Ljuba Pervan

.

Rodila se u brojnoj obitelji u jednom malom selu Kokorići u Dalmatinskoj Zagori. Jedan od njene braće se kao dijete uputio u daleku Australiju, trbuhom za kruhom. Zvala se Ljuba Pervan. Bila je pismena djevojka i uredno je pisala svome bratu u dalekoj Australiji. Na jednoj slici, kada joj je mlađi brat išao u vojsku Kraljevine, slikala se s njim i objasnila bratu u dalekom svijetu da na toj slici nije baš dobro ispala.
Voljela je biti lijepa kao što to sve devetnaestogodišnjakinje vole.
Došao je rat, a vojske su se mijenjale. Svaka vojska koja bi došla u selo je ostavila pustoš. Moralo im se dati sve što su ljudi imali, a bilo je puno gladnih usta. Njena greška je bila što je rekla : " Kojeg đavla opet dolaze..." Vjerojatno misleći na to da će opet ljudi ostati gladni, a ne iz nekih ideoloških pobuda. Vojska koja je došla, bila je partizanska vojska, a netko je tu njenu rečenicu "prismrdio" njima. Ljuba je prepoznata kao "neprijateljski element" i stiže poruka da ju se dovede u partizanski štab na brdo Radović. Moj dida, njen brat ju nije htio voditi, ali ona je mislila da ništa ružno nije rekla i da joj se ništa neće dogoditi. Osim toga, u štabu su bili i njeni rođaci. Tako su moj dida i njegova sestra Ljuba krenuli na put bez povratka. Na putu su sreli poznanika koji ih je upozorio da ne idu, ali Ljuba je bila uporna smatrajući da nema razloga da bježi. Kada ju je dida doveo u štab na Radović, rekli su mu da će je odvesti na Vis za kuvaricu i da se on slobodno vrati kući u Kokoriće. Dida se počeo vraćati doma u Kokoriće i u daljini je začuo pucanj. Poslije je rekao da su je vjerojatno tada ubili jer Ljubi se izgubio svaki trag. Nikada živa s Rilića nije izašla niti ju je itko poslije vidio. Netragom je nestala, a svjedoci se i dalje drže priče o putovanju na Vis. Svjedoci su skoro svi poumirali. Neki još žive, ali nitko nema hrabrosti da ih se pita prava istina.Kao da je to danas uopće bitno? Ljubu nikada nisu našli, a priče o njenim velikim zlatnim rećinama su se samo nizale. Viđene su na ženi ovoga ili onoga...Neka im Bog oprosti, a tebi Ljuba želim posvetiti ovaj post jer nema mjesta na zemlji koji možemo nazvati tvojim grobom pa neka ovaj komadić virtualnog prostora to na trenutak bude. Počivaj u miru božjem!