30
subota
studeni
2013
ZA referendum i PROTIV pitanja
Nekako mi je suđeno valjda da uvijek budem na gubitničkoj strani, ali kao društvenjak ne mogu se pomiriti s činjenicama koje mi podastiru oni koji zastupaju stav družbe "U ime obitelji".
Prvo da počnem od referenduma jer se ne slažem da je to bacanje novca iako po nekim anketama većina građana ipak to misli. Nažalost! To je neposredni način da građani sami odlučuju u svojoj sudbini, zapravo, većina odlučuje. Jedna od boljki demokratskih načela je to što je većina uvijek ta koja donosi promjene po sebi i svom stavu. No, ipak svaki način neposrednog odlučivanja građana je DOBAR. Referendum NIJE bacanje novca jer se taj novac neće potrošiti na kojekave bijesne aute, mobitelizaciju itd. nego će se podijeliti na one koji će sutra biti na biračkim mjestima, tiskarama koji su tiskale plakate, listiće itd. Znači, novac nije bačen jer će veći dio ipak završiti kod onog "malog" čovjeka. Nije to neka cifra, ali s povratom poreza će biti od 400-500 kn što je jako dobra dnevnica. Ovaj referendum je ipak presedan jer je prvi kojeg su zahtijevali građani što je opet dobro i sigurno će biti prekretnica za daljnju aktivaciju građana.
Druga stvar koja mi je zasmetala, a to je što si "naši" vladajući nisu smjeli dopustiti tolike izljeve mržnje i propinjanje na zadnje noge samo da se glasa protiv kao da su ljudi budale i da ne znaju kako će formirati svoj stav. Zapravo, imam osjećaj da su više odmogli onima koji su promovirali stav PROTIV jer su ljudi ionako ogorčeni na njihovu vladavinu i sve što se trenutno događa u našoj državi pa će mnogi glasati ZA jer su ih Linić i Milanović upozoravali da obavezno glasaju PROTIV.
Treće, to je ono za mene i najvažnije jer odražava moj stav PROTIV. Najprije, vjernica sam, heteroseksualna, obiteljski čovjek i sve ono što je "normalno" po nekim načelima koja trenutno vladaju u našem društvu.
Ustav za mene definitivno nije mjesto gdje mora stajati definicija braka. Naravno, Hrvatska nije prva koja "izmišlja toplu vodu" jer su to učinile još neke Europske države iako ne žudim baš da budem u takvom društvu. Osim toga, ne osjećam se ugroženom kao gore navedena od bilo koje manjinske grupe pa to taman bili i homoseksualci. Također, ljudi misle da je brak ujedno i obitelj. Brkanje lončića, reklo bi se. Sve više ih vidim raspadnutih, osakaćenih, a djeca ostaju u nekom međuprostoru, najčešće kod baka i djeda. Obitelji su ugrožene danas, ali ne zbog toga što nema definicije braka u Ustavu nego zbog moćnika koji su njihovim roditeljima bog i batina pa tako roditelji umjesto da budu s djecom, oni moraju svu energiju dati poslu. To je još jedan razlog što sam PROTIV jer oni koji su sve ono organizrali ujedno i moćnici, bogataši, poslodavci i sve ono što danas uništava današnju obitelj. Na kraju, spominjem onog koji je najvažniji, a to je Isus, pun ljubavi i uvijek na strani onih slabijih...
Oznake: Referendum
komentiraj (20) * ispiši * #
15
petak
studeni
2013
Put u Vukovar
Noćas ili bolje rečeno, rano ujutro sam krenula u Vukovar, po prvi put u životu. Očekivanja su bila velika, a uzbuđenje u meni je raslo proporcionalno kilometrima koji su ostajali za našim busom. Društvo je bilo veliko, pjevalo se, zezalo, a povijesničarka nam je objašnjavala važne činjenice vezane za pojedine krajeve dok smo jezdili našom plodnom ravnicom. Puno zemlje, a ujedno i puno trave koje je sve pokrila i pokorila. Nije to ona egzotična trava nego ona prava, korov koji je obrastao u sve površinske pore tog slavonskog, nekoć plodnog tla. Ponegdje se nazire i koja ploča s mrtvačkom glavom, tek podsjetnik da nema zapišavanja uz cestu niti hvatanja arije van olovnog zraka. Dolazimo u Vukovar. Tišina zavlada među nama, a povijesničarka i dalje priča o povijesti, ratu, danima, opsadi, granatama, ranjenicima, jamama, stratištima i svemu onom što ste sigurno čuli. Tijekom slobodnog vremena dolaze nam kolege iz Vukovara pa nam pričaju priču o novom Vukovaru koji je nastao na ruševinama onog starog, izgranatiranog Vukovara. Taj novi Vukovar je obnovljen, ostala su samo pojedina mjesta koja podsjećaju na ono što se događalo. U tom novom Vukovaru svi govore istim jezikom, Hrvatskim jer je to službeni jezik u RH. Nema fiktivnih građana koji dolaze samo za izbore i koji na taj način kroje sudbinu toga grada. Ljudi rade jer su otvorene neke nove firme od vitalne važnosti za ovaj kraj. Na kraju krajeva to i jeste Područje od posebne državne skrbi i neka nitko ne bude ljubomoran što se država posebno pobrinula za njih. Oni su to krvavo zaslužili i zato...ostali kuco! Djeca idu u istu školi, nema srpske i hrvatske smjene, nema hrvatske i srpske povijesti, nema hrvatskih i srpskih profesora. Nema hrvatskih i srpskih vrtića, niti hrvatskih i srpskih kafića. Sve je to postalo Naše, svih onih koji žive tamo bez obzira na spol, nacionalnost, krvnu grupu ili možda seksualnu orijentaciju. Nema nikakvih dvojbi o tome tko je koga napao. Na cesti ne možete sresti onoga tko vas je zatočio i mučio u logorima jer su takvi odgovarali pred Sudom, a potom su dobili i zasluženu kaznu. Nema više nestalih jer su dobri i pošteni susjedi rekli gdje su bila stratišta i gdje mogu naći kosti svojih najmilijih. Nema šutnje, nema skrivenih pogleda...počinje se živjeti nekim novim životom punim nade i tolerancije. U tom novom Vukovaru ne možete sresti političare koji skupljaju bodove na žrtvi tog grada...
Večer se približava i krećemo natrag svojim kućama i dok se magla polako spušta... vidim neku ploču na zgradi Suda...stoji i nikome ne smeta.
Oprostite mi, ovo je bio samo san...jedan običan san...
Oznake: Vukovar
komentiraj (21) * ispiši * #
