U 19. stoljeću kulturni i znanstveni život u Europi je cvjetao (Nietzcshe, Marx, Darwin, Dickens, Beethoven...). Amerika je u to vrijeme bila zemlja zločina, i seljačina koji su ubijali sve pred sobom. Pusta ravnica, ponegdje neka planina ili potok, ali općenito nijedne građevine koja nije sklepana od dasaka. Pustoš, kojom su harali pljačkaši i ubojice. Nije baš sve bilo ovako crno-bijelo, ali kontrast između Amerike i Europe tada je više nego jasan. Nisu nam bili ni do koljena.
Europa je ostala manje-više ista, s tim da sada imamo internet, malo se drugačije oblačimo i više nemamo neke slavne znanstvenike. Općenito smo tromi i dosadni, a ratovali smo sto puta i čak uspjeli roditi nacizam da malo vidimo kako taj sustav funkcionira. Europska unija je više ekonomsko-interesna zajednica nego nekakva prava zajednica koja ujedinjava ljude, i ima previše mana, a to je najbolje što u ovom trenutku imamo. U istom razdoblju od dvjestotinjak godina Amerika se ujedinila, razvila, i postala centar svijeta po svim pitanjima. A poslali su i ljude na Mjesec još dok smo mi imali crno-bijele televizore i vozili jugiće. Imamo naviku da im prigovaramo za puno stvari, ali Amerikancima nakon izbora Obame nitko ne može prigovarati. Opet su napredovali, i postali još malo sposobniji od nas. Stepenica više.
Ovog bloga ne bi ni bilo da Amerikanci nisu izmislili blog kao takav. A i internet. A i računala...i programe za računala.
Amerika je još uvijek zemlja koja ubija svoje predsjednike, zemlja naoružanih ljudi, zemlja koja u svom okrilju ima najveće seljačine na svijetu, zemlja koja tlači svoje starosjedioce i zemlja koja izvozi zlo, kako preko ratova, tako preko izopačene pop-kulture, hrane, steroida... Ali, na prošlim izborima su ljudi u Hrvatskoj glasali za HDZ najviše zbog straha od promjene (kao, dobro je!), a demokracija u Hrvatskoj (u svojim temeljima, znači, u izbornom zakonu i ostalim pravilima po kojima funkcioniramo) ne postoji i to nam općenito baš i ne smeta. Ma dobro je. Nitko iz Hrvatske nema pravo prigovoriti Americi po bilo kojem pitanju, jer oni svoja otvorena pitanja rješavaju. Jednaki su gadovi kao i mi, ali oni napreduju i traže najbolje (a i najhumanije!) rješenje svojih problema. Traže način da rastu kao nacija, odnosno da povećavaju svoj stupanj napretka, kako ekonomski tako i u apstraktnim pitanjima kao što su sloboda i demokracija.
Neke stvari koje se u Hrvatskoj događaju se u Americi jednostavno ne mogu dogoditi jer su oni odavno to prevazišli i izgradili sustav koji nije plodno tlo za taj neki problem, kao npr. pitanje besplatnog parkinga za političare. Kod nas će se to pitanje otegnuti još 5-10 godina, vjerojatno i bez konačnog rješenja. Ako odlučimo čekati da se stvori sustav u kojem će uopće biti sramotno potegnuti takvo pitanje (odnosno, svaki sljedeći sličan incident će imati trenutačno rješenje), e tu ćemo se strpiti još 20-30 godina, ako uopće i dođemo do toga. Mislim da je veća šansa da u tom periodu Amerikanci naprave koloniju na Marsu, nego da mi kao nacija odlučimo što točno znači zloupotreba položaja i da počnemo to kažnjavati.
Opravdanje nam je uvijek isto - mali smo. Koliko ja znam, Barack Obama je jedan čovjek. Nema nikakvog razloga da sličan ne postoji i u Hrvatskoj. Radi se o trudu i svatko može postati takav čovjek, ako želi. Nije se on takav rodio, nego je radio na sebi. Ali, naša zvijezda je veleizdajnik Sanader, koji je radio samo na poboljšavanju svojih laži i gromoglasnih protudržavnih govora na splitskoj rivi. I to nam baš i ne smeta, a političari kod nas dobivaju i gube izbore na temelju svađe stare sad već skoro 70 godina. Da još malo to naglasim - mi u 70 godina nismo uspjeli javno reći tko je zapravo bio u pravu u drugom svjetskom ratu. To je kao da se danas rodite, a pred kraj svog života se netko u vašem staračkom domu još uvijek svađa je li Modrić igrač za velike domete ili nije. Vrijeme u Hrvatskoj je stalo.
Tipična reakcija Hrvata na izbor Obame je sreća, otprilike onakva kao nakon pobjede nogometne reprezentacije ili nakon happy enda u nekom napetom filmu. Isti stil, sam ne radiš ništa i jedeš kokice a netko "tvoj" je pobijedio. Ovo je zapravo dosta tužan dan za Hrvatsku, jer nam pokazuje koliko smo zaostali i koliko smo jadni i nesposobni. Dobar primjer toga kako nas prestižu je ovo: dosad smo uvijek u razgovoru s Amerikancem imali argument kako mi imamo besplatno zdravstvo i školstvo za sve, i jasno je da je to veći stupanj napretka. Zadnjih godina su nam zdravstvo i školstvo postali korumpirani, neadekvatni, i zbog svemirskih akademika kao što je Andrija Hebrang mijenjaju se u "američki" sustav, gdje bi se i obrazovanje i zdravstvena zaštita plaćali. Amerikanci sada uvode opću zdravstvenu zaštitu za sve svoje građane. Mi propadamo, oni napreduju. Ispravili su ono što nije bilo dobro (i neće ići nazad!), a mi smo upropastili ono što je bilo dobro.
HDZ je opljačkao državu i uništio industriju, izdao Vukovar, ustoličio mafiju? SDP nema pojma kuda ide i također im je fino na saborskoj plaći i budućoj mirovini? Međusobno su puno veći prijatelji nego što mi mislimo? Pa dobro...nećemo baš sad talasati zbog toga. Bude se već riješilo, nigdar ni bilo da ni nekak bilo. Živi smo i ne tuku nas, nije loše.
Nije Obama pobijedio "za nas", jer smo mi Hrvati to jako jako željeli makar nemamo pravo glasa, jer nas tako jako boli situacija u Iraku i ne volimo Busha, nego nas je sve zajedno Amerika još jednom pobijedila. U pameti. Baš u onome što im često prigovaramo, da su glupi. Meni se čini da nisu.
Post je objavljen 05.11.2008. u 07:55 sati.