petak, 28.09.2007.

....A TaKo Bi Te NoĆaS pOzVaLa.........

Prekjučer sam sanjala svog malog....Ne znam točno šta se zbivalo u snu ali shvatila sam da mi stvarno fali....Koliko god sam bila jaka i dokazala mu da me boli kurac....shvatila sam da sam ipak ja najslabija....Ja....Koja bi trebala bit jaka nakon svega,koja bi trebala dokazat da može dalje....Ali znam u duši znam da nemogu glumit nešto šta ja nisam....Nemogu....I zato ga molim da razmisli još jednom o svemu....Neka se barem javi....To bi mi puno značilo....


Počnimo ljubav ispočetka


ljubav se gasi
a još u nama nada živi
ljubav se gasi
ti znaš da oboje smo krivi.
zalazi sunce
ja nemam sna dok spava grad
ako si budan
priđi mi bliže
slušaj me sad

počnimo ljubav ispočetka
od prvog zagrljaja tvog
počnimo ljubav ispočetka
od nježnog poljubca mog

ne daj da se gasi naša ljubav
ne daj da se ruše naši sni
počnimo ljubav ispočetka
ponovo zagrli me ti



A TAKO BI TE NOĆAS POZVALA
DA OTERAM OD SEBE JUTRA SIVA,
BIT ĆU SAMA OVOG VIKENDA
PODSETI ME DA SAM ŽIVA!!!!



Ne traži me

Jednom kad ti suza licem poteče,
Kad ostaneš sam u noći,
znat ćeš kako jako boli i peče
kad čekaš onog tko neće doći

i kad napuste te dragi ljudi,
oni koji su ti bili sve,
možda se ljubav u tebi probudi
i sjećanje na dane protekle

Želiš nekamo krenuti, a opet se vraćaš
kao da više nemaš kud
tebi koje druge ne shvaćaš
sad je došao Božji sud

Slike se javljaju pred tvojim očima,
srce te u grudima zebe,
tako je bilo meni u tim noćima
kad sam čekala tebe

Kad jednom ostaneš sam,
a srce tako tužno zaboli te,
vjeruj, ja sve to znam,
ali ne vraćaj se, ne traži me

Ne mogu više s tobom,
vremena prošla su ta
kunem se pred Bogom
da sam te ludo voljela

Ali ti si odbacio sreću,
odbacio si sve što sam ti dala,
koliko puta sam palila svijeću,
koliko puta sam plakala?

Zato kad divni trenuci nestanu,
kad jednom izgubiš sve,
a suze padaju, ne prštaju
ne zovi me, ne traži me

Ti si bio sreća života mog,
iskreno voljela sam te,
nek' pomogne mi dragi Bog
al utjehu ne traži od mene.

Ne traži me, ne zovi
kad jednom ostaneš sam u noći,
kad nestanu svi divni snovi,
ja ti utjehu dat neću moći.



Ana Bekuta
Ako ga vidite

Ako ga vidite samo mu recite
da nikada nisam ga takla usnama
zalila ne bih da je
poslednji na svetu
da znala sam sto
o njemu sada znam
da on sa tugom
uvek ide u duetu

Ne bih ga pustila
da pod sobom zgreje postelju
ni da me muci nedelju po nedelju

Ako ga vidite samo mu recite
da mi bez njega dobro ide
da uvek me s drugim vide
al' ako srecan je sve mi precutite
slazite gde je sad i s kim
da lakse prebolim ga

Da nikada nisam mu prisla ja
ne bih zbog toga
pred sobom bila kriva
da znala sam sto o
njemu sada znam
da cu zbog svega
da se kajem dok sam ziva



Ana Bekuta
Dobro jutro lepi moj

Mislio si za noc jednu
nestace svi dani dugi
da ces sutra kad ustanes
biti neko drugi

Mislio si da ce ona
koju si te noci sreo
biti bolja prema tebi
promeniti zivot ceo

Shvatio si ali kasno
sve je bilo samo varka
da od srece pa do tuge
linija je tanka

Dobro jutro lepi moj
dal' jos trazis me u njoj
kada oci otvoris
cije ime govoris

Dobro jutro budi se
da li ko ja ljubi se
navike ti poznajem
znam da ti nedostajem

LJUBIM VAS SVE....

utorak, 25.09.2007.

....BoŽe ZaŠtO sAm TaKo NaIvNa.........

Eh da....gotova i ta neka kratka vezica....Tko je kriv????....Ja ili on....ON....Je li bilo suđeno....ma ne znam ni sama šta je to bilo....veza ili samo tako usput????....Malo sam se previše vezala za njega....i on me na tako jadan način odjebo....Preko sms-a....Jadno dragi moj....zaista jadno....Ne znam zašto uopće pišem ovaj post zbog tebe????....Pitam se jesi li uopće dostojan toga....Ok....ostavio si me....i pitaš me dal se ljutim haloooo....nismo djeca....Ali samo da ti kažem jedini JADNIK si ovdje ispao ti....ne ja dragi moj....ja nikako....



