čekati na promjenu vlasti, ako promjene uopće bude jer - Hrvati ne vole promjene. Nemojte se uopće iznenaditi ako HDZ pobijedi i na idućim izborima, makar bi to realno trebalo biti nemoguće. Pijetet prema žrtvama Vukovara je već poprimio vlastiti život, pomaknut od stvarnosti, i ne uzima u obzir činjenicu da HDZ nije htio poslati oružje Vukovaru i time svjesno uzrokovao pad Vukovara i zločine nad civilima. Ili da branitelji Vukovara nemaju svoja prava koja zaslužuju, da su prijatelji politike lažni branitelji, da ožalošćene obitelji žive siromašno, da su ratni profiteri još među nama, da je HDZ stvorio tajkune koji su opljačkali Lijepu našu, da je Paradžik ubijen, da je Gotovina žrtvovan, i tako dalje. Ne. Važno je da 60% nas misli da nismo Balkanci. Realnost nije uopće bitna, samo neke imaginarne stvari. Na imaginarnim stvarima se i bazira izbor naše vlasti. Zato one uvijek i prevagnu, i zato HDZ ima svoju biračku mašineriju koju stvarnost ne zanima. A kako masovno prihvaćaju glasanje za HDZ, tako i masovno prihvaćaju žalopojke o svom imovinskom stanju. Rade ono što je "normalno". Tako da u istoj osobi možete imati čovjeka koji govori "na vlasti su lopovi" i glasa za još jedan mandat te iste vlasti. Da je sada 1975., ti ljudi bi bili članovi Partije i vjerojatno se usput i žalili kako ne smiju reći da su Hrvati. Smjeli su, pjevala se himna i išlo se u crkvu, a njihove osobne inhibicije i strah od nadilaženja gomile su - osobna stvar. Kako je nestao simbol hrvatskog nacionalizma, spomenik banu Jelačiću, tako je i u Srbiji nestao spomenik kraljeviću Marku. I srpski nacionalisti su mrzili SFRJ. Ipak, realnost nije važna. Osim toga, kraljević Marko je bio Hrvat, njegov doprinos borbi protiv Turaka je bio minimalan, i općenito je nejasno zbog čega je nacionalna ikona. Poginuo je 1395. boreći se na turskoj strani. Ipak, on je svakom Srbinu simbol srpskog nacionalizma. Izgleda da je poremećenost dosta izražena na ovim prostorima, jer čak trećina Srba sebe ne smatra Balkancima. Vjerojatno misle da su Japanci, ono, Srbija do Tokija, manga, bonsai... Što se ide južnije, to je više ljudi koji kažu "svi novci idu u Zagreb", a pojma nemaju o zagrebačkom prirezu, Bandićevom naplaćivanju parkinga, činjenici da su na vlasti Hercegovci i Dalmatinci, ili općenito o skupoći života u Zagrebu. Kava se u Rijeci kod stadiona može popiti za 3.5 Kn, u Zagrebu rijetko ispod 7 Kn. Sve u Zagrebu je skupo, a da nemamo Getro, Lidl i slične lance koji su snizili cijene života, većini građana bi život u metropoli sada već postao neizdrživ. Ali, ljudima koji imaju komplekse od Zagreba su ionako važne samo imaginarne stvari. Nije važno izgraditi svoj grad, jer se alibi za nedjelovanje može lako naći u napadanju nekog drugog grada. A luku Ploče su uništili baš ti "vaši", dragi moji Dalmatinci. Oni koje ste izabrali. Nije HDZ kriv, nije Sanader kriv...odgovornost je na svakom od onih ljudi koji je glasao za HDZ. I ako kažemo "ustani bane", ja se nadam da je taj ban po struci psihijatar i da može izliječiti nekoliko milijuna ljudi. E, to bi bio pravi junak za današnje doba. |
17.11.2008., ponedjeljak
Bela IV
|
Većina ljudi ga zna samo po Zlatnoj buli, Zagreb je slobodan grad, i tako dalje. Zapravo, nema dalje, to je to. Zlatna bula. Ali, ima dalje, i priča je puno zanimljivija od jednog zlatnog novčića. Bela IV je zapravo jedan od glupljih kraljeva u povijesti. Između ostalog, palio je stolce svojim savjetnicima da bi ih prisilio da se ustanu u njegovoj nazočnosti, bježao pred Mongolima po cijelom kraljevstvu, "obrisao e-mail" kojeg su mu Mongoli pristojno poslali da će ga napasti, i tako dalje. Bela IV je vodio kraljevstvo bezbrižnih ljudi koji nisu vjerovali da im se nešto ružno može dogoditi. Nešto kao današnja Hrvatska, što nije slučajno, jer je Bela IV bio kralj Mađarske i Hrvatske. Samo zbog tih 300-400 godina bez invazija su se ljudi potpuno opustili, zaboravili stare ratne običaje, Mađari više nisu znali ni jahati konje, a kamoli ustrojiti laku konjicu, i to je bilo jedno kraljevstvo kao iz bajke. Živjelo se u uvjerenju da "ma nema šanse" da ih netko napadne. Onda su nenajavljeno došli Mongoli, 1241. godine. Već su odavno osvojili Rusiju i Poljsku (koja skoro graniči s Mađarskom). Makar su Mađari znali da su Mongoli blizu i da razaraju sve pred sobom (1229. godine su njima pobjegli neki Rusi), makar se znalo da su Mongoli tu i da su osvajači, kraljevstvo je još uvijek bilo bezbrižno, s malobrojnom teškom konjicom koja se nije znala boriti. 