SARAJA AZRA

petak, 28.09.2007.

saraja iz Biblije Saraja, žena Abramova, nije mu rađala djece; a imala je sluškinju Egipćanku, po imenu Agaru. 2 Tada reče Saraja Abramu: "Gle, Gospod mi je uskratio djecu; uzmi dakle sluškinju moju za ženu; pa možda po njoj dođem do djece." Abram prista na riječ Sarajinu. 3 I Saraja, žena Abramova, uze Agaru Egipćanku, sluškinju svoju, iza deset godina, otkako se nastani Abram u zemlji kanaanskoj, i dade je Abramu, mužu svojemu, za ženu. 4 I on uđe k Agari, i ona zatrudnje. A kad ona opazi, da je trudna, prezre gospodaricu svoju. 5 Tada reče Saraja Abramu: "Uvredu, što mi se nanosi, ti si skrivio. Ja ti dadoh sluškinju svoju za ženu, a ona sad, kad vidje, da je trudna, prezire mene. Gospod neka sudi meni i tebi!" 6 Abram odgovori Saraji: "Gle, sluškinja tvoja u ruci je tvojoj; čini s njom, kako ti drago!" I Saraja stade s njom strogo postupati, te ona pobježe od nje. 7 Anđeo Gospodnji nađe je na studencu u pustinji, na studencu na putu u Šur. 8 I upita je: "Agaro, sluškinjo, Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" Ona odgovori: "Bježim od Saraje, gospodarice svoje." 9 Anđeo Gospodnji reče joj: "Vrati se natrag gospodarici svojoj i podvrgni se vlasti njezinoj!" 10 I još joj reče anđeo Gospodnji: "Umnožit ću potomstvo tvoje tako, da se neće moći prebrojiti od množine." 11 Dalje joj reče anđeo Gospodnji: "Eto, trudna si sad i rodit ćeš sina, kojemu nadjeni ime Išmael; jer Gospod usliši vapaj tvoj! 12 On će biti čovjek sličan divljemu magarcu; ruka će se njegova dizati na svakoga, a svačija ruka na njega, i boravit će u blizini sve svoje braće." 13 Tada ona prozva Gospoda, koji je bio s njom govorio: "Ti si Bog Svevidljiv"; jer, reče ona, "ja sam zaista gledala onoga, koji mene vidi i ostala živa." 14 Zato se zove studenac onaj Beer-Lahai-Roi "studenac Svevidljivoga". On leži, kako je poznato, između Kadeša i Bereda. 15 I Agara rodi Abramu sina, i Abram nazva sina, što mu ga darova Agara, Išmael. 16 Abramu je bilo osamdeset i šest godina, kad Agara rodi Abramu Išmaela.

četvrtak, 27.09.2007.

dragi moji promijenila sam (naziv ) bloga imam neke svoje razloge, ne brinite se sve je i više nego u redu nego tako u životu kao što ovdje već rekoh se svašta događa

srijeda, 26.09.2007.

albumi volim fotografirati ljude i predjele, volim se fotografirati... volim slike...... ono što smo ponijeli sa sobom u izbjeglištvo i ono što smo jedino sačuvali iz onog života "od prije rata" smo mi sami i obiteljski albumi. Promatrajući slike iz prošlosti, ja se ne vraćam u prošlost nego prošlost vidim očima sadašnjice lijepu i prošlu baš kao što i jeste, jer svaka je prošlost lijepa jer postoji dragi moji. od tada do danas osim onih ponešenih desetak skupilo se slika i još toliko novih albuma, a svaki mi je drag na svoj način......i to je moje bogatstvo i nema tih para da ih dam, da prodam svoje obiteljske albume... jer to na slikama sam ja, a ja nisam na prodaju. I kažem Vam sada, da ne treba suda za one koji su uništavali tuđe kuće i albume, jer njih će njihovo stići u mraku dok spavaju, kad se najmanje nadaju ma tko oni da bili i ma u čije da su oni kuće dirali, jer to je jednostavno tako dragi moji oduvijek i zauvijek i dok je vijeka i svijeta tako će i biti.