Naivna, naivna
ja bicu samo za tebe
ne skidaj mi zvezde s neba
nema za to potrebe

Naivna bicu samo
da mi usne poljubis
luda sam, luda za tobom
zar to ne vidis



Potraži me sasvim desno od sna

Što je naša ljubav bila. Malo sreće ili samo tuga. Zbog pogleda i laži. Vrijedilo je truda. Oprostiti. Kao ptica. Gledam u daljinu. Da barem znaš čemu se divim. Nema suza u svijetu koji vidim. Noću kada sanjam u bojama. Ako otvoriš dušu. Ako mi vjeruješ. Kad sklopiš oči ostani još trenutak. Potraži me sasvim desno od sna. Prepoznat ćeš me po plavom kaputu. Odmah iza mjeseca. Samo korak. Možda tvoja, mala dva.



Obriši suze voljena
ne dozvoli da te rastanak rani.
Sjeti se da smo se zaista voljeli
odlaze u nepovrat naši dani.
Obriši suze najdraža
jer ja ću te i dalje voljeti
na neki svoj način.
Uspomene draga zadrži
one su vječne.
Obriši suze jedino
nemoj da tuguješ zbog rastanka,



Slavica Cukteras
Za mene kraj je kraj

Pitas gde je ona ljubav nestala
ma nije znaj ni bilo je
pored tebe sam da zivim prestala
i bol i smeh, sve isto je

Mnoge prave sam zbog tebe pustila
i kasno je da kajem se
tebe davno sam u sebi ubila
i dugo ja tvoja ne zovem se

Za mene ne je ne
i kada kraj je kraj
ne pitaj zasto je
to ne pokusavaj

Jer nikad pepeo
ne gori ponovo
za mene gotovo je
znaj, gotovo

Mislis da sam s tobom prava postala
ma varas se, ma ne znas me
ti si zadnji pored kog bih ostala
da muci me i vara me

Mnoge prave sam zbog tebe pustila
i kasno je da kajem se
tebe davno sam u sebi ubila
i dugo ja tvoja ne zovem se
budi hrabra i ne plači
jer od oči sudbine mi nismo jači.



Slavica Cukteras
Navikla

Strah od letenja
oduvek imam ja
i tebe u svom srcu
da ne odletim sa dna

Ti sebi vuces me
lako odvuces me
od svega lepog
sto mi pridje
na korak ili dva

Strah od letenje
oduvek muci me
i nema nade da cu ikad
taci oblake

Ti nazad vuces me
to umes odlicno
s tobom mi ljubav izgleda
tako fobicno

Navikla, na lose dane
ja sam navikla
tvoje sve mane
kao kaput obukla

Navikla, da te iz blata
uvek podignem
navikla, da ti se vratim
kad ti pobegnem
(navikla, pa ne znam
da se odviknem)

Bole secanja
svako ko rana je
i sreca iza svakog ugla
se ne kupuje

A ti si uvek tu
tek da me podsetis
kol'ko sam luda
sto u pravu ljubav verujem

Strah od letenja
oduvek muci me
i nema nade da cu ikad
taci oblake

Ti nazad vuces me
to umes odlicno
s tobom mi ljubavi
izgleda tako fobicno




LJUBIM VAS SVE....

subota, 22.09.2007.

....KAŽEM ODLAZI,MISLIM OSTANI TVOJI DODIRI BAŠ BI NOĆAS LEGALI MI.........

Fališ mi...
Fališ mi.. da pustiš sunce da i mene grije.
Znaš, bila sam nekada drugačija. Bila sam ista kao druge koje ne znaju da vole. Nijedan mi značio nije...dok nisam srela tebe. Dok srce nije osjetilo drhtaje koji prolaze njime pjevajući mu tihu melodiju ljubavi, njemu nepoznatu. Dok nisi ti otkrio ključeve moga srca duboko skrivene u labirintu moje podsvijesti. Ušao si u svaki kutak moje mašte, prelistao svaku knjigu sjećanja, šetao se ulicom mojih želja. Bio si svuda, pustila sam samo tebe da dođeš i ukradeš mi snove a s njima i srce. Sad tvoje je. Ne žalim. Jer konačno nekoga volim. Nekoga ko me čini sretnom i sjaj u očima koji mi poklanja, neko ko me grije zagrljajem i uspava poljupcima. Jer volim tebe. I sad nisam kao druge što voljeti ne znaju. Sad sam drugačija, posebna. Ti me činiš posebnom.
Fališ mi... i svaki tren kojim nedostaješ mi više bliže si meni, i što čežnja je veća, dani su kraći. Još malo i tu si, pored mene. Još malo i opet tvoji poljupci teći će mi kroz vene. Još malo i neće mi više biti hladno.
Fališ mi... da pustiš sunce da i mene grije.

Ostani tu... budi moje sunce... zauvijek.

