Odrastala sam u po veličini osrednjem mjestašcu u Bosni, više malom nego srednje velikom, u kojem se snimala serija i film "provincija u pozadini" što zapravo opisuje i podneblje i ljude. I nikad se nisam sramila priznati da sam iz provincije i da kod mene vrijedi ona stara " bolje biti car u selu nego čovjek u gradu". Znam da ćete Vi koji živite u ovećim, većim i velikim gradovima sa čuđenjem čitati ovaj post, posebice Vi dragi moji iz metropole, ali eto neka znate ima nas svakakvih i ovakvih i onakvih i lijevih i desnih i lijepih i manje lijepih a svi smo samo ljudi vrijedni poštovanja. Iako sam iz provincije nemam ja ništa protiv velikih gradova, ni protiv sela Vama Vaše a meni moje, meni je u provinciji dobro, a ako sam provincijalac neka sam i tako mi se sviđa i nek tako i ostane. I već petnaest godina živim u hrvatskoj i djeca su mi ovdje rođena i poštujem ja ovdje i ljude i običaje, ali čovjek ne smije zaboraviti tko je i odakle dolazi, jer samo tako može proći ponosno stazom života, dio bosne ostao je u mojim očima i sada je sa mnom na mome otoku.
Post je objavljen 18.09.2007. u 06:53 sati.