1237. je Batu Kan poslao pismo Beli IV, u kojem traži da ovaj preda kraljevstvo ili će ga uništiti. Bela IV je "obrisao e-mail", vjerojatno misleći da je spam, a 1239. i 1241. je Bela IV dobio i pisma već poraženih nacija u svom okruženju koje su molile za pomoć. Tu se sjetio da bi mogao ustrojiti vojsku, makar mu je Batu Kan zaprijetio čak četiri godine ranije. Voda je već bila došla do grla, kraljevstvo nije imalo vojsku, i Bela IV je tražio pomoć od svih prijatelja, uključujući i Papu. Došlo je nekoliko vitezova iz Austrije. To je sve. Bela IV je u ovom trenutku čak bio spreman predati svoje kraljevstvo Rimu, samo ako pošalju vojnike da obrane kraljevstvo. Da stvar bude gora, Kumanci su u Mongoliji bili tretirani kao izdajnici, a Bela IV im je dozvolio azil u svom kraljevstvu, i time Batu Kanu dao dodatni povod za napad. Bela IV jednostavno nije baš bio pametan. S goreg na gore - pojavila se priča da su Kumanci Mongolski agenti, i neki idioti (ne zna se jesu li bili Mađari ili Hrvati) su krenuli i ubili kumanskog kralja. Kumanci su zatim svi odreda pobjegli na jug, ubijajući i paleći sve pred sobom. Kad su Austrijanci vidjeli da je Mađarska ostala bez jedinog saveznika, otišli su "doma da dovedu još pomoći". Nisu se, naravno, vratili. Mađari su, usprkos tome, krenuli u bitku s Mongolima makar nisu bili izravno izazvani. Mogli su još čekati, jer je vrijeme radilo za njih. Ali, Bela IV je odlučio izvesti jedan od najglupljih vojnih poteza u povijesti. Umjesto da, kad je već krenuo, ode do kraja i napadne Mongole, skupio je svu svoju vojsku i utaborio je kod rijeke Sajo. Namjestio se. 50.000 Mongola je krenulo u kontranapad na glupog Belu tijekom noći i pobilo polovicu Beline vojske od 80.000 "vitezova". Mongolski gubici nisu poznati, možda je jedino netko poginuo ako je baš pao s konja i udario glavom... Bela IV je, kao i svaki pravi kralj, pobjegao. Bježao je posvuda, dok nije našao zadnju tvrđavu u najudaljenijem dijelu kraljevstva, i od tamo je tupim pogledom gledao kako Mongoli razaraju kraljevstvo. Onda je i od tamo pobjegao. Kako je bježao, tako je dijelio Zlatne bule (zapravo, zlatne pečate - bulla aurea) i davao gradovima status "slobodnog grada" zauzvrat tražeći sklonište, hranu i zaštitu. U principu, Bela IV je bježao i skrivao se gdje god je mogao. Dao je Zlatnu bulu samo Gradecu, što je značilo ne da je Gradec slobodan, nego da je umjesto feudalnih vlasti odgovoran direktno kralju. Kakva sloboda...hvala. Mongoli su nakon smrti svog vođe Ögedei Kana u proljeće 1242. svojevoljno napustili ove prostore. Jednostavno su odlučili dati prioritet očuvanju svojih ranije osvojenih teritorija, i otišli su a da ih nitko nije potjerao. Naravno, u mađarskim povijesnim knjigama se ističe kako je "mađarska borba protiv Mongola spasila Europu", ali to je smiješno. Inače, Ögedei Kan je poginuo nesretnim slučajem jer je pijan išao u lov. Taj nesretni slučaj je oblikovao cijelu našu povijest, jer nas Bela IV nikada ne bi oslobodio od Mongola koji su, što je manje poznato, bili i u samom današnjem Zagrebu i opljačkali ga, oštetili katedralu, itd. itd., sve tražeći kukavnog Belu IV. Nakon što su Mongoli otišli, Bela IV se posvetio izgradnji tvrđava, ustroju vojske, i time u povijesti postao poznat kao "drugi otac Mađarske". Makar je bio idiot i kukavica. Mi Hrvati nismo bili faktor. Prvo su nas Mađari osvojili, a nakon toga nas nisu obranili od Mongola. Pukom srećom u nesreći smo dobili Zlatnu bulu za neke gradove, i još većom srećom smo se riješili Mongola. Ali, općenito nismo utjecali na ništa i bili smo bezbrižni. Obrad Kosovac će romantizirati ovu priču, školski udžbenici također, ali ovo je priča o gluposti, a za Hrvatsku je čak i sramotna jer pokazuje kako nismo ni na što utjecali, nego živjeli od milosti i sretnih okolnosti. Kao i danas, uostalom. Znajući koliko smo politički pametni, koliko smo zapravo samostalni i slobodni duhom, i kakve smo vođe imali (i domaće i strane), koliko naši vođe oduvijek žele sve nas prodati stranicima - sreća da uopće postojimo. |
13.11.2008., četvrtak
Poslovi budućnosti
|