VOLIM TE, kao što nikog nisam voljela...
Za mog dragog

Ljubav


Ljubav može opisivati snažan osjećaj privrženosti, pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti. U govoru obično označava međuljudsku ljubav, no ona može označavati ljubav prema državi, cilju, sportu itd. Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj, te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji, prijatelja…). Neuzvraćena ljubav se odnosi na one osjećaje ljubavi koji nisu recipročni. Isto tako postoje mnogi psihološki poremećaji kao što je erotomanija.
Klasična podjela ljubavi
1. philia - prijateljska ljubav, ljubav koja drugome želi dobro, ljubav kojom drugome želimo pomoći, temelj je svakog zajedništva
2. eros - ljubav koja je obilježena čežnjom za onim što se ljubi. To je ljubav usmjerena prema osjetilnome svijetu (vid, dodir, okus…). Eros je i ljubav prema samoj ideji ljepote- rođenje duše u ljepoti i dobroti.
3. agape - ideal ljubavi, uključuje milosrdnost, zauzimanje i brigu za bližnje. Krajnji smisao te ljubavi je potpuno se posvetiti dobru drugih po cijenu vlastitoga života. Ova vrsta ljubavi nadilazi prijateljsku i erotičnu ljubav.
Dijeli se na:

1. ljubav prema Bogu - amor Dei
2. ljubav prema bližnjemu - caritas
3. Božja ljubav prema ljudima - Deus est caritas


Ljubav je temeljni način uspostave istinski ljudske zajednice. Sv. Augustin je rekao: "Ljubi i čini što hoćeš". Prava ljubav nije samo odnos prema nekoj osobi, nego stav, orijentacija našega karaktera.

* Albert Camus
"Voljeti nekog, znači pristati da ostariš sa njim!"

* Albert Schweitzer
"Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom."

* Aleksandar Sergejevič Puškin
"Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli."
* Alexander Lowen
"Ljubav je osjećaj koji zrači iz srca i krvlju se širi u sve tjelesne stanice."

Elma Sinanovic
Sat sto kasni

Sve je vec receno
sve je vec poznato
posle tebe meni svi
zvuce dosadno
kao telo i odelo
same na svetu tom
tuga i ja zajedno

Kazem odlazi, mislim ostani
tvoji dodiri nocas bas bi legli mi
kazem odlazi, mislim ostani
tvoji poljupci sa dna bi me podigli

Ja sam kao sat sto kasni
malo netacna, ne sasvim
taman tol'ko da zbog tebe
pre tri, cetiri tesko zaspim
ja sam kao sat sto kasni
kad bi trebalo da zuri
sebe samu tugom castim
virus mi je taj u krvi

Sva moja proleca
kisna i ledena
mrtve nade, mrtvi sni
a kao ziva sam
kao crno i belo
sveto i prokleto
ljubav i ja, ma pusti to

Ja sam kao sat sto kasni
malo netacna, ne sasvim
taman tol'ko da zbog tebe
pre tri, cetiri tesko zaspim
ja sam kao sat sto kasni
kad bi trebalo da zuri
sebe samu tugom castim


Dara Bubamara
Nista od inata

U moju postelju k'o nekad u nedelju
tiho uvuci se ti
k'o da me ne cujes i ne primecujes
dobro cu odglumiti

Ti ljubi me k'o da nismo se rastali
pravi se lud ljubavi

Tamo gde smo stali samo nastavi
zali Boze dana sto su propali
ne gubimo ni sata, nista od inata

A kada vratis se pitanja ne boj se
necu spomenuti nju
ti ces me ljubiti, ja cu se praviti
kao dah bio si tu

Ti ljubi me k'o da nismo se rastali
pravi se lud ljubavi

LJUBIM VAS SVE....

subota, 15.09.2007.

....zaboravi me moja ljubavi.........

I opet mi nanosiš bol i opet mi vraćaš nadu koja je odavno uvela....
Zašto mi to radiš??....Zar nije dovoljno što si me povrijedio.....što si mi srce slomio na tisuće komadića....Zar nije dovoljno što si me iskoristio i ubio svaku nadu da ponovo volim....Zaboravi me i ne zovi me više....Odavno smo mi završili....ali ti si tek sada shvatio što si izgubio.....Zaboravi me i ne traži me više....Ovo više nije moja stvar....Samo tvoja dragi moj....Samo tvoja....


U vječnost...

Kao ptica na izmaku snage,
Što na od starosti istkanom dlanu umire.
I posljednji tren duše starčeve tka zadnje note pticinog pjeva,
Da u miru sklope zauvijek oči zajedno.
Starčeva duša u pticinom pjevu posljednjem živi
dok zajedno koračaju ka vječnosti...

Kao val na pučini mora što ga vjetar podiže,
A onda nemilosrdno o hridine razbija.
I posljednje trene svoje kratke slave zvukom val proslavlja,
zvukom pjene što pjeva posljednji takt svog slavnog doba.
I razbijen pretvara se u kapljice što sitni šljunak na obali kvase,
Tako rasparčan putuje u vječnost...

Kao sadašnjost što hrabro korača prošlošću,
A onda u tunelu budućnosti gubi joj se svaki trag.
I dok prošlost spuštala čelo je pred nogama njenim
Poražena, gledala u nasljednika svoga žaleći
Za vremenom svojim.
Sad sadašnjost drhtavim korakom
tunelu budućnosti stiže.
Dok hladan znoj na čelu posljednje stihove njenog vremena piše
Ona drhtavim korakom odlazi u vječnost...

