SARAJA AZRA

često se sjetim svojih "sarajevskih" studentskih dana, eh to su bili dani, sve jedan bolji od drugog, prelijepe tri godine, nažalost
naprasno prekinute ratom....moj odabir studija (fakulteta) bio je vrlo neobičan, jer bila sam odličan učenik i sve me je zanimalo, nisam uopće imala neku ideju što ću upisati, istina bila sam nešto sklonija psihologiji i društvenim smjerovima,
Sjećam se te jeseni, te sad davne 89 godine, otišla sam u Sarajevo sa dokumentima i prva dva dana upisnog roka samo šetala gradom, išla sam od jednog fakulteta do drugog, ulazila u zgrade promatrala amfiteatre i tamo gdje sam se najmirnije osjećala, tu sam se i upisala.
Pravni fakultet, nalazi se u širem -užem centru grada 15 minuta hoda od baščaršije, ispred njega protječe Miljacka a ono što me možda i najviše privuklo bila su stara teška masivna ulazna vrata - ne znam radi čega ali tako je. Jedan dragi sarajevski profesor je rekao dragi moji studenti upornost je vrlo važna osobina jer vidite od Vas neće završiti samo onaj koji prije diplome prestane prolaziti kroz ova naša ulazna fakultetska vrata, i ja sam opet kao i često u životu bila iznimka od pravila, jer doduše nisam završila sarajevski ali sam poslije izbjega i ipak završila meni jednako drag riječki studij prava. Često sam čekajući ispite gledala kroz velike staklene otvore studija u Rijeci na prekrasan Kvarner, a u mislima je pokraj mene, tada, još uvijek, protjecala Miljacka.........

Dragi moji pročitala sam jučer, ponovno, jednu divnu pjesmu Ive Andrića, koja se zapravo savršeno nadovezuje na sve što i sama na ovom blogu pokušavam izreći
s tim da je rečeno od strane jednoga i neponovljivoga Andrića neizrecivo ljepše napisano,
zaista vjerujem da je naš život upravo onoliko dobar koliko to shvatimo, a "loš" je ukoliko ne shvatimo da utjeha i nada dolaze iz misli......
i da nitko i ništa tu ne mogu NIŠTA do nas samih......a mi sami možemo mnogo više nego se i usudimo pomisliti.




MISAO


Tama je nastala i strepnja
i sva su sunca zašla
kad je Bog, ko blagu munju, poslao
utjehu koja dolazi od misli.

Utjeha koja dolazi od misli
najviše je od svih darova
nebeskih krajeva koje ne poznajemo,
a ni sjenka joj nije
najveća zemaljska sreća.

Gle, siromašak,
oličenje svake zemaljske patnje:
nepravdi, stradanja, bola,
putuje, sjajan, na oblacima,
caruje nad svim harmonijama,
nošen utjehom koja dolazi od misli. Ivo Andrić

Dragi moji iako se čini pomalo začudno ali zaista, što god smo više prisutni u svim svojim osjećajima, manje nam je potrebno da bi bili sretni.....
Svi mi često, što svjesno što nesvjesno potiskujemo neugodne osjećaje, probajte ih što više osvijestiti
posebno one neugodne jer emocije ili teku ili su blokirane.
Emocije su kao rijeka koja teče, ako ne teče stvara se jezero, duboko, tamno i prijeteće, a sve dok teče protječe i dobro i loše i život ide dalje iz sata u sat iz dana u dan iz godine u godinu.......

Dragi moji izdvojiti ću jedan predrag mi stih iz Andrićevih "Znakova pored puta"
koji kaže:

Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota.
Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, ma kako teško ono bilo.

I zaista dok se nadaš ti živiš, nikada razočarenje nije uzrok nesreći uvijek je nepostojanje bilo kakve nade njen uzrok,
tamo gdje nada postoji sve je moguće a tamo gdje je nema NIČEGA NEMA.
ako se razočarate u nešto u što ste se nadali ne očajavajte nego se odmah ponadajte u nešto drugo, novo, ljepše i veće od onog prije, tako će nada biti na Vašoj strani a razočaranja Vam neće moći baš ništa

dragi moji ako imate mogućnosti i ako se volite lijepo odjenuti uvijek imajte na umu da ne pretjerate sa "skupim etiketama" jer se možda ljudi i dočekuju prema odjeći, ali se ispraćaju prema znanju
Znajte da ste Vi sami uvijek jedina "marka" koju nudite u životu, a većina nas želi ostaviti dobar dojam zato se potrudite da ono što se pamti budete Vi a ne Vaša roba jer tako će Vas pamtiti duže