četvrtak, 27.04.2006.

JA BI TAKAV... CRNI ( MA NIJE NI VAŽNA BOJA )

Baš sam se vratila iz lagane šetnjice. Po ovom prekrasnom kišnom i tmurnom vremenu. Ali nije bed. Bila sam tu na kvartu do kladionice gdje frendica radi. Malo smo pričale, zezale se i tak. Prošlo mi popodne. Bila sam kod nje u nedjelju na zarukama. Pisala sam vam već o njoj, Dijana! Bilo je jako lijepo, ali čudno! Mislim, dobro je postalo tek navečer, kad su otišli neki čudni ljudovi i tak. Bili su smiješni kad su stvaljali zaručničko prstenje, lijeva, desna ruka, me ne ipak je lijeva... komedija. Pogotovo on. Sav splašen, zbunjen, sretan, nacugan. I ja bi se nacugala da sam na njegovom mjestu. Kupila sam im mikrovalnu. A kaj drugo? Pa nije to svadba. Ona je bila jako sretna jel si to već jako dugo želi kupit. Već jako dugo nisam čula da netko slavi zaruke a kamoli prisustvovala tome. E pa sad jesam. Lijepo je da još netko drži do tih stvari, premda je ne bi to tako radila, ali nema sad to veze, neću ja još dugo. hehe
Sad mi je u ruke došla ona reklamna glupost, od Mercatonea, znate ono čega vam je uvijek pun kaslić, pa sam prolistala. Baš imaju krasnih iPodova. U svim bojama. Plavih, rozih, bijelih, crnih. Ja bi jedan takav. A nisu ni jeftini. Trebala bi sad na plaći izdvojit za tu korisnu stvarčicu da više nemoram slušat nezanimljive i iritantne razgovore kad se služim ZET- ovim prijevoznim sredstvima. Jel je discman na izdisaju.
Pusu vam šaljem, idem se lagano spremat, idem do frendice na kavicu. Kako mirujem ha? Sve slušam doktore.

| 19:16 | Komentari (6) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>