I život što siv i šaren u isto vrijeme bijaše,
I žalost i radost u isto vrijeme što rasla je u njemu,
Gasi se lagano i njegov plamen,
Dok ruke vječnosti pružaju mu zagrljaj.
Leden, miriše na kraj i gasi posljednju iskru.
I život putuje ka vječnosti...

Svoje mjesto u prostranstvu vječnosti,
što siva i crvena je u isto vrijeme,
što grije i hladi zajedno, svako će pronaći.
Od vječnosti ne možeš pobjeći.
Možeš samo smjelo njome koračati,
Voljeti,
Ne bojati se.
Ili možeš suzu u oku skriti i strah u posljednjem
Otkucaju srca.
Drhtavim korakom i bez glasa koračati njome,
Patiti,
Izgubiti se u tom silnom prostranstvu...

Na tebi je da izabereš...

Tama nikad ne donosi sreću...

Stavila je ruku na njegova usta i počela je plakati. Ljubila ga je kao nikad do tad, osjećala se izdano ali i sretno u isto vrijeme. Nepoznat osjećaj plovio je njenim tijelom. Nikad nije saznala kakav je to osjećaj bio. Grlila ga je, ljubila i kroz suze mu govorila:
Nikad te nisam zaboravila. Nikad nisam prestala da se nadam da ćeš se vratiti. Nikad nisam prestala da tražim razloge zašto si me ostavio, zašto me nisi volio. Uvijek sam bila tvoja, i biću.. Ali, ne mogu dalje. Nisi mi vjerovao, nisi čak ni dozvolio da ti ja objasnim. To je previše, za mene jeste. Otiđi...
Ne! Molim te, pokušaj mi oprostiti. Bio sam budala, ponosan i mlad. Nisam znao koliko te volim. Molim te, dopusti mi da ponovo pokušav vratiti tebe. Dopusti mi da ti pripadam, dopusti da te zauvijek imam.
Imaš me, zauvijek. Uvijek ću biti tvoja, ali ću biti daleko. - rekla je i izašla iz auta. Laganim, drhtavim i za nju nikada težim koracima otišla je zauvijek iz njegovog života. Noć je bila duga, preduga za oboje. Nemoguće disati, nemoguće shvatiti toliku ljubav, toliku nepravdu sudbine, toliko tužan kraj. Nisu izdržali više. Oboje, svako na svojoj strani svijeta, u svom kutku tuge sklopili su oči zauvijek. Krv je tekla. Crveno tijelo, crna duša. Više ničeg nije bilo. Ostala je samo ljubav iznad njih. Konačno slobodna, duhom spojena živjela je u nekim drugim ljudima, u nekim novim licima, u nekim novim srcima. Njihov, nedosanjan i san neostvaren postao je stvarnost nekom drugom. S neba oni su posmatrali sudbinu koja mogla je biti njihova. Ali nije.
The End
Tebi, jedinom...

Previše me boli svaka riječ tvoja i kao mač u srcu stoji zabodena. Previše me boli svaka suza koja sišla je s lica jer ne me ne želiš više. Previše boli daljina koja vlada među nama. Dođi, približi se. Slušaj srcem i znaćeš da te volim... puno... previše

Ti me bar poznaješ, sve bih dala da ne odeš i ostaviš me samu. I priznajem ti, bez tebe više ne mogu. Bez tebe zaboravila sam živjeti. Bez tebe se bojim, a s tobom mogu sve...

Jesil još uvijek moje sve? Jesil još uvijek onaj koji suze mi brišeš i osmijeh na lice stavljaš? Jesil još uvijek onaj koji voli me? Želiš li biti to... il su to samo moja sjećanja što lutaju praznim ulicama mojih misli...

Hoćeš li dalje bez mene? Hoćeš li zaboraviti sve i nastaviti bez nas... Hoćeš li da od onog našeg MI, ostanem sama ja... Ili ćeš probat voljet me kao nekada, smijat se vječno i ponovo me čuvat, onako kako samo ti znaš... Na tebi je. Ti odluči.

Volim Te


Ana Kokic
Cujem da

Znam da zvuci kao laz
da sam samo tebe ludo volela
ali bi trebalo da znas
samu sam sebe proklela

Te noci srusila sam sve
sa nekim kome vise ne pamtim ni lik
od tada prezires me ti
kraj druge trazis zrno ljubavi

Cujem da nju zoves imenom mojim
dok spavas sa njom da u tebi postojim
na stubu sam srama i tudja i sama
bez dodira tvoga nestajem ti

Cujem da s' njom samo kupujes vreme
da spavas kraj nje, da zaboravis mene
al' zna ona to, samo prikriva bol, veruj mi

Znam da sam to zasluzila
da posle tebe vise nemam nikoga
nek' se kraj mene budi bol
kad neces ti zivote moj

Te noci srusila sam sve
sa nekim kome vise ne pamtim ni lik
od tada prezires me ti
kraj druge trazis zrno ljubavi

nedjelja, 09.09.2007.

....u sjećanje na naše heroje.........

Velika tragedija pogodila je vaša mjesta,i naša srca.Iako vas nismo poznavali to nas je duboko potreslo.Vaša mlada srca prebrzo su prestala kucati,a još niste ni shvatili što zapravo život znači.Neopisiva tuga vlada ovim svijetom,jer smo vas izgubili.Sinoć ste kao anđeli odletjeli put neba,a u našim srcima ostavili tugu i bol.Svi se pitamo zašto se to moralo dogodit,zašto ste nas morali ostaviti.Suze nisu samo u očima vaših obitelji već i u očima cijele Hrvatske.Još niste okusili što nam sve život nudi,ostavili ste iza vas vaše obitelji koje izjedaju bol i tuga.Vaši prijatelji osjećaju sve jaču bol kad se sjete vaših lica,dana provedenih s vama,priče o vašim ljubavima...Još uvijek ne vjeruju da vas više nikad neće moći zagrliti,da ništa više neće biti kao prije.I nebo je počelo plakati,kao da zna za ugaslih 11 života koji su pošli put raja.Sudbina je takva bila,i od nas vas je rastavila...Ostaju nam samo molitve u kojima ćemo potražiti utjehu,koje će nam dati snagu da nastavimo život bez vas...



SNIVAJTE ANĐELI NAŠI,NAJLJEPŠI SAN...
NEKA VAS ČUVA DRAGI BOG,I LAKA VAM HRVATSKA ZEMLJA...



HEROJI NE PLAČU,
I KAD GUBE POBJEĐUJU....
HEROJI NE MOLE,
ZUBE STISNU I PREBOLE....



1.DINO KLARIĆ (33)
2.GABRIJEL SKOČIĆ (19)
3.HRVOJE STRIKOMAN (19)
4.IVICA CRVELIN (52)
5.IVAN MARINOVIĆ (32)
6.ANTE CRVELIN (24)
7.JOSIP LUČIĆ (19)
8.KARLO ŠERVEDIJA (17)
9.MARINKO KNEŽEVIĆ (52)
10.MARKO STANČIĆ (16)
11.TOMISLAV CRVELIN (23)

BORE SE ZA ŽIVOT
12.ANTE JURIČEV MIKULIN (23)
13.FRANE LUCIĆ (23)

A SAD GLEDAM PRIKO MORA,NE BI LI DOŠA,NE BI LI SE VRATIJA DI NA TEBE ČEKAN JA....

1.DINO KLARIĆ

JVP ŠIBENIK
Kako mu je otac profesionalni vatrogasac.Dino Klarić brzo je krenuo njegovim stopama.U "vatri" je bio od svoje punoljetnosti,a diplomirao je na Visokoj školi za sigurnost na radu i zaštitu od požara.Prije 14 godina gaseći požar poginuo je i njegov stric Nikica.Iza sebe je ostavio dvoje malodobne djece,sina Joška i kćer Lorenu.

2.GABRIJEL SKOČIĆ

DVD VODICE
Gabrijel Skočić ove je godine završio za elektromehaničara(Tehničku školu u Šibeniku).Nekoliko je godina bio aktivni član DVD-a Vodice.Bio je zaljubljenik u biciklizam i aktivni član brdskobiciklističkog kluba Orlov krug vodice,gdje je postizao zavidne rezultate.Vatrogascima se pridružio sa samo 12 godina.

3.HRVOJE STRIKOMAN

DVD VODICE
Hrvoje Strikoman vodičkim se vatrogascima pridružio kao 13-godišnjak.Završio je Tehničku školu u Šibeniku.
Posljednje dvije godine bio je aktivni član DVD-a Vodice.Od malih nogu bio je ministrant u župnoj crkvi Vodice.Bio je član družbe vodičkih Žudija.Aktivno je igrao nogomet u NK Vodicama.

4.Ivica Crvelin

JVP ŠIBENIK
Za Ivicu Crvelina (52) iz Tisnog mještani kažu da je bio pravi težak koji je od mladosti bio u vatrogastvu.DVD-u Tisno pristupio je 1984. godine i bio je prvi i jedini profesionalni vatrogasac u mjestu.Pripadnikom JVP-a Šibenik postao je 1994. godine.Inače je bio istaknut član Puhačkog orkestra KUD-a Hartić.

5.IVAN MARINOVIĆ

JVP ŠIBENIK
Ivica Marinović rođen je 1975. godine u Šibeniku.
Bio je voditelj Odjela JVP-a Šibenik.
Za nekoliko tjedana trebao se oženiti djevojkom Eminom.Vatrogastvo mu je bio životni poziv.Za njim tuguju majka Ranka i otac Igor.

6.ANTE CRVELIN

DVD TISNO
Ante Crvelin sin poginulog Ivice,rođen je 1983. godine.Od "malih nogu" bio je član DVD-a Tisno.Nakon završenog stolarskog zanata,ove je godine izvanredno završavao Vatrogasnu škou u Zagrebu,u kojoj je trebao maturirati.Bio je strastven sportaš,a posljednjih godinai aktivni igrač OK Šibenika.

7.JOSIP LUČIĆ


DVD TISNO
Josip Lučić rođen je 1988.Živio je u Tisnom.Završio srednju kuharsku školu u Šibeniku,a prije nekoliko mjeseci položio je vatrogasni ispit.Trebao je službeno biti učlanjen u DVD Tisno na svečanoj sjednici ove jeseni.U međuvremenu je u DVD-u služio civilni vojni rok.Bio je zaljubljenik u sport,igrao je nogomet za mjesnu ekipu.

8.KARLO ŠEVERDIJA


DVD VODICE
Karlo Ševerdija iz Vodica rođen je 1989. godine.Ovih dana trebao je sjesti u školske klupe završnog razreda Tehničke škole u Šibeniku-smjer elektroničar.Imao je samo 17 godina i 8 mjeseci.Već sa 11 godina postao je dio vodičke vatrogasne mladeži,a posljednjih godinu dana aktini je član DVD-a.

9.MARINKO KNEŽEVIĆ


JVP ŠIBENIK
Marinko Knežević iz Boraje rođen je 1955. godine.
U srpnju ove godine napunio je 30 godina radnog staža u JVP-u Šibenik.Bio je izrazito vesele naravi,a u slobodno vrijeme bavio se poljodjelstvom.Iza sebe je ostavio suprugu Celu,majku Mariju,brata Antu i sestru Ivku.

10.MARKO STANČIĆ

DVD TISNO
Marko Stančić rođen je 25. prosinca 1990. u Šibeniku.Bio je učenik srednje Tehničke škole u Šibeniku.Ovo je ljeto položio vatrogasni ispit,a sa 14. godina već je bio član DVD-a Tisno.Od malena je govorio da želi postati vatrogasac.Danonoćno je pomagao u vatrogasnom domu u Tisnom,nije mu bilo teško prati vozila ni slagati opremu.

11.TOMISLAV CRVELIN


DVD TISNO
Tomislav Crvelin od malih je nogu bio član mladeži DVD-a Tisno,proteklog travnja dobio je posao u društvu.Bio je veslač Dupina i kapetan vaterpolske momčadi Tisnoga.Najveći mu je sportski uspjeh srebrna medalja u četvercu na pariće s prvenstva Hrvatske 2002.Bio je i omiljeni trubač,odnosno tišnjanski glazbar.

BORE SE ZA ŽIVOT
12.ANTE JURIČEV MIKULIN
DVD VODICE
Za vodičanina Antu vatrogastvo je bilo životni poziv.Nakon što je gotovo kao klinac prošao osnovnu obuku za gasitelja,ove je godine trebao diplomirati na Visokoj školi za sigurnost na radu i zaštitu od požara u Zagrebu.Aktivni je član DVD-a Vodice šest godina.Teško ozlijeđeni Mikulin još se bori za život u splitskoj Kliničkoj bolnici.
13.FRANE LUCIĆ
DVD TISNO
Tišnjanin Frane Lucić već godinama u sezoni radi u DVD-u Tisno.Ima položen vatrogasni ispit.Inače je student elektrotehnike u Splitu.U vatrogastvu je praktično cijeli život,njegov djed Vlade Frkić,prvi je zapovjednik,a ujedno osnivač Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tisno.

Sutra će te ponit njih šest među ruke,
mater će naricat, teško brecat bilo,
finili su ćaća tvoji trud i muke,
kamena će ploča pokrit tvoje tilo.

Dušu s razumi smokve i rogača,
ka svoj i naš život pristave si zida,
sutra će te odvest okle se ne vraća,
a vrh stola prazna ostat će katrida.

Rodilo je zlatom sve ča god si taka,
nek ti na sve vike zemlja bude laka,
pokrila te ploča sad smo mi na tratu,
triba nan odradit život ka žurnatu.

Istrajat će tilo dat se neće stina,
a i ti s nama i neka te nima


Lvky
Skojarska pisma

Noc, cilu noc od bota do bota
nosia mene je bili brod
dan, svaki dan sve dalje me nosi
i sve je dulji trag koji do mene vodi

Al' sitin se da si ti negdi tamo
i da cekas me, ljubavi koja nikada ne pristaje

Kad si otisa' sa skoja
nisam ni znala da sam sama ostala
a sad gledam priko mora
ne bi li dosa', ne bi li se vratija
di na tebe cekam ja

Al' sitin se da si ti negdi tamo
i da cekas me, ljubavi koja nikada ne pristaje



HVALA VAM HEROJI....ZAUVIJEK ĆETE BIT U NAŠIM SRCIMA.........

| komentari (9) | print | # |

utorak, 04.09.2007.

....hiljadu razloga je dovoljno dobrih da bih mrzela te u ovim noćima bez duše ko ja plače za nama....hiljadu razloga je ja tražim jedan da bih volela te pa makar bila anđeo sama na stubu srama.........

Ponekad poželim da sam tvoja postelja,
kad utoneš u san,da te osjetim....
Ponekad poželim da sam tvoj jastuk,
kad spustiš glavu da osjetim toplinu tvoju....
Ponekad poželim da sam ti samo na tren blizu,
da osjetiš da kraj tebe netko diše....da osjetiš da sam to ja....
Premalo je stepenica to tvog zagrljaja,a samo jedna me dijeli do ponovnog pada....
Nemoj dopustit da padnem još jednom,neću izdržat još sam mlada....
Pruži mi ruku,budi mi oslonac budi mi utjeha samo to tražim od tebe,
budi mi nada za bolje sutra,,,,pomozi mi da ponovo pronađem sebe....
Toliko malo tražim od tebe,za uzvrat sve bih ti dala....
Ovo malo sreće samo da bih se tvojom zvala....
Pokloni mi mali kutak u tvom srcu....nevažno mjesto....
Da otklonim tugu....samo mi kaži dragi kaži da nemaš drugu....
U mom srcu ima mjesta samo za tebe....dovoljno sam propatila dragi....
čuvaš li i ti mjesto za mene....Toliko nade još u meni ima....da ću kraj tebe jednom sjati....da ću svu tugu otjerati od sebe i da ću se napokon tvojom ZVATI....



HILJADU RAZLOGA JE....
JA TRAŽIM JEDAN DA BIH VOLELA TE....
PA MAKAR BILA ANĐEO....
SAMA....
NA STUBU SRAMA....

Legenda o Ljubavi

U burnoj rijeci, nakon velike kiše plovila je na čamcu nade - Ljubav. Pjevala je radujući se slobodi postojanja koja je čekala na drugoj obali, pjevala je radujući se strasti koja je čekala. I bila je sve bliže i bliže. Vjetar Dobrote bio je smiren, iskren. More Života je bilo mirno, zadovoljno. Nije željelo pokvariti idilu putovanja kroz zrak vremena. Skoro je došla na drugu obalu. Prelijepa kosa se njihala na vjetru koji odjednom prestade da bude ono što je bio do tada, koji odjednom dobrotu pretvori u Nevolju koja vukla je čamac sreće prema ostrvu Tuge. Ne, ne smije Ljubav tamo ići, previše dugo je tamo bila. No ipak, more Života postade more Smrti, valovi postaše glasnici kraja koji Ljubav odvedoše na ostrvo Tuge ponovo. Njen čamac nade istopio se u moru, a sloboda ostala na drugom kraju.
"Nikad neću stići tamo, na ostrvo Sreće. Nikad neću osjetiti slobodu postojanja, uvijek ću biti zabranjena..."
Ponovo uzaludno gradila je čamac nade. Ponovo je uzaludno skupljala svaki djelić hrabrosti, jer ničega više nije bilo. Prestala je misliti o putovanju nesuđenom, prestala se nadati da će jednom kročiti, makar a tren, na ostrvo Sreće. Posljednje riječi prije predaje:
"Samo jedan trenutak, samo jedan korak je dovoljan. Želim samo osjetiti šta je to biti slobodan, ne biti zabranjen...sve što želim jedan je trenutak."
Odjednom, na nebu se pojavi bijela svjetlost. Starac, sijede kose, obučen u bijelo priđe Ljubavi. Reče joj:
"Prelijepa djevojko, ja sam Vrijeme. Tvoja snaga volje je pobjedila sudbinu, tvoja snaga volje je utišala more Smrti i vjetrove Nevolje...tvoja snaga volje ti poklonila trenutak na ostrvu Sreće, samo ako si spremna na sve."
I onda, Ljubav je bila iznad ostrva Sreće. U rukama Vremena je stajala i gledala ljepotu pred sobom. Sve je bilo ispunjeno Vjerom, Uspjehom, Nadom, Slobodom - svi stanovnici ostrva su imali širok osmjeh na usnama.
"Samo na jedan trenutak želim osjetiti šta znači biti tu, pripadati nećemu što se ne zove Tuga. Smijem li, samo jedan korak napraviti?"
"Smiješ, ali pod jednim uvjetom..."
"Učiniću bilo šta, uradiću sve samo za jedan trenutak sreće. Samo recite"
"Stara legenda kaže da ako Ljubav jednog dana kroči na ostrvo Sreće i pobjedi vjetrove Nevolje, da ako prepliva more Smrti, mora biti zarobljena u Vremenu. Mora se boriti protiv Vremena, protiv Zaborava u njemu, protiv Odustajanja, jer Vrijeme je tu da odnese sve, da donese Zaborav i nov početak. Ako pristaneš na to, čeka te teška borba. Ako pristaneš na to i uspiješ se boriti protiv svega tokom godine, imaš pravo da jednom godišnje kročiš na ostrvo Sreće i doneseš ljubavnu, jedinstvenu sreću ljudima. Ali upamti, samo jednom godišnje..."
"Prihvatam. Nema mi druge, sreća jednom mora doći. Boriću se protiv svega, donijeću jedan sretni trenutak jer jedan je iskrenima dovoljan. Vrijeme je tu da mu se suprotstavim, Vrijeme je tu da pod snagom volje Ljubavi bude uništeno i da sreća zasija kao pobjednički pehar, bar na trenutak."
"Sama si odlučila, sad kroči po prvi put na ostrvo Sreće i pođi onda sa mnom... sama si izabrala svoju sudbinu."
I kročila je, osjetila šta znači pripadati nećemu što nije Tuga, naučila biti slobodna bar na trenutak. I otada, Ljubav se bori protiv Vremena, Zaborava, Odustajanja...a samo ona iskrena i preživi i osjeti sjaj sreće, a onda krene u nove bitke.
Tako je bilo, sada je tako, i biće isto, jer samo iskrena Ljubav može pobijediti sve...

