SARAJA AZRA

Dragi moji ja sam se kao mala djevojčica bojala smrti,...često bi pitala majku i djeda mamu i tatu što će to biti poslije...kako zauvijek.....nema zauvijek....ne postoji prije i poslije mene ništa kako? pričali su mi da sam bila iznimno "naporno" dijete da ne kažem napredno jer nisam znala nego sam samo pitala ali su moja pitanja bila takva da nisu znali odgovore........i sjećam se kao da je to danas kada mi je majka poslije nebrojeno odgovora koji mene nisu zadovoljili umjesto odgovora rekla jednu staru arapsku poslovicu koja glasi Tamo gdje prestaje cesta, počinje novi put. od tad sam se nekako pomirila umirila i vjerujem da nema kraja nema smrti ........i od tada sam spoznala da ja sam i sad i prije i zauvijek samo SADA

Dragi moji na ovome blogu pisala sam o svojoj majci (baki po mami) o ocu, o mami sada ću Vam ispisati riječi koje je često ponavljao moj rahmetli djed (pokojni) koje glase..
Propao je ko je prodao vječno za prolazno.

nije prodavao ništa samo je kupovao kad je mogao....taj moj dragi djed naučio me je poštovati vrijednost i razlikovati trajnu od prolazne, dobro ne samo on ali i on i hvala ti djede na tom.

Poslije svakog razočarenja dragi moji blogeri čovjek postaje pametniji, ali ne toliko pametan da se ne bi ponovno razočarao . . .unatoč razočarenjima kroz koje ste na svome putu prošli
ne idite baš uvijek utabanim putem bez obzira na SVE; umijesto toga krenite tamo gde puta nema i ostavite trag...jer jedino ostaju tragovi tamo gdje još nitko nije bio a znajte da svaka je naša duša jedinstvena i posebna i da svoje tragove ostaviti može barem i jednom al zauvijek jer jedan je život

zahvaljujem na lijepim komentarima mojih postova
posebno se veselim što ste prepoznali moju želju da Vam pomognem odškrinuti vrata iza kojih je put u svijetliju misao
moja draga prijateljica iz djetinjstva napisa da sam oduvijek bila posebna i nekako mudrija.......dragi moji želim Vam reći da nije lako kako ja kažem opeći se na običnu vješalicu dok odlažeš kaput, nije ugodno osjetiti elekriticitet ......dugo sam mislila da je to skroz normalana stvar i da je svima oko mene baš tako.......nije lako u mlađoj dobi biti zaljubljen u nekog a točno ćutiti tko i zašto mu se sviđa...a to nisi ti....i to sam mislila da je skroz normalno....ne znam prijateljice sjećaš li se ali ja sam skoro sa 100%-tnom sigurnošću znala tko će postati i tko će ostati dugo PAR.....(sada znam za brakove ponekad i prije bračnih drugova) .nije ugodno dragi moji kada si s nekim na kavi i ćutiš da će ga zadesit nevolja i tuga......ima dana kada sam toliko okružena tuđim negativnim ja kažem energijama da se moram silno truditi da ostanem SVOJA ali ipak zahvaljujem bogu na tom daru jer to je dar božji sve dok s njim nastojim pomagati ljude da pronađu ono svijetlo koje vodi i do boga i do sreće jer SAMO JE JEDAN PUT put istina i život

Dragi moji podosta puta sam sretala i upoznavala ljude koji su vrsno poznavali druge prepoznavali njihove mane pa čak i bolesti a da mi se činilo da ti isti ljudi bolje poznaju druge negoli sami sebe i kada sam isčitala ovu prekrasnu kinesku poslovicu Poznavati druge je samo znanje, poznavati sebe jest mudrost. isčitah istinu znanje i mudrost dvije su sasvim odvojene pojave koje iako često jesu blizu i jedna kao da iz druge izvire na kraju i na početku svega ZNANJE samo po sebi NIJE I MUDROST SAMA

Dragi moji više puta na više načina osvjedočili su se moji znanci da mogu predvidjeti neke stvari stanja i zbivanja i nema u tome velike TAJNE, tajna je u nama samima .....ako želis znati svoju prošlost, ti gledaj svoje sadašnje stanje a ako želiš zaviriti u svoju budućnost, tad gledaj svoje sadašnje djelovanje.......toliko Vam pomoći mogu a dalje morate odgonetati sami

dragi moji dječje bolesti su iza nas, a Vama želim što manje samoće u srcu
a evo i najljepše pjesme koja opisuje samoću koju sam pročitala


RAINER MARIA RILKE:

Samoća

Samoća je poput kiše,
U veceri iz mora se diže,
Iz ravnica pustih I dalekih stiže,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svijetlost je izašla,
kad ulice se okreću spram zore,
I kad se tijela sto nisu ništa našla,
Razočarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mržnje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće…