SARAJA AZRA

SARAJ AZRA
...u davna vremena bijaše konačište - Saraj zvan Azra.
Pročulo se za njeg na daleko, po pjesmi koja je po cijele noći iz njeg dopirala i po djevi bajnoj koja je u njem prebivala.....bijaše joj kosa crna, duga uvojita a ten bijel i nježan poput pahuljice snijega...usne njene bijahu lijepe, crvene kao najsočnije jagode a oči zelene i duboke, lijepe kao što je to bila i ona sama. Nitko joj nije znao ime ali po Saraju su je nazvali Azra i bijaše Azra zaista tajnovita zvijezda tog vremena i prostora a onda je jedne noći u tišini nestala i nikada je više nigdje nisu vidjeli....pričalo se kasnije da je Azra otišla na zvijezde i da nas promatra...pričalo se da je postala rijeka koja pokraj nas protiče...a bilo je i onih koji su vjerovali da lijepa Azra nikada nije ni postojala da je zapravo Azra Sevdah sami...........
jednom sam u snu srela i upoznala lijepu Azru...sva u bijelom...sjedila je u visokoj travi, među rascvjetanim poljskim cvijećem.....blistala je kao sunce.....dok se s slapovima njezine crne kose igrao vjetar.....gledala me dugo...nijemo i nije ni riječ prozborila...samo mi je njen blagi osmjeh nagovijestio, a njen topli zagrljaj potvrdio da je ta lijepa žena dio mene i dio svih žena koje vjeruju da je ona jednom davno zaista postojala u tom saraju koji zvaše se Azra .......