Ima puno članaka na internetu o tome koja radna mjesta će nestati, a koja nastati u idućih 10-20 godina. Jutarnji list uglavnom prepisuje sve te kvaziznanstvene članke koji nemaju veze sa pameću, npr. više je nego glupo reći da će jedan od novih poslova biti "specijalist za poplavljene gradove" ili "operater teleportera". Dječja posla. Ali, činjenica je da se radna mjesta mijenjaju, i da su oni koji ne idu ukorak s napretkom (i ne educiraju se nakon završene škole) u opasnosti da ih vrijeme pregazi. Tako je oduvijek, samo se napredovalo polako, a danas se zbog interneta napreduje brzo. Zapravo, možemo reći da smo u razdoblju u kojem internet počinje ispunjavanje svog potencijala. Postoji i napredak preko tehnologije (npr. bespilotne letjelice će izbaciti iz posla vojne pilote), ali s obzirom na to da živimo u Hrvatskoj, tehnološki napredak nas baš i neće zahvatiti pa nećemo pričati o njemu. Nikada neće nestati profesije kao što su političari, prostitutke, tete u vrtiću, savjetnici, psiholozi, zabavljači, pravnici, ugostitelji, umjetnici...sve one profesije u kojima se traži ljudski kontakt i kreativnost. S druge strane, sva ona radna mjesta na kojima ljudi glume kompjutere ili kalkulatore će biti ekskluzivnija jer će se raditi samo o nekoliko zaposlenika koji organiziraju rad, dok će kompjuteri i programi skoro pa besplatno preuzeti najveći dio posla. Poslovi koji se mogu bolje obavljati na internetu (veće tržište, "globalno selo") će se preko interneta i obavljati. Sasvim sigurno će propasti lokalne kladionice. Ne mogu se mjeriti s internetskima jer je poslovanje na internetu puno jeftinije (ako vam dođe milijun ljudi na stranicu, ne morate ih nigdje "smjestiti", a u lokalnoj kladionici morate imati poslovne prostore). Zbog toga je na internetu manji trošak poslovanja, više je klijenata, i zato se mogu nuditi bolji koeficijenti i općenito jeftinije klađenje. Ako radite u kladionici - počnite se obrazovati za nešto drugo. Još 5, najviše 10 godina i gotovo je s ovim. Puno ljudi će ostati bez posla, a u Hrvatskoj je to samo pitanje edukacije ljudi koji se klade. Kad ih 51% bude shvaćalo prednosti interneta, ostalih 49% će u kratkom roku prijeći na njihovu stranu. Već sada nije previše važno gdje živite, možete se zaposliti u stranoj tvrtki i biti njihov predstavnik u Hrvatskoj - preko interneta. Internet nije samo mjesto gdje se može pisati blogove, igrati online igre ili ići na chatove, internet je mjesto gdje možete komunicirati s ljudima iz cijelog svijeta. Čak i s poslovnim ljudima. Nedavno je, npr., objavljeno da Facebook traži ljude iz Facebook zajednice koji bi se zaposlili na prilagođavanju sadržaja potrebama te zajednice. Mnogi amateri su se uhljebili na dobrom radnom mjestu. Tipsteri (prognozeri sportskih događaja za klađenje) zasada egzistiraju uglavnom na opskurnim internetskim stranicama ili zatvorenim forumima, kod nas se svode na kvartovske "jedinica k'o kuća" šprehere, a uskoro bi mogli postati cijenjena profesija u rangu burzovnog savjetnika. Put od kvartovskog prognozera do tipstera u odijelu, koji vozi Ferrarija i ide na poslovne sastanke, i nije tako dug. Radi se najviše o edukaciji. Tko se može prilagoditi i naučiti nešto, već danas može raditi za milijunaše koji traže pouzdanog tipstera. Preko interneta, naravno. Broj web dizajnera će se, po mom mišljenju, smanjiti. Za razliku od njihove nagle ekspanzije, kada su svi željeli imati internetsku stranicu, a nitko nije imao znanja da ju izradi, sada se traži dobar proizvod. Još uvijek je skoro nemoguće naći web dizajnera koji je ujedno sposoban programer, kreativan dizajner, i koji može organizirati sadržaj stranice po pravilima struke. Plus dobre pregovaračke vještine da bi se pridobilo klijenta. Informatička stručnost i kreativnost jednostavno ne idu zajedno. Platite li nekome za web dizajn, uglavnom ćete dobiti šablonizirani proizvod, a svi zaposlenici te tvrtke su iz istog faha. Nemaju oni posebnog crtača, pregovarača itd., svi su kompjuteraši. Zato mislim da će napredovati one tvrtke za web dizajn koje mogu dati pravu kvalitetu, kao i internetske stranice koje tu kvalitetu imaju. Tiskana izdanja kao što su novine, časopisi i knjige će uskoro postati nepotrebni. Novine je zasad ugodnije čitati s papira nego s monitora, ali kad se ovi web dizajneri iz prethodnog odlomka sjete da crni tekst na bijeloj podlozi predstavlja preveliki kontrast da bi čitanje bilo oku ugodno, stvari će se promijeniti. Još uvijek postoji problem frekvencije osvježavanja slike na monitoru, koja umara oči, ali kad se i to riješi novine su prošlost. Zbog čega biste kupovali JL u kioscima kad na internetu možete čitati besplatno, i još odmah poslati mail autoru s kojim se ne slažete? Ne treba zanemariti niti ekologiju, koja ispod oka gleda na sječu šuma zbog tiskanja novina i knjiga. Sve će to prijeći na