utorak, 25.09.2007.

vikovci ako bog da i sve bude po planu idem u Vinkovce 06.10.2007., pozvani smo na vjenčanje, od muža rođak , ljubovao i tad se ženi sa Vinkovčankom mladom, nikada tamo nisam bila i baš me veseli da vidim Vinkovce "uživo"

ponedjeljak, 24.09.2007.

bagrem med od bagrema, (Robinia psedoacacia- akacija) izrazito je svijetle žute boje, blaga ugodna mirisa i okusa, lagan i ukusan, preporučuje se djeci i rekonvalescentima. Pomaže kod nesanice, umiruje previše nadraženi živčani sustav i otklanja posljedice nagomilanog stresa. Mjesecima ostaje u tekućem stanju i jedan je od vrsta meda koji vrlo sporo kristalizira zato što u sastavu sadrži više fruktoze od glukoze. Same pčele dobro i uspješno prezimuju ako im se osigura zimovanje na bagremovu medu. Bagremov med dobar je za umirenje, kod vrtoglavice, nesanice i sličnih smetnji. Preporuča se uzimanje s čajem od kamilice jer se tako pojačava djelovanje meda i čaja. Također je preporučljivo uzimanje navečer prije spavanja. nama su naši stari davali med od bagrema, ovo gore sam iskopirala s Wikipedije a meni bagrem drag.......

petak, 21.09.2007.

delfin s kraja osamdesetih trenirala sam plivanje,doduše kratko vrijeme, godinu dvije i to najbolje mi je išlo leđnim i delfin stilom.......po meni neusporediv je osjećaj plivati delfin stilom s dobrom tehnikom i kondicijom, to je osjećaj slobode i savršenstva i ne pretjerujem vjerujte..ovaj svijet i brige kao da nestanu postojiš samo ti tvoje tijelo voda i zrak i iz zamaha u zamah kao da si sve brži i sve viši i sve slobodniji i kao da ćeš uplivati u nebo....i uvijek sam se pitala osjeća li takvo što i delfin.....od toga moga plivanja danas mi je ostalo to da se mogu praviti važna i isplivati znatno veću dionicu delfin nego prosječni muškarci, iako sam već godinama daleko od profesionalnog plivanja, daleko od treniranja i skoro dvadesetak kilograma teža nego tad....ali kad god vidim plivače na nekom natjecanju na tv krv mi brže poteče ....volim taj sport...volim plivanje.

četvrtak, 20.09.2007.

Zdravko više puta sam iskazala kako bih da mi je dragi bog podario dar pjevanja bila "pevaljka" pa ljudi često pomisle na kafanske pjevačice i narodnjake, a ja vam prijatelji moji nisam to htjela reći nego oni čuju ono što žele čuti......često je to tako ....pjevač mog djetinjstva, moje mladosti ali se ne ustručavam reći da ga i danas rado slušam je ovaj sa slike Zdravko Čolić.....eto tako. Lijep mi je i bio i ostao, dobri su mu tekstovi pjesama (osim par hitova proizvedenih za narod tipa Mađarica i slično ali to je nužno zlo estradnjaka) pjeva vrlo dobro po mom laičkom sudu. Ako Vama nije drag, neka nije, jer nije mi namjera da Vas nagovaram, uvjeravam i usmjeravam...samo želim njemu posvetiti post jer sam više puta u životu upravo uz njegove pjesme uz njegov glas pronalazila zagubljenu motivaciju za osmjeh kad mi je bilo teško..... i valjda je tako trebalo biti, imao je koncert u Zagrebu 2005 i ja sam si tad u sedmom mjesecu blizanačke trudnoće snimila njegov koncert u Zagrebu i to slušala u bolnici i to puštala svojim blizancima kad su bili nemirni i uz tu kasetu uspjela samostalno provoziti svoju Corsicu i odagnati strah od vožnje i zato i radi toga on Zdravko u meni ima vjernoga slušatelja i može se reći obožavatelja a da to i ne zna i šapnuti ću Vam ima i prijatelja mada je to smjelo reći ali evo sada iskazujem ako njemu zatreba pomoć a ja za to saznam ja ću mu pomoći koliko mognem, a radi čega vjerujte mi možda radi ovoga što sam u ovom postu napisala, a možda eto samo tako, ne moram ni imati razlog.

