Radio Purger
17.11.2008., ponedjeljak
Bela IV
|
Većina ljudi ga zna samo po Zlatnoj buli, Zagreb je slobodan grad, i tako dalje. Zapravo, nema dalje, to je to. Zlatna bula. Ali, ima dalje, i priča je puno zanimljivija od jednog zlatnog novčića. Bela IV je zapravo jedan od glupljih kraljeva u povijesti. Između ostalog, palio je stolce svojim savjetnicima da bi ih prisilio da se ustanu u njegovoj nazočnosti, bježao pred Mongolima po cijelom kraljevstvu, "obrisao e-mail" kojeg su mu Mongoli pristojno poslali da će ga napasti, i tako dalje. Bela IV je vodio kraljevstvo bezbrižnih ljudi koji nisu vjerovali da im se nešto ružno može dogoditi. Nešto kao današnja Hrvatska, što nije slučajno, jer je Bela IV bio kralj Mađarske i Hrvatske. Samo zbog tih 300-400 godina bez invazija su se ljudi potpuno opustili, zaboravili stare ratne običaje, Mađari više nisu znali ni jahati konje, a kamoli ustrojiti laku konjicu, i to je bilo jedno kraljevstvo kao iz bajke. Živjelo se u uvjerenju da "ma nema šanse" da ih netko napadne. Onda su nenajavljeno došli Mongoli, 1241. godine. Već su odavno osvojili Rusiju i Poljsku (koja skoro graniči s Mađarskom). Makar su Mađari znali da su Mongoli blizu i da razaraju sve pred sobom (1229. godine su njima pobjegli neki Rusi), makar se znalo da su Mongoli tu i da su osvajači, kraljevstvo je još uvijek bilo bezbrižno, s malobrojnom teškom konjicom koja se nije znala boriti. 1237. je Batu Kan poslao pismo Beli IV, u kojem traži da ovaj preda kraljevstvo ili će ga uništiti. Bela IV je "obrisao e-mail", vjerojatno misleći da je spam, a 1239. i 1241. je Bela IV dobio i pisma već poraženih nacija u svom okruženju koje su molile za pomoć. Tu se sjetio da bi mogao ustrojiti vojsku, makar mu je Batu Kan zaprijetio čak četiri godine ranije. Voda je već bila došla do grla, kraljevstvo nije imalo vojsku, i Bela IV je tražio pomoć od svih prijatelja, uključujući i Papu. Došlo je nekoliko vitezova iz Austrije. To je sve. Bela IV je u ovom trenutku čak bio spreman predati svoje kraljevstvo Rimu, samo ako pošalju vojnike da obrane kraljevstvo. Da stvar bude gora, Kumanci su u Mongoliji bili tretirani kao izdajnici, a Bela IV im je dozvolio azil u svom kraljevstvu, i time Batu Kanu dao dodatni povod za napad. Bela IV jednostavno nije baš bio pametan. S goreg na gore - pojavila se priča da su Kumanci Mongolski agenti, i neki idioti (ne zna se jesu li bili Mađari ili Hrvati) su krenuli i ubili kumanskog kralja. Kumanci su zatim svi odreda pobjegli na jug, ubijajući i paleći sve pred sobom. Kad su Austrijanci vidjeli da je Mađarska ostala bez jedinog saveznika, otišli su "doma da dovedu još pomoći". Nisu se, naravno, vratili. Mađari su, usprkos tome, krenuli u bitku s Mongolima makar nisu bili izravno izazvani. Mogli su još čekati, jer je vrijeme radilo za njih. Ali, Bela IV je odlučio izvesti jedan od najglupljih vojnih poteza u povijesti. Umjesto da, kad je već krenuo, ode do kraja i napadne Mongole, skupio je svu svoju vojsku i utaborio je kod rijeke Sajo. Namjestio se. 50.000 Mongola je krenulo u kontranapad na glupog Belu tijekom noći i pobilo polovicu Beline vojske od 80.000 "vitezova". Mongolski gubici nisu poznati, možda je jedino netko poginuo ako je baš pao s konja i udario glavom... Bela IV je, kao i svaki pravi kralj, pobjegao. Bježao je posvuda, dok nije našao zadnju tvrđavu u najudaljenijem dijelu kraljevstva, i od tamo je tupim pogledom gledao kako Mongoli razaraju kraljevstvo. Onda je i od tamo pobjegao. Kako je bježao, tako je dijelio Zlatne bule (zapravo, zlatne pečate - bulla aurea) i davao gradovima status "slobodnog grada" zauzvrat tražeći sklonište, hranu i zaštitu. U principu, Bela IV je bježao i skrivao se gdje god je mogao. Dao je Zlatnu bulu samo Gradecu, što je značilo ne da je Gradec slobodan, nego da je umjesto feudalnih vlasti odgovoran direktno kralju. Kakva sloboda...hvala. Mongoli su nakon smrti svog vođe Ögedei Kana u proljeće 1242. svojevoljno napustili ove prostore. Jednostavno su odlučili dati prioritet očuvanju svojih ranije osvojenih teritorija, i otišli su a da ih nitko nije potjerao. Naravno, u mađarskim povijesnim knjigama se ističe kako je "mađarska borba protiv Mongola spasila Europu", ali to je smiješno. Inače, Ögedei Kan je poginuo nesretnim slučajem jer je pijan išao u lov. Taj nesretni slučaj je oblikovao cijelu našu povijest, jer nas Bela IV nikada ne bi oslobodio od Mongola koji su, što je manje poznato, bili i u samom današnjem Zagrebu i opljačkali ga, oštetili katedralu, itd. itd., sve tražeći kukavnog Belu IV. Nakon što su Mongoli otišli, Bela IV se posvetio izgradnji tvrđava, ustroju vojske, i time u povijesti postao poznat kao "drugi otac Mađarske". Makar je bio idiot i kukavica. Mi Hrvati nismo bili faktor. Prvo su nas Mađari osvojili, a nakon toga nas nisu obranili od Mongola. Pukom srećom u nesreći smo dobili Zlatnu bulu za neke gradove, i još većom srećom smo se riješili Mongola. Ali, općenito nismo utjecali na ništa i bili smo bezbrižni. Obrad Kosovac će romantizirati ovu priču, školski udžbenici također, ali ovo je priča o gluposti, a za Hrvatsku je čak i sramotna jer pokazuje kako nismo ni na što utjecali, nego živjeli od milosti i sretnih okolnosti. Kao i danas, uostalom. Znajući koliko smo politički pametni, koliko smo zapravo samostalni i slobodni duhom, i kakve smo vođe imali (i domaće i strane), koliko naši vođe oduvijek žele sve nas prodati stranicima - sreća da uopće postojimo. |