internet. Samo ne znam s čime ćemo prati prozore... Kao što je u nekretninama pravilo "lokacija, lokacija, lokacija", tako je na internetu pravilo "marketing, marketing, marketing". Oglašavanje je jedini način da netko primijeti vašu internetsku stranicu i/ili proizvod. Tako da su marketinški stručnjaci, pogotovo oni stručnjaci za internetsko oglašavanje, u dobroj poziciji. Pogotovo ako se educiraju i idu ukorak s novim trendovima. Karijera u marketingu znači da za svog života nećete vidjeti propast te profesije, što se ne bi moglo reći za ekonomiste koje će u velikom dijelu zamijeniti kompjuterski programi. Što se napretka vezanog uz internet i informatiku tiče, to je otprilike to. Bar iz moje perspektive. Uglavnom, računajte da više niste ograničeni mjestom stanovanja. Makar živjeli u Hrvatskoj, možete biti svjetska faca. To bi moglo zaustaviti i odljev mozgova, jer je razloga za odlazak sve manje. Bar onih razloga koji su vezani uz karijeru. Npr. nema nikakve potrebe da sposobni marketing menadžer iz Hrvatske ode u Ameriku, može i odavde pokretati svijet. Općenito, standardna razmišljanja kao što su "imam ovu knjigu u ruci, prema tome, moja je" ili "idem u ured na 8 sati dnevno, prema tome, zaposlen sam" postaju kontraproduktivna za onoga koji tako razmišlja. Ograničava samog sebe. Virtualni svijet nam se previše približio da bismo fizički svijet shvaćali kao jedini važan. Mala usporedba: ne morate imati tiskaru kod kuće, tiskati biltene i dijeliti ih po tramvaju - možete samo otvoriti blog...ista stvar se događa i s poslovanjem. Internet je mjesto i za profesionalce, i milijarde eura se tu okreću svaki dan. Tržište je puno veće od hrvatskog, prema tome, ako možete svoje poslovanje usmjeriti prema internetu i prema globalnom tržištu - učinite to. Nema ni nikakvog razloga da 99% internetskih stranica iz Hrvatske bude samo na hrvatskom jeziku. Dobar proizvod će biti prodan i globalno. Ne morate ovaj moj članak shvatiti doslovno, ali razmislite o temi. Ako tek trebate odabrati karijeru, ako imate posao kojeg će napredak pregaziti, ako poslujete preko interneta ali samo sramežljivo i lokalno, ako ste poduzetnik pa tražite načine da poboljšate poslovanje - razmislite u kojem smjeru svijet ide i jeste li na pravoj liniji. Inače možda završite kao što završi i neki proizvođač drvenih igračaka kojeg država potpomaže jer on predstavlja duh prošlosti. Ako je on tijekom svog životnog vijeka mogao propasti, možete i vi sada kada je napredak puno strmiji. A to je jako važno jer ćemo ulaskom u EU dobiti konkurenciju u ljudima koji se brinu o svojoj karijeri, sposobni su i uče nove stvari svakodnevno. |
09.11.2008., nedjelja
Tko zadnji - magarac
|
Jure Radić je malo kenjao kod Stankovića. Pa, u čemu je npr. problem ako netko nelegalno dođe do 10 milijuna kuna i onda legalno uloži u dionice Hajduka? U čemu je problem ako netko sukobom interesa proda Eduarda, Modrića i Ćorluku, zaradi puno, zaradi još nešto na torbarenju HT-ovim dionicama, i legalno izgradi neboder? Ili čak i kupi Dinamo kad se jednom privatizira i postane legalni vlasnik? To se zove porijeklo imovine. Postoji zato da bi se izbjeglo pranje novca, a u Radićevom slučaju osim pranja novca imamo i pranje obraza. Ako nelegalno, političkim utjecajem, sukobom interesa, pranjem novca, lažiranjem natječaja, privatizacijom jednog znanstvenog instituta, ucjenama, mitom, kopiranjem tuđih projekata, i općenito svim mogućim sredstvima narastete kao tvrtka - je li onda valjan argument "mi pobjeđujemo i na međunarodnim natječajima"? I ja bih kao nestručan čovjek pobjeđivao na tim natječajima da imam tolike novce, samo bih zaposlio stručne ljude i to je to. Nakon godina i godina krađe kriminalac jednog dana dođe do toga da odluči postati pošten. Čim dovoljno ojača i pobijedi tu glupu konkurenciju koja igra po pravilima. Nije bitno kakvim je putem išao? Za hrvatsko pravosuđe nije, ali za pravosuđe kao takvo - je. Mislim na ono pravosuđe koje ima zdrav razum, znači pravosuđe u razvijenim državama. Instanca porijekla imovine postoji baš zbog ljudi kao što je Jure Radić. Argument "svi želimo da i hrvatske tvrtke pobjeđuju" stoji isključivo ako prihvaćamo da je poslovanje u Hrvatskoj utrka štakora, u kojoj će najveći kriminalac i onaj s najboljim vezama s politikom imati najveću tvrtku. Ako nam je važnije imati jednu veliku tvrtku od toga da sve tvrtke u Hrvatskoj igraju po istim pravilima, onda dobro. Onda je argument valjan. U tom slučaju je i logično