Nekako mi je suđeno valjda da uvijek budem na gubitničkoj strani, ali kao društvenjak ne mogu se pomiriti s činjenicama koje mi podastiru oni koji zastupaju stav družbe "U ime obitelji".
Prvo da počnem od referenduma jer se ne slažem da je to bacanje novca iako po nekim anketama većina građana ipak to misli. Nažalost! To je neposredni način da građani sami odlučuju u svojoj sudbini, zapravo, većina odlučuje. Jedna od boljki demokratskih načela je to što je većina uvijek ta koja donosi promjene po sebi i svom stavu. No, ipak svaki način neposrednog odlučivanja građana je DOBAR. Referendum NIJE bacanje novca jer se taj novac neće potrošiti na kojekave bijesne aute, mobitelizaciju itd. nego će se podijeliti na one koji će sutra biti na biračkim mjestima, tiskarama koji su tiskale plakate, listiće itd. Znači, novac nije bačen jer će veći dio ipak završiti kod onog "malog" čovjeka. Nije to neka cifra, ali s povratom poreza će biti od 400-500 kn što je jako dobra dnevnica. Ovaj referendum je ipak presedan jer je prvi kojeg su zahtijevali građani što je opet dobro i sigurno će biti prekretnica za daljnju aktivaciju građana.
Druga stvar koja mi je zasmetala, a to je što si "naši" vladajući nisu smjeli dopustiti tolike izljeve mržnje i propinjanje na zadnje noge samo da se glasa protiv kao da su ljudi budale i da ne znaju kako će formirati svoj stav. Zapravo, imam osjećaj da su više odmogli onima koji su promovirali stav PROTIV jer su ljudi ionako ogorčeni na njihovu vladavinu i sve što se trenutno događa u našoj državi pa će mnogi glasati ZA jer su ih Linić i Milanović upozoravali da obavezno glasaju PROTIV.
Treće, to je ono za mene i najvažnije jer odražava moj stav PROTIV. Najprije, vjernica sam, heteroseksualna, obiteljski čovjek i sve ono što je "normalno" po nekim načelima koja trenutno vladaju u našem društvu.
Ustav za mene definitivno nije mjesto gdje mora stajati definicija braka. Naravno, Hrvatska nije prva koja "izmišlja toplu vodu" jer su to učinile još neke Europske države iako ne žudim baš da budem u takvom društvu. Osim toga, ne osjećam se ugroženom kao gore navedena od bilo koje manjinske grupe pa to taman bili i homoseksualci. Također, ljudi misle da je brak ujedno i obitelj. Brkanje lončića, reklo bi se. Sve više ih vidim raspadnutih, osakaćenih, a djeca ostaju u nekom međuprostoru, najčešće kod baka i djeda. Obitelji su ugrožene danas, ali ne zbog toga što nema definicije braka u Ustavu nego zbog moćnika koji su njihovim roditeljima bog i batina pa tako roditelji umjesto da budu s djecom, oni moraju svu energiju dati poslu. To je još jedan razlog što sam PROTIV jer oni koji su sve ono organizrali ujedno i moćnici, bogataši, poslodavci i sve ono što danas uništava današnju obitelj. Na kraju, spominjem onog koji je najvažniji, a to je Isus, pun ljubavi i uvijek na strani onih slabijih...
Post je objavljen 30.11.2013. u 20:14 sati.