Uporno, bezuspješno lažem...

Nit' te volim, nit' te mrzim, ja te samo jasno vidim ovaj put. Koji je ovo put da sam to rekla? Koje je ovo prekršeno obećanje koje sam spremila u kofer neostvarenih ciljeva? Koji, po redu, je ovo oblak na kojem plovim a satkan je od mašte, lagan i nestaje brzo. A onda pad, bolan i dug sa oštrim posljedicama. A nakon pada bol još jača i tuga, očajanje i novo obećanje. Ne vidim te jasno ni sada. Lažem sebe da mogu jasno da vidim kakav si, da mogu da pročitam tvoje mane i riječi koje usne šute, a oči uporno govore. Al' ne mogu same oči da pokažu ono što se krije u tebi...molim riječi da im pomognu. Tišina. Možda sam ipak pogriješila. Možda tvoje oči ne govore ono što ja mislim. Možda tvoje srce osjeća premalo da bi riječima reklo. Volim te i mrzim jednako, volim te svakim danom, mrzim samo onda kad me riječi tvoje zabole. Heh, koja sam ja budala. Volim te uprkos svemu što pokazuje mi dan, uprkos kiši koji mi svira note kraja, a ja se pravim da ih ne čujem. Svjesna da znam šta sviraju, ponavljam laži davno rečene: Ne poznajem ovu melodiju, nije ovo meni upućeno. Zašto još živiš u meni, otkud ti pravo da me tako ubijaš? Zašto nada postoji još uvijek, kada oči moraju da progledaju...moraju da mi pokažu tebe. Nit' te volim, nit' te mrzim, ja te samo jasno vidim ovaj put. Ma da, opet lažem. Ne pomaže ni ovo više. Ne mogu se uvjeriti.

Smijeh

Tako čudno izgleda gledati tugu kako se smije.
Tako lijepo vidjeti je da smijeh još postoji.
Tako nečujno zvuči taj smijeh.
Tako neprimjetno bljesne iskra slobode.
A onda, dolazi jutro.
Budim se.
Sve je bio san.
Dovraga, tuga se ne smije više.
Sloboda je još uvijek miljama daleko.

Novo jutro

Sljedeće jutro u tišini je stiglo. Šutnja moja, šutnja njegova. Sunce nije izašlo, to mi se dopalo. Kiša je umivala ulice i djelić sreće svjestke stigao je i do mene.
"Šta ćemo sad? Gdje idemo danas?" - prekinuo si tišinu, da bar nisi.
" Za tebe ne znam, al' i ne zanima me baš." - hladno rekoh.
"Zašto to? A gdje ćeš ti?"
" To se tebe ne tiče. Ja idem tamo gdje se osjećam slobodnom, tamo gdje me neko čeka."
"Ostavljaš me?"
"Ni u kom slučaju. Znaš da ne bih mogla, previše te volim. Ti si mene davno ostavio, samo dosad nisam znala gdje sam, a sada znam."
"Ja te volim i znaš da nikad.."
"Ne znam! To i jeste to. Mislila sam da sam znala, ali nisam ništa. I neću da znam. I briga me za to što osjećaš."
" Ne idi..."
"Znaš da ću otići, bar toliko me poznaješ..."

Ceca
Gore od ljubavi

Pre nego za milost zamolim svuci me
po svakoj suzi tuci me
ko dete kazni me
ko zenu spasi me

Tako mi malo treba da te prezirem
jos mnogo manje da ti se ne opirem
sav bol u meni ostavi
odes li, to mi je gore od ljubavi

Hiljadu razloga je
dovoljno dobrih da bih mrzela te
u ovim nocima bez duse
koja place za nama

Hiljadu razloga je
ja trazim jedan da bih volela te
pa makar bila andjeo
sama na stubu srama

Tako mi malo treba da te prezirem
jos mnogo manje da ti se ne opirem
sav bol u meni ostavi
odes li, to mi je gore od ljubavi

Nemanja Nikolic
Drugarice

Zatvaram oci kad je ljubim
probam ljubav da odglumim
al' mi ne ide najbolje, ona zna
to nije ljubav, oseca

Kako da joj kazem
da mi vise nije stalo
kako da joj kazem
ne volim te bas ni malo

Kako ja da gledam
suze na tom lepom licu
kad kazem volim tvoju
najbolju drugaricu

Kada me pita da l' je volim
zanemim ko da ne postojim
sta da joj kazem, precutim, ona zna
da nista ja ne osecam

| komentari (7) | print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.