Svjedoci smo fenomenalne policijske akcije u kojoj su čak i pronašli kacigu onog bombaša, što je nevjerojatno. Dečki su odlično odradili svoj posao, a to nije ni čudno jer su napokon vođeni profesionalno, umjesto da ih vodi neki namještenik i poslušnik koji pojma nema o struci. U velikom broju slučajeva policija odradi svoj posao, nađe sumnjivce, priloži dokaze, i proslijedi slučaj sudstvu. A tu kreće nova priča.
Prvo, naše sudstvo je nesposobno i korumpirano, tako da što ste veća faca imate veće šanse da se izvučete. Ali nije to važno za ovaj članak, važno je to što suđenjem počinje i briga društva oko kriminalca. Znači, ublažavanje presude, olakotne okolnosti, neprimjerena kazna. Pogotovo u Hrvatskoj, gdje ubojica može dobiti i samo 3-4 godine zatvora, makar ubio nekoga tko bi imao još dobrih 40-50 godina života. A u zatvoru - beneficije, posjeti, televizija, tri topla obroka dnevno (više nego što imaju umirovljenici), liječnička skrb, rekreacija, ranije puštanje zbog dobrog vladanja, građanske udruge koje se brinu da ubojicama i silovateljima bude dobro.
Skrb države o slabim građanima (hendikepirane osobe, djeca s poteškoćama u razvoju, umirovljenici, branitelji s PTSP-om...) se ne može dovoditi u vezu sa skrbi o zatvorenicima jer bi bilo malo neozbiljno reći "brinete se o ubojicama, a ne brinete se o djeci bez roditelja", ali činjenica je da ubojica živi bolje od prosječnog umirovljenika. Licemjerno. Hoću reći da se sva svita ljudi koji naglašavaju famozna "ljudska prava" okuplja oko kriminalaca. Te nije zaslužio smrtnu kaznu, te olakotne okolnosti, te zapošljavanje u kuhinji da ima što raditi, te rekreacija da bude zdrav, i na kraju ranije puštanje. Kao da ih se bojimo kazniti. Ako nekoga treba kazniti i ne gledati kao ljudsko biće, to su oni koji su ugrozili tuđa ljudska prava. To je i ona granica slobode - imaš pravo biti slobodan dok ne ugrožavaš tuđu slobodu.
Koji je smisao kažnjavanja zatvorom? Uglavnom pauziranje života. Čovjek koji je u zatvoru 5 godina je "na ledu" tih 5 godina i ne može imati svoj utjecaj na svijet, ne može napredovati. Ne mogu ni umirovljenici, a ni mnogi drugi, prema tome, to i nije neka posebna kazna. Život u Hrvatskoj je ionako uglavnom "pauziranje života", a zatvorenicima je čak i lakše jer ne moraju ići na posao i društvo se brine da im ništa ne fali.
Idealna kazna bi bila "oko za oko, zub za zub". Ako si ukrao 100.000 eura, imaš ih zaraditi i vratiti. Ako si ubio, nećeš ni ti više nikad živjeti kako treba (doživotni zatvor). Ako si mučio, bit ćeš mučen. Ako si nekoga doveo u stanje da se boji za svoj život, e pa priuštit ćemo i tebi isti osjećaj.
Smrtna kazna? Kao i kastriranje pedofila, nepovratan čin i to mu je jedina mana. Sudstvo griješi, ima lažno optuženih, i baš je u tome temeljni argument protivnika smrtne kazne (onih koji znaju o čemu pričaju). Kad izvršiš smrtnu kaznu ili kastraciju, nema poslije "sori fulali smo", a to je jako loše jer se gubi instrument popravljanja greške. Osim toga, smatra se da je doživotni zatvor veća kazna od jednostavnog prestanka života. Ja osobno vidim samo jedan razlog za smrtnu kaznu, a to je ubijanje onih koji imaju nezdrav utjecaj na društvo. Znači, mafijaški bossovi, ljudi koji su opljačkali Hrvatsku, gospodarski kriminalci. Uglavnom, ljudi koji organiziraju druge ljude; osobe koje se ne mogu promijeniti i čiji utjecaj ne želimo u društvu. To su osobe koje ne želimo ostaviti na životu, a ta komplicirana kaznena djela je i teško dokazati i vjerojatno se nije dogodio nijedan slučaj da je netko lažno optužen da je šef mafije. Takve treba smaknuti jer je njihov utjecaj loš i bit će loš dok su živi. Također bi trebalo smaknuti one političare koji iskorištavaju svoj položaj da bi zaradili neku siću izdajući nacionalne ekonomske interese. To je veleizdaja, kazna: smrt. Ima logike, jer se takvi nikada ne mijenjaju.
