Radio Purger
30.07.2008., srijeda
Mate Parlov
Koliko se mogu sjetiti, samo su dvojica sportaša veći ljudi nego što su bili sportaši. Ayrton Senna, koji je znao zaustaviti formulu i izaći da pomogne unesrećenom suparniku, i Mate Parlov, koji je bio svojevrsni lakmus-papir za dobre i loše ljude. Svi ostali sportaši za koje sam čuo imaju neku manu, što je logično jer su ljudi, ali Senni i Parlovu ne mogu pronaći manu ni kad bih htio. Sennu nisam poznavao, Parlova jesam.Za one koji nisu imali priliku posjetiti kafić "Mate" u Puli, mogu reći da se gospodin Parlov nije držao ni kao gazda ni kao šampion, nego kao prijatelj i ugostitelj. Makar bi imao opravdanje gledati ljude svisoka kao mnogi drugi. Možemo ga samo usporediti s ostalim boksačima u Hrvatskoj, koji nisu ni bili nikakvi prvaci, a drže se kao da su uhvatili Boga za bradu. Još je daleko teže ostati čovjek kad stvarno i osvojiš naslov svjetskog prvaka u nečemu. Najveća kvaliteta pokojnog gospodina Parlova je bila ta da ste znali da je čovjek koji je u njegovom društvu sigurno dobar čovjek. Ako nekoga nije volio, to ne bi pokazao, ali bi se nekakvom čarolijom takvi ljudi držali podalje od njega. Suptilna preporuka je bila - biti oprezan prema ljudima koje Mate Parlov ne voli, jer je to stvarno bila rijetka pojava. Izuzetak koji potvrđuje pravilo da Mate Parlov voli ljude i da je jedan od njih, a ne negdje iznad. Svi ljudi jednom moraju umrijeti, ali je poseban gubitak kad u državi punoj nemorala i zavisti kao što je Hrvatska postoji jedan čovjek manje kao što je bio Mate Parlov. Pjesnik u rukavicama, stup društva u malom gradu na obali. Pozdrav, šampione i prijatelju. Nadamo se da ćemo postići bar dio onoga što ste Vi postigli, ako već ne u boksu, onda u ljudskosti. |