srijeda, 19.09.2007.

putoslik o jednom čovjeku u ovom gradu na slici se rodio jedan čovjek 1946, odrastao i živio u ovaj je grad došao i u njega se uselio taj čovjek kao izbjeglica 1993 i živio u njemu do 1998 u ovaj grad je došao 1998 isti čovjek kao useljenik i živi u tom gradu do sada a u ovom bi gradu taj čovjek trebao, ako bog da, živjeti u miru svoje umirovljeničke dane i svugdje, može se reći po svijetu, snašao se dobro taj čovjek...inače je obrazovan i drag....i proživio je taj čovjek razne prilike i neprilike ....i bio je i gore i dole ali svo to vrijeme i gdje god da je bio, bio je taj čovjek za svoju kćer najbolji tata na svijetu.

utorak, 18.09.2007.

provincija Odrastala sam u po veličini osrednjem mjestašcu u Bosni, više malom nego srednje velikom, u kojem se snimala serija i film "provincija u pozadini" što zapravo opisuje i podneblje i ljude. I nikad se nisam sramila priznati da sam iz provincije i da kod mene vrijedi ona stara " bolje biti car u selu nego čovjek u gradu". Znam da ćete Vi koji živite u ovećim, većim i velikim gradovima sa čuđenjem čitati ovaj post, posebice Vi dragi moji iz metropole, ali eto neka znate ima nas svakakvih i ovakvih i onakvih i lijevih i desnih i lijepih i manje lijepih a svi smo samo ljudi vrijedni poštovanja. Iako sam iz provincije nemam ja ništa protiv velikih gradova, ni protiv sela Vama Vaše a meni moje, meni je u provinciji dobro, a ako sam provincijalac neka sam i tako mi se sviđa i nek tako i ostane. I već petnaest godina živim u hrvatskoj i djeca su mi ovdje rođena i poštujem ja ovdje i ljude i običaje, ali čovjek ne smije zaboraviti tko je i odakle dolazi, jer samo tako može proći ponosno stazom života, dio bosne ostao je u mojim očima i sada je sa mnom na mome otoku.

ponedjeljak, 17.09.2007.

zračna luka jučer sam čekala tatu, sat vremena u zračnoj luci u Zagrebu, sjedila sam u restoranu sa mužem i sinom i promatrala ljude, bilo je tu ispratitelja i čekača na šest međunarodnih i dvije domaće linije, gužva, svi u svome filmu, pa i mi...pijem tako svoju kavicu i sok i razmišljam koliko ljudi i ljudskih puteva i sudbina sjede tu pokraj mene ali ne i sa mnom. I sletio je avion iz Beča, i odosmo mi po tatu, punca i djeda (sve u jednoj osobi) i odosmo iz zračne luke kao i svi drugi i to svakoga dana se ponavlja i odlaze i dolaze drugi ljudi sa svojim sudbinama ili za njima kako kad i kako kome kao i u u svemu drugome.

petak, 14.09.2007.

kalendar sa kalendara kad im je prošlo vrijeme na koje su upućivali... otrgnula sam sliku, s nazivom naše tvrtke koja je zapravo i bila ukras...tako da imam na zidu sedam sličica i jedan kalendar i znate što je čudno...to što malo tko primjeti da su to slike -dio prošlih kalendara iako su sve slične izrade, pa čak im je i boja podloge ista, plava, i pitaju me otkud mi tako zgodne sličice s našim logom ....a svi su ih imali nekoć na zidu, samo su ih zaboravili i radi toga pogledajte oko sebe ima stvari .....ima mnogo stvari koje vrijedi sačuvati ako za ništa drugo onda barem za ukras.

