SARAJA AZRA

Dragi moji pročitala sam jučer, ponovno, jednu divnu pjesmu Ive Andrića, koja se zapravo savršeno nadovezuje na sve što i sama na ovom blogu pokušavam izreći
s tim da je rečeno od strane jednoga i neponovljivoga Andrića neizrecivo ljepše napisano,
zaista vjerujem da je naš život upravo onoliko dobar koliko to shvatimo, a "loš" je ukoliko ne shvatimo da utjeha i nada dolaze iz misli......
i da nitko i ništa tu ne mogu NIŠTA do nas samih......a mi sami možemo mnogo više nego se i usudimo pomisliti.




MISAO


Tama je nastala i strepnja
i sva su sunca zašla
kad je Bog, ko blagu munju, poslao
utjehu koja dolazi od misli.

Utjeha koja dolazi od misli
najviše je od svih darova
nebeskih krajeva koje ne poznajemo,
a ni sjenka joj nije
najveća zemaljska sreća.

Gle, siromašak,
oličenje svake zemaljske patnje:
nepravdi, stradanja, bola,
putuje, sjajan, na oblacima,
caruje nad svim harmonijama,
nošen utjehom koja dolazi od misli. Ivo Andrić