Tianshang de xingfú zhi hai

nu, tak. Vratili smo se, jeeeeee!!!
Bilo je to burnih četrnaest dana,
sada se pomalo vraćamo na Zagrebačko vrijeme,
željeli bismo popodne spavati
ali se silimo što više se približiti noći,
da se ne budimo u tri i ne glumimo zombije
(koji jedu sve što im padne pod ruku i zube,
sve ručkove , večere - SVE pred sobom).

Nemam POJMA otkuda da krenem,
sva je sila slika, doživljaja, ideja u glavi,
neposloženih dojmova. :)

Statistika;
četrnaest dana
šest koncerata
(trebalo je biti još
ali su kinezi maheri u stalnom mijenjanju rasporeda)
šest gradova
devet letova (ouch!)
dvije vožnje brzim vlakom (lijepoo)
skoro stalno rano buđenje
najviše boravka po aerodromima i hotelima
(stalno cukanje kofera, instrumenta i ručne prtljage
stalno prepakiravanje, do potpunog nepoznavanja gdje je više što
i čega ima a čega nema u koferu)
ipak nešto turističkog razgledavanja
jedan pokvareni želudac
(u nekih kolega isto, a i jedna žrtva na infuziji :-S)
jedna nedočekana nova godina
plus sedam sati razlike
nova cimerica (super!!!)
jedenje potpuno nepoznatih i neprepoznatljivih jela
do nešto malo poznatih
dosta zagađenog zraka
gasmaska u svakom hotelu! hihihi :)))
(ili u pričuvi, ili drito uz uzglavlje i sad ti spavaj)
....
štono još?
hmmm......


Zg-Doha-Shanghai i povratak istim putem vozili smo se Qatar-airwaysom.
Pjesme, filmovi, ultra ljubazne stjuardese....
Unutar Kine vozili smo se njihovim kineskim aviokompanijama,
rekla bih međugradskim prijevozom (letovima).
Svaki gradić (a jer ima barem stanovnika kao Hrvatska)ima aerodrom...
maleni aviončići
(valjda za stotinjak ili možda dvjestotinjak ljudi)
skloni su skakutati nebesima...
Nije da sam uživala :D
nekima to ne smeta baš, blago njima.
Stalno se je moglo čuti umilnim cvrkutavim ženskim glasićem:
'We are experiencing some turbulences,
please do not worry!',
dok bi kod Qatar airwaysa muški glas samo strogo rekao
(kad bi avion počeo skakutati)
'Cabine crew, take your seats.'
Ništa utjehe, ništa sućuti.
Ukratko, nemam više namjeru pisati o tome,
ali to mi je možda najgori aspekt cijelog ovog putovanja.
Sve ostalo bilo mi je bolje i (manje ili više) draže i milije!


To je za prvi (četvrti ) post dosta, još par sličica sa samog početka puta,
ali prije da odgovorim komentatorima prošlog posta:
@Kuža Taček;
ovo na slovenskom baš ne kužim :))))
@Boris Godunov;
evo, turneje služe upravo tome - da očvrsnu karakter :))
(a netko bi naivno mislio da služe da nekom nekaj odsviraš-
hahaha totalno pogrešno :-P)
Po rasporedu ideš amo i natrag,
po rasporedu se budiš,
prilagođavaš se svima, svemu, jelu, neočekivanim situacijama....
izvrsna vježba strpljenja, odustajanja od samovažnosti i slično.....





Zagreb iz zraka
'Osjećam se haj'


'Sunčani krug se u zenit digo' (dok je Ježurka do Lije stigo)


Tri zračne:










Poveznica s idućim postom :D
'Kuda koji mili moji'




Pozdrav! :)