da Zdravko Mamić kriminalno iskorištava Dinamo, ako to znači ulazak u Ligu UEFA. Također je logično da je važnije da imamo ove državne autoceste, nego činjenica da su te autoceste koštale dvostruko i netko je spremio novce u džep (za buduće projekte). To je poruka našeg pravosuđa, a i naših građana od kojih veliki dio podržava i IGH i Mamića i Bandića, i slične. Tako nam i treba. Predlažem da ukinemo te neke glupe zakone o poslovanju. Ako se bavite biznisom, pričitajte Sun Tzuovo "Umijeće ratovanja", pogotovo onu rečenicu "general nije odgovoran ni zemlji ispod sebe, ni nebu iznad sebe, ni vladaru iza sebe - jedini cilj ratovanja je pobjeda". Opustite se, igrajte najprljavije, budite oportunisti, makijavelistički napredujte do vrha. Kad vam se nejaki zakon ispriječi, ili potplatite nekoga ili povucite političke veze. Sve se bazira oko interesa, i dok god drugima možete pogodovati, pogodovat će i oni vama. Kakvo poslovno planiranje, kakva procjena rizika...ovako se napreduje brže. Najgore od svega je što je biznis jedan tako lijep i privlačan svijet. Kao biznismen možete nadigrati protivnika tako kako ne možete ni u nogometu, ni u šahu, ni u bilo kojoj drugoj igri. Čak ni u politici. Biznis je savršena igra za pametne i sposobne ljude. Ta igra u Hrvatskoj više ne postoji, uništena je. Svi znaju da monopol, sukob interesa i korupcija uništavaju tržišnu utakmicu i zbog toga su to tako ozbiljna kaznena djela. Zbog njih gospodarstvo slabi. Jedino mi to ne znamo, i spremni smo prihvatiti po jednu jaku tvrtku u svakom sektoru, koja je nastala na kriminalu. Tako nam i treba. Hrvati su oduvijek imali razvijeno građevinarstvo, čak su i manje tvrtke gradile po Bliskom istoku, to je ono u čemu smo dobri. I onda dođe Jure Radić, napravi jednu jaku tvrku i pokuša uništiti sve manje, pokuša progurati zakon po kojem manje tvrtke ne bi ni smjele raditi...sjajna ideja. Domoljubna, pametna, korisna. Građevinarstvo još nije potpuno uništeno, pa hajdemo ga uništiti do kraja da i od tamo isisamo svu krv. Nije bitno to što se rast gospodarstva kao takvog uvijek baziraa na srednjim i malim tvrtkama, kao što se i društvo bazira na svom srednjem sloju. Elitizam bilo kakve vrste uništava područje u kojem se razvio. Državu, gospodarstvo...bilo što. Jedini apsolutizam / monopol / diktatorstvo koji pozitivno djeluje je onaj prosvijećeni, dakle, kada onaj glavni čovjek radi u korist svih ostalih. Ovi rade samo za sebe. Tek nakon što HDZ izgubi vlast vidjet će se pustoš koju su ostavili iza sebe. Sve je opljačkano do kranjih granica, a jedina grančica na kojoj se drži hrvatsko gospodarstvo su, paradoksalno, upravo ti gospodarski kriminalci. Kada se oni maknu, punih džepova i punih želudaca, neće ostati ništa. U svojoj pjesmi "Krv i bura" Jure Kaštelan kaže da su u Hrvatskoj "i gavrani siti mesa", što znači da je ovdje čovjek čovjeku vuk i da se koljemo i iskorištavamo do iznemoglosti, a lešinari imaju gozbu svaki dan. Kada će se ovi prokletnici i njihovi mali gavrani više zasititi? Ma nikad. "Ogledala strave, ukažite sliku bez uža oko vrata, krv, krv, krv moja vrišti u ovoj zemlji Hrvata". Tako je bilo uvijek, tako će i biti. Ti gadovi se neće sami od sebe promijeniti, dok god postoji sustav u kojem mogu plivati kao riba u vodi. Opće je poznato da hrvatskoj vlasti (uključujući i mafiju) ne odgovara ulazak u EU. Pokušavaju otegnuti pregovore dok ne zauzmu dominantne tržišne pozicije. Prijevarama i kriminalom. Nakon ulaska u EU neće moći tako lako poslovati na takav način, i zato moraju ojačati i ako je ikako moguće, postati monopolisti. Sve "u interesu Hrvatske", naravno. Opljačkajte što više i napredujte u poslovanju, to je stari hrvatski hajdučki način. Napredujte preko leđa svog sunarodnjaka, iscijedite ga do posljednje kapi krvi, premlatite ga palicama, ubijte ga. Imate fore do 2012., a možda i duže. Tko zadnji - magarac. |
05.11.2008., srijeda
232 godine
|