četvrtak, 13.09.2007.

t ht dionice t ht kupiti ću ih, ni previše ni premalo pa Vam želim raći da ukoliko imate nešto ušteđevine onda razmislite da uložite u kupnju ovih dionica ali ne više od 10% dionice t ht bi trebale vrijediti barem jednako kao što ih kupite a velika je vjerovatnost da će za tri ili više mjeseci od kupnje vrijediti 30% pa čak i do 100% više nego ste ih kupili ...samo jedno zapamtite ko ne riskira ne profitira a riskirati možete samo sa do 10% ušteđevine jer mnogi jednostavno izgube kontorolu i žele skočiti više i dalje nego to mogu....pa se zalete izmore i padnu

srijeda, 12.09.2007.

bilo je ljeto bilo je i boljih dana....ali i lošijih i bit će još i dobrih i gorih.... na otoku kad prođu ljetne gužve i vreva i utihnu ulice....neminovno se pojavljuje osjećaj blage potištenosti......radi promjene jer otok utiša, a za vrijeme bura kao da zamre, ,....ljudi nestanu.....normalno ne svi ali većina, jer mali otok ljeti ugosti više gostiju nego što nas ostane, mnogo više ......i onda odjednom s kraja rujna sve ...nestane.......utihne.............i onda se mi koji ostajemo povlačimo u zimu baš kao što htv ima ljetnu i zimsku shemu tako je nekako i naš život odjeljen, podijeljen i različit užurban ljeti i polagan zimi ........jer treba se prilagoditi burama koje slijede.

utorak, 11.09.2007.

moja kuma moja kuma je otočanka, ima preko sedamdeset godina, njena duga kosa spletena je u pletenice povezane uokolo glave, obučena je po "starinkom" sva u crnom, nosi maramu na glavi.......živi u staroj kući od kamena..... upoznale smo se 1992 godine, zapravo ona je potražila mene, u to vrijeme išla je redovito na nedjeljne mise (sada joj to više zdravlje ne dopušta) i na propovijedi je čula "pomognite izbjeglici i pomogli ste svojima na nebu", a njeno pola duše je već bilo na nebu otišlo sa dva sina koja su joj u svojoj još djetinjoj dobi od leukemije obolili, umrli i otišli na nebo još davnih sedamdestetih godina.......i tako dogodilo se da je ta draga žena mene zavolila kao svoju.......ja sam u to vrijeme imala vremena na pretek i rado sam ga provodila u dugim razgovorima s njom ....čula sam ja od nje o njenom životu i o križevima koje je nosila.....proživjela je težak otočki život......i pošto sam se ja krstila ,već kao odrasla, 1993 upitala sam ju bi li mi bila kuma i još pamtim taj sjaj u njenim očima i odgovor hvala ti dijete moje drago .....stara sam a tu mi čast nitko nije dao od srca ću biti i zauvijek ću na tebe paziti......i onda i danas moja kuma i ja se volimo i poštujemo i moj se život od tada izmijenio ali ona je ostala ista.......moja kuma.

ponedjeljak, 10.09.2007.

revlon puder u kamenu, tekući puder, maskara i lak za nokte sve iste marke R E V L O N bili su moja prva dekorativna kozmetika, zapravo te 88-9 na policama drogerija i nije baš bila ponuda raskošna kao danas, za nas je revlon bio "zakon" a "zakoni" se pamte.... ...trenutno u cijelom arsenalu pomada i kozmetike zapravo nemam niti jednog komada iz revlona i baš ću si kupiti nešto danas, da se ne izgubi tradicija, kad sam se već sjetila....jer tradiciju valja čuvati i očuvati pa kakva god da bila tradicija je uvijek vrijedna...a ova moja tradicija zapravo to i nije nego je sjećanje na vrijeme odrastanja koje će mi zauvijek biti drago.

petak, 07.09.2007.

