dragi moji dječje bolesti su iza nas, a Vama želim što manje samoće u srcu
a evo i najljepše pjesme koja opisuje samoću koju sam pročitala
RAINER MARIA RILKE:
Samoća
Samoća je poput kiše,
U veceri iz mora se diže,
Iz ravnica pustih I dalekih stiže,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije neg svijetlost je izašla,
kad ulice se okreću spram zore,
I kad se tijela sto nisu ništa našla,
Razočarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mržnje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće…
Post je objavljen 03.03.2009. u 06:26 sati.