U 19. stoljeću kulturni i znanstveni život u Europi je cvjetao (Nietzcshe, Marx, Darwin, Dickens, Beethoven...). Amerika je u to vrijeme bila zemlja zločina, i seljačina koji su ubijali sve pred sobom. Pusta ravnica, ponegdje neka planina ili potok, ali općenito nijedne građevine koja nije sklepana od dasaka. Pustoš, kojom su harali pljačkaši i ubojice. Nije baš sve bilo ovako crno-bijelo, ali kontrast između Amerike i Europe tada je više nego jasan. Nisu nam bili ni do koljena. Europa je ostala manje-više ista, s tim da sada imamo internet, malo se drugačije oblačimo i više nemamo neke slavne znanstvenike. Općenito smo tromi i dosadni, a ratovali smo sto puta i čak uspjeli roditi nacizam da malo vidimo kako taj sustav funkcionira. Europska unija je više ekonomsko-interesna zajednica nego nekakva prava zajednica koja ujedinjava ljude, i ima previše mana, a to je najbolje što u ovom trenutku imamo. U istom razdoblju od dvjestotinjak godina Amerika se ujedinila, razvila, i postala centar svijeta po svim pitanjima. A poslali su i ljude na Mjesec još dok smo mi imali crno-bijele televizore i vozili jugiće. Imamo naviku da im prigovaramo za puno stvari, ali Amerikancima nakon izbora Obame nitko ne može prigovarati. Opet su napredovali, i postali još malo sposobniji od nas. Stepenica više. Ovog bloga ne bi ni bilo da Amerikanci nisu izmislili blog kao takav. A i internet. A i računala...i programe za računala. Amerika je još uvijek zemlja koja ubija svoje predsjednike, zemlja naoružanih ljudi, zemlja koja u svom okrilju ima najveće seljačine na svijetu, zemlja koja tlači svoje starosjedioce i zemlja koja izvozi zlo, kako preko ratova, tako preko izopačene pop-kulture, hrane, steroida... Ali, na prošlim izborima su ljudi u Hrvatskoj glasali za HDZ najviše zbog straha od promjene (kao, dobro je!), a demokracija u Hrvatskoj (u svojim temeljima, znači, u izbornom zakonu i ostalim pravilima po kojima funkcioniramo) ne postoji i to nam općenito baš i ne smeta. Ma dobro je. Nitko iz Hrvatske nema pravo prigovoriti Americi po bilo kojem pitanju, jer oni svoja otvorena pitanja rješavaju. Jednaki su gadovi kao i mi, ali oni napreduju i traže najbolje (a i najhumanije!) rješenje svojih problema. Traže način da rastu kao nacija, odnosno da povećavaju svoj stupanj napretka, kako ekonomski tako i u apstraktnim pitanjima kao što su sloboda i demokracija. Neke stvari koje se u Hrvatskoj događaju se u Americi jednostavno ne mogu dogoditi jer su oni odavno to prevazišli i izgradili sustav koji nije plodno tlo za taj neki problem, kao npr. pitanje besplatnog parkinga za političare. Kod nas će se to pitanje otegnuti još 5-10 godina, vjerojatno i bez konačnog rješenja. Ako odlučimo čekati da se stvori sustav u kojem će uopće biti sramotno potegnuti takvo pitanje (odnosno, svaki sljedeći sličan incident će imati trenutačno rješenje), e tu ćemo se strpiti još 20-30 godina, ako uopće i dođemo do toga. Mislim da je veća šansa da u tom periodu Amerikanci naprave koloniju na Marsu, nego da mi kao nacija odlučimo što točno znači zloupotreba položaja i da počnemo to kažnjavati. Opravdanje nam je uvijek isto - mali smo. Koliko ja znam, Barack Obama je jedan čovjek. Nema nikakvog razloga da sličan ne postoji i u Hrvatskoj. Radi se o trudu i svatko može postati takav čovjek, ako želi. Nije se on takav rodio, nego je radio na sebi. Ali, naša zvijezda je veleizdajnik Sanader, koji je radio samo na poboljšavanju svojih laži i gromoglasnih protudržavnih govora na splitskoj rivi. I to nam baš i ne smeta, a političari kod nas dobivaju i gube izbore na temelju svađe stare sad već skoro 70 godina. Da još malo to naglasim - mi u 70 godina nismo uspjeli javno reći tko je zapravo bio u pravu u drugom svjetskom ratu. To je kao da se danas rodite, a pred kraj svog života se netko u vašem staračkom domu još uvijek svađa je li Modrić igrač za velike domete ili nije. Vrijeme u Hrvatskoj je stalo. Tipična reakcija Hrvata na izbor Obame je sreća, otprilike onakva kao nakon pobjede nogometne reprezentacije ili nakon happy enda u nekom napetom filmu. Isti stil, sam ne radiš ništa i jedeš kokice a netko "tvoj" je pobijedio. Ovo je zapravo dosta tužan dan za Hrvatsku, jer nam pokazuje koliko smo zaostali i koliko smo jadni i nesposobni. Dobar primjer toga kako nas prestižu je ovo: dosad smo uvijek u razgovoru s Amerikancem imali argument kako mi imamo besplatno zdravstvo i školstvo za sve, i jasno je da je to veći stupanj napretka. Zadnjih godina su nam zdravstvo i školstvo postali korumpirani, neadekvatni, i zbog svemirskih akademika kao što je Andrija Hebrang mijenjaju se u "američki" sustav, gdje bi se i obrazovanje i zdravstvena zaštita plaćali. Amerikanci sada uvode opću zdravstvenu zaštitu za sve svoje građane. Mi propadamo, oni napreduju. Ispravili su ono što nije bilo dobro (i neće ići nazad!), a mi smo upropastili ono što je bilo dobro. HDZ je opljačkao državu i uništio industriju, izdao Vukovar, ustoličio mafiju? SDP nema pojma kuda ide i također im je fino na saborskoj plaći i budućoj mirovini? Međusobno su puno veći prijatelji nego što mi mislimo? Pa dobro...nećemo baš sad talasati zbog toga. Bude se već riješilo, nigdar ni bilo da ni nekak bilo. Živi smo i ne tuku nas, nije loše. Nije Obama pobijedio "za nas", jer smo mi Hrvati to jako jako željeli makar nemamo pravo glasa, jer nas tako jako boli situacija u Iraku i ne volimo Busha, nego nas je sve zajedno Amerika još jednom pobijedila. U pameti. Baš u onome što im često prigovaramo, da su glupi. Meni se čini da nisu. |