buket moj je vjenčani buket bio vrlo sličan ovome sa slike bijeložućkaste ruže skupljene loptasto, sama sam nacrtala kakav želim i svidjelo mi se kako su ga izradili i nije to bila velika svadba, bili smo sami s kumovima i roditeljima ali je crkva bila okićena s mnogo cvijeća.....čudili su mi se kad sam naručivala cvijeće zašto mi je to toliko bitno kada će nas biti dvadesetak, nisu razumjeli zašto naručujem toliko cvijeća, ali ja sam oduvijek htjela na svom vjenčanju crkvu okićenu bijelim i bjelkastim cvijećem, a nisam maštala o vjenčanici i brojnim svatima, ali cvijeće mi je bilo važno i da je moj muž zahtijevao drugačije, da je moje vjenčanje bilo "veliko" po broju ljudi i ja u vjenčanici i s malo cvijeća....ne znam...nisam sigurna, ali čini mi se da bi bila tužna jer ono što čovjek želi to ga uveseljava a ono nametnuto pa makar i lijepo ga rastuži ........i svaki vam je čovjek priča za sebe....i zato poštujem tuđe želje.

četvrtak, 06.09.2007.

simbol nešto razmišljam o brendovima pa mi se čini da zapravo brendovi i oni dobro znani stari simboli imaju jednu dodirnu točku....prepoznatljivost...uočljivost....i možda su to simboli novoga doba......ako je tako otišli smo od duhovnosti ........jako se približili materijalizmu i konzumerizmu.....sve je manje vremena za duhovnost.....sve je manje strpljivosti u ljudima......ali sve ima svoje granice........vratiti će nas priroda u ravnotežu samo što se to nama ljudima neće svidjeti ni način ni mjesto tog obrata....i možda još ima vremena da se izmjenimo jer mi kupujemo, mi zarađujemo, nama su novci preokupacija a ne mačkama dragi moji nego nama ljudima. ....je su li možda simboli brendovi prošlih vremena ako jesu onda ispada da su naši preci bili mudriji, a tu mi i nema logike, zar ne

srijeda, 05.09.2007.

Lady Di ako me upitaš tko mi je uzor.....ljezin se lik dozove iz moga sjećanja, pojavi mi se pred očima i zablista O N A Lady Di,............... čitala sam ja o njoj dosta i dobro i loše, vjerovatno da je imala mana, pogreški, krivih procjena ali kad sve oduzmeš i zbrojiš posebna je bila........... njezina smrt, nije kraj priče o njoj......i danas ona traje i dalje...u sjećanju ne blijedi... njezin osmjeh, njena poza....imala je kraljevsko držanje, a to ni svaka kraljica nema i ne zanima mene to što zapravo od rastave nije bila ni princeza, za mene je bila i bit će kraljica stila, osmjeha i pogleda.... I bila je lijepa....bila je plemenita......bila je hrabra žena .....

utorak, 04.09.2007.

samo je nebo granica samo je nebo granica, jer granice u nama možemo preskočiti. Sjetite se kako elegantno to radi Blanka Vlašić i ovaj post je moja zahvala njoj za osjećaj ushita i ponosa u trenutku kada se izdigla iznad 205, znad svih. Iza tog Blankinog skoka u vis mnogo je truda, rada, odricanja ali podarila nam je trenutak sreće i osjećaj da se može, i saznanje da je samo nebo granica kad se ustrajno hoće. Hvala ti Blanka.

ponedjeljak, 03.09.2007.

snijeg Odrasla sam tamo gdje su zime bile sniježne....ima dana kada mi fali snijeg........na otoku na kojem sada jesam nema snijega, i kada pada to su samo pahulje u letu, na zemlji ne ostavljaju traga. .....jedno od dragih sjećanja upravo mi je sjećanje na snijeg, na snijeg kako pada........ noć ... bijele ulice grada,....svuda bjelina,....na drveću i po krovovima kuća pokrivač od snijega...a sniježi i dalje i pahulje nam padaju na lica.......mi nasmijani trčimo im u susret,...ostavljamo svoje tragove u snijegu.........ima dana kada mi fali snijeg i taj osjećaj koji te prožme dok u toj bjelini stojiš, a znaš da će se snijeg otopiti i da će sve to uskoro nestati a tako je lijepo,... valjda prelijepo da traje.....osim u sjećanju

<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (4)