često se sjetim svojih "sarajevskih" studentskih dana, eh to su bili dani, sve jedan bolji od drugog, prelijepe tri godine, nažalost
naprasno prekinute ratom....moj odabir studija (fakulteta) bio je vrlo neobičan, jer bila sam odličan učenik i sve me je zanimalo, nisam uopće imala neku ideju što ću upisati, istina bila sam nešto sklonija psihologiji i društvenim smjerovima,
Sjećam se te jeseni, te sad davne 89 godine, otišla sam u Sarajevo sa dokumentima i prva dva dana upisnog roka samo šetala gradom, išla sam od jednog fakulteta do drugog, ulazila u zgrade promatrala amfiteatre i tamo gdje sam se najmirnije osjećala, tu sam se i upisala.
Pravni fakultet, nalazi se u širem -užem centru grada 15 minuta hoda od baščaršije, ispred njega protječe Miljacka a ono što me možda i najviše privuklo bila su stara teška masivna ulazna vrata - ne znam radi čega ali tako je. Jedan dragi sarajevski profesor je rekao dragi moji studenti upornost je vrlo važna osobina jer vidite od Vas neće završiti samo onaj koji prije diplome prestane prolaziti kroz ova naša ulazna fakultetska vrata, i ja sam opet kao i često u životu bila iznimka od pravila, jer doduše nisam završila sarajevski ali sam poslije izbjega i ipak završila meni jednako drag riječki studij prava. Često sam čekajući ispite gledala kroz velike staklene otvore studija u Rijeci na prekrasan Kvarner, a u mislima je pokraj mene, tada, još uvijek, protjecala Miljacka.........
Post je objavljen 29.09.2010. u 06:07 sati.