Uglavnom se često poteže pitanje zapošljavanja bivših zatvorenika, opet ta "ljudska prava". Jasno je da se čovjek za pljačkanje banke može "iskupiti" tako da odsluži kaznu, ali za ubojstvo ne može. Krajnja kazna za bilo kojeg čovjeka je izopćenje iz društva i iz zajednice, što bi značilo da mora živjeti potpuno sam i da ne može surađivati ni sa kim. Znači, ni zaposliti se. Velika je šansa da bi se takav čovjek okrenuo sitnom kriminalu da preživi, ali je s druge strane nelogično da bilo tko tko je bio u zatvoru dobije posao prije nego nekažnjavan čovjek. Znači, kad popunimo sva radna mjesta u državi nekažnjavanim ljudima, uključujući i hendikepirane osobe, e onda možda možeš doći u obzir.
Općenito se društvo više brine o rehabilitaciji zatvorenika (besplatno!) nego što se brine za svoje druge slabe skupine građana, a s obzirom da kriminalci naginju kriminalu :) društvo se također brine da im ne da povod da opet nekoga opljačkaju / ubiju. To šalje lošu poruku, i to je jedan od mnogih uzroka erozije morala u Hrvatskoj, jer zločinci nisu stavljeni van zakona i van društva. Zločini nisu nešto što ne prihvaćamo i kažnjavamo razmjerno zločinu, nego nešto što je dio našeg društva kao takvog. Pravi pristup nije da se kaže "to je običan čovjek koji je, eto, počinio zločin", nego "on je zločinac i nije dio društva kakvog želimo mi ostali". Pogotovo je to važno u državi u kojoj život i inače nalikuje na zatvor i pokoru. Gdje je granica? Pa nema je. Kriminalac čak ima i čvršća prijateljstva od prosječnog Hrvata koji je osuđen na to da se druži s ljudima koji mu ne žele / ne mogu biti jamci za kredit. Više se isplati biti kriminalac, jer se uopće ne može pasti nisko. Padnete na tri topla obroka dnevno i ostale beneficije, a još uvijek možete komunicirati sa svojim kolegama kriminalcima, i čak i postajete "pravi" kriminalac u njihovim očima jer ste, eto, bili u zatvoru. Sjajno.
Problem integracije kriminala u hrvatsko društvo uopće nema tolike veze s provođenjem zakona i s korumpiranošću sudstva, problem je puno veći i apstraktniji. Sve dok god se ne promovira pošten život kao najbolji način života, dok se kriminal ne odvoji od društvene svakodnevice, rak neće nestati, nego će rasti. Ali, to je jako teško objasniti čovjeku koji svaki mjesec dobije račun za nezakonitu pretplatu na HRT, koji plaća PDV na humanitarne akcije, koji kupuje namirnice pogurane uvoznim lobijem, koji gleda demagoge i lopove na vlasti, koji ne može uspjeti u poslu jer nije dio gospodarske mafije. Čovjek je jednostavno okružen nepoštenjem i izrabljivanjem, a još i dan za danom gleda kako kriminalci prolaze nekažnjeno. Mnoge od njih gleda i u Saboru, a za njih ne postoji ni optužnica.
A sve zbog toga jer kazna ne odgovara zločinu, i zbog toga jer mnogi zločini ostaju nekažnjeni. Situacija će se teško promijeniti, čak i ulaskom u EU, i može se konstatirati da je Hrvatska država u koju je kriminal ukorijenjen i tek se desetljećima (!) pozitivnog djelovanja stvar može izgurati nabolje. Jer nitko nema snage za rez. A možemo se i okladiti da baš nitko u hrvatskom Saboru niti ne zna ovo što je napisano u ovom članku. Nitko tamo nije razmišljao o tome je li sustav "zločina i kazne" primjeren rezultatu kakvog očekujemo. Nema tamo ljudi koji vide široku sliku, a naš svijet ostaje izokrenut.
Ne radi se uvijek samo o provođenju ili neprovođenju zakona, zakon mora biti i pametan i ispunjavati svoju društvenu svrhu. Npr., u Norveškoj narkomani imaju ambulantu u koju se mogu doći drogirati (da se ne bi otrovali i da bi imali spremnu pomoć kod predoziranja) i čak dobivaju razne male posliće da zarade za drogu (da ne bi krali i prostituirali se). Norvežani su shvatili da je heroin najjača stvar na cijelom svijetu i da je važnije ograničiti štetu za društvo nego čovjeka još dodatno kažnjavati / izopćiti / pustiti da umre. Ili npr. talijanski zakon o oduzimanju imovine mafijašima, kojeg su se naši tek sad sjetili. Ili npr. američki zakon protiv diskriminacije radnika koji funkcionira savršeno (za razliku od našeg koji je mrtvo slovo na papiru), ili američki zakon protiv diskriminacije crnaca - koji ne funkcionira i diskriminacijski je; potpuno je pogrešno postavljen. Postoje i različiti zakoni o prometu, uključujući i naš koji je potpuno glup. Znači, postoje različiti pristupi istom problemu. Zakonodavna vlast mora biti pametna i mora problem riješiti / ublažiti u svrhu dobrobiti cijelog društva, a ne samo nekoga strpati iza rešetaka nakratko, a nekoga na duže vrijeme. Očekivati to od hrvatskih političara? Uzaludan trud...
Post je objavljen 03.11.2008. u 13:17 sati.