03.11.2008., ponedjeljak
Zločin i kazna
|
Svjedoci smo fenomenalne policijske akcije u kojoj su čak i pronašli kacigu onog bombaša, što je nevjerojatno. Dečki su odlično odradili svoj posao, a to nije ni čudno jer su napokon vođeni profesionalno, umjesto da ih vodi neki namještenik i poslušnik koji pojma nema o struci. U velikom broju slučajeva policija odradi svoj posao, nađe sumnjivce, priloži dokaze, i proslijedi slučaj sudstvu. A tu kreće nova priča. Prvo, naše sudstvo je nesposobno i korumpirano, tako da što ste veća faca imate veće šanse da se izvučete. Ali nije to važno za ovaj članak, važno je to što suđenjem počinje i briga društva oko kriminalca. Znači, ublažavanje presude, olakotne okolnosti, neprimjerena kazna. Pogotovo u Hrvatskoj, gdje ubojica može dobiti i samo 3-4 godine zatvora, makar ubio nekoga tko bi imao još dobrih 40-50 godina života. A u zatvoru - beneficije, posjeti, televizija, tri topla obroka dnevno (više nego što imaju umirovljenici), liječnička skrb, rekreacija, ranije puštanje zbog dobrog vladanja, građanske udruge koje se brinu da ubojicama i silovateljima bude dobro. Skrb države o slabim građanima (hendikepirane osobe, djeca s poteškoćama u razvoju, umirovljenici, branitelji s PTSP-om...) se ne može dovoditi u vezu sa skrbi o zatvorenicima jer bi bilo malo neozbiljno reći "brinete se o ubojicama, a ne brinete se o djeci bez roditelja", ali činjenica je da ubojica živi bolje od prosječnog umirovljenika. Licemjerno. Hoću reći da se sva svita ljudi koji naglašavaju famozna "ljudska prava" okuplja oko kriminalaca. Te nije zaslužio smrtnu kaznu, te olakotne okolnosti, te zapošljavanje u kuhinji da ima što raditi, te rekreacija da bude zdrav, i na kraju ranije puštanje. Kao da ih se bojimo kazniti. Ako nekoga treba kazniti i ne gledati kao ljudsko biće, to su oni koji su ugrozili tuđa ljudska prava. To je i ona granica slobode - imaš pravo biti slobodan dok ne ugrožavaš tuđu slobodu. Koji je smisao kažnjavanja zatvorom? Uglavnom pauziranje života. Čovjek koji je u zatvoru 5 godina je "na ledu" tih 5 godina i ne može imati svoj utjecaj na svijet, ne može napredovati. Ne mogu ni umirovljenici, a ni mnogi drugi, prema tome, to i nije neka posebna kazna. Život u Hrvatskoj je ionako uglavnom "pauziranje života", a zatvorenicima je čak i lakše jer ne moraju ići na posao i društvo se brine da im ništa ne fali. Idealna kazna bi bila "oko za oko, zub za zub". Ako si ukrao 100.000 eura, imaš ih zaraditi i vratiti. Ako si ubio, nećeš ni ti više nikad živjeti kako treba (doživotni zatvor). Ako si mučio, bit ćeš mučen. Ako si nekoga doveo u stanje da se boji za svoj život, e pa priuštit ćemo i tebi isti osjećaj. Smrtna kazna? Kao i kastriranje pedofila, nepovratan čin i to mu je jedina mana. Sudstvo griješi, ima lažno optuženih, i baš je u tome temeljni argument protivnika smrtne kazne (onih koji znaju o čemu pričaju). Kad izvršiš smrtnu kaznu ili kastraciju, nema poslije "sori fulali smo", a to je jako loše jer se gubi instrument popravljanja greške. Osim toga, smatra se da je doživotni zatvor veća kazna od jednostavnog prestanka života. Ja osobno vidim samo jedan razlog za smrtnu kaznu, a to je ubijanje onih koji imaju nezdrav utjecaj na društvo. Znači, mafijaški bossovi, ljudi koji su opljačkali Hrvatsku, gospodarski kriminalci. Uglavnom, ljudi koji organiziraju druge ljude; osobe koje se ne mogu promijeniti i čiji utjecaj ne želimo u društvu. To su osobe koje ne želimo ostaviti na životu, a ta komplicirana kaznena djela je i teško dokazati i vjerojatno se nije dogodio nijedan slučaj da je netko lažno optužen da je šef mafije. Takve treba smaknuti jer je njihov utjecaj loš i bit će loš dok su živi. Također bi trebalo smaknuti one političare koji iskorištavaju svoj položaj da bi zaradili neku siću izdajući nacionalne ekonomske interese. To je veleizdaja, kazna: smrt. Ima logike, jer se takvi nikada ne mijenjaju. Uglavnom se često poteže pitanje zapošljavanja bivših zatvorenika, opet ta "ljudska prava". Jasno je da se čovjek za pljačkanje banke može "iskupiti" tako da odsluži kaznu, ali za ubojstvo ne može. Krajnja kazna za bilo kojeg čovjeka je izopćenje iz društva i iz zajednice, što bi značilo da mora živjeti potpuno sam i da ne može surađivati ni sa kim. Znači, ni zaposliti se. Velika je šansa da bi se takav čovjek okrenuo sitnom kriminalu da preživi, ali je s druge strane nelogično da bilo tko tko je bio u zatvoru dobije posao prije nego nekažnjavan čovjek. Znači, kad popunimo sva radna mjesta u državi nekažnjavanim ljudima, uključujući i hendikepirane osobe, e onda možda možeš doći u obzir. Općenito se društvo više brine o rehabilitaciji zatvorenika (besplatno!) nego što se brine za svoje druge slabe skupine građana, a s obzirom da kriminalci naginju kriminalu :) društvo se također brine da im ne da povod da opet nekoga opljačkaju / ubiju. To šalje lošu poruku, i to je jedan od mnogih uzroka erozije morala u Hrvatskoj, jer zločinci nisu stavljeni van zakona i van društva. Zločini nisu nešto što ne prihvaćamo i kažnjavamo razmjerno zločinu, nego nešto što je dio našeg društva kao takvog. Pravi pristup nije da se kaže "to je običan čovjek koji je, eto, počinio zločin", nego "on je zločinac i nije dio društva kakvog želimo mi ostali". Pogotovo je to važno u državi u kojoj život i inače nalikuje na zatvor i pokoru. Gdje je granica? Pa nema je. Kriminalac čak ima i čvršća prijateljstva od prosječnog Hrvata koji je osuđen na to da se druži s ljudima koji mu ne žele / ne mogu biti jamci za kredit. Više se isplati biti kriminalac, jer se uopće ne može pasti nisko. Padnete na tri topla obroka dnevno i ostale beneficije, a još uvijek možete komunicirati sa svojim kolegama kriminalcima, i čak i postajete "pravi" kriminalac u njihovim očima jer ste, eto, bili u zatvoru. Sjajno. Problem integracije kriminala u hrvatsko društvo uopće nema tolike veze s provođenjem zakona i s korumpiranošću sudstva, problem je puno veći i apstraktniji. Sve dok god se ne promovira pošten život kao najbolji način života, dok se kriminal ne odvoji od društvene svakodnevice, rak neće nestati, nego će rasti. Ali, to je jako teško objasniti čovjeku koji svaki mjesec dobije račun za nezakonitu pretplatu na HRT, koji plaća PDV na humanitarne akcije, koji kupuje namirnice pogurane uvoznim lobijem, koji gleda demagoge i lopove na vlasti, koji ne može uspjeti u poslu jer nije dio gospodarske mafije. Čovjek je jednostavno okružen nepoštenjem i izrabljivanjem, a još i dan za danom gleda kako kriminalci prolaze nekažnjeno. Mnoge od njih gleda i u Saboru, a za njih ne postoji ni optužnica. A sve zbog toga jer kazna ne odgovara zločinu, i zbog toga jer mnogi zločini ostaju nekažnjeni. Situacija će se teško promijeniti, čak i ulaskom u EU, i može se konstatirati da je Hrvatska država u koju je kriminal ukorijenjen i tek se desetljećima (!) pozitivnog djelovanja stvar može izgurati nabolje. Jer nitko nema snage za rez. A možemo se i okladiti da baš nitko u hrvatskom Saboru niti ne zna ovo što je napisano u ovom članku. Nitko tamo nije razmišljao o tome je li sustav "zločina i kazne" primjeren rezultatu kakvog očekujemo. Nema tamo ljudi koji vide široku sliku, a naš svijet ostaje izokrenut. Ne radi se uvijek samo o provođenju ili neprovođenju zakona, zakon mora biti i pametan i ispunjavati svoju društvenu svrhu. Npr., u Norveškoj narkomani imaju ambulantu u koju se mogu doći drogirati (da se ne bi otrovali i da bi imali spremnu pomoć kod predoziranja) i čak dobivaju razne male posliće da zarade za drogu (da ne bi krali i prostituirali se). Norvežani su shvatili da je heroin najjača stvar na cijelom svijetu i da je važnije ograničiti štetu za društvo nego čovjeka još dodatno kažnjavati / izopćiti / pustiti da umre. Ili npr. talijanski zakon o oduzimanju imovine mafijašima, kojeg su se naši tek sad sjetili. Ili npr. američki zakon protiv diskriminacije radnika koji funkcionira savršeno (za razliku od našeg koji je mrtvo slovo na papiru), ili američki zakon protiv diskriminacije crnaca - koji ne funkcionira i diskriminacijski je; potpuno je pogrešno postavljen. Postoje i različiti zakoni o prometu, uključujući i naš koji je potpuno glup. Znači, postoje različiti pristupi istom problemu. Zakonodavna vlast mora biti pametna i mora problem riješiti / ublažiti u svrhu dobrobiti cijelog društva, a ne samo nekoga strpati iza rešetaka nakratko, a nekoga na duže vrijeme. Očekivati to od hrvatskih političara? Uzaludan trud... |