Marketing
....hiljadu razloga je dovoljno dobrih da bih mrzela te u ovim noćima bez duše ko ja plače za nama....hiljadu razloga je ja tražim jedan da bih volela te pa makar bila anđeo sama na stubu srama.........
Ponekad poželim da sam tvoja postelja,
kad utoneš u san,da te osjetim....
Ponekad poželim da sam tvoj jastuk,
kad spustiš glavu da osjetim toplinu tvoju....
Ponekad poželim da sam ti samo na tren blizu,
da osjetiš da kraj tebe netko diše....da osjetiš da sam to ja....
Premalo je stepenica to tvog zagrljaja,a samo jedna me dijeli do ponovnog pada....
Nemoj dopustit da padnem još jednom,neću izdržat još sam mlada....
Pruži mi ruku,budi mi oslonac budi mi utjeha samo to tražim od tebe,
budi mi nada za bolje sutra,,,,pomozi mi da ponovo pronađem sebe....
Toliko malo tražim od tebe,za uzvrat sve bih ti dala....
Ovo malo sreće samo da bih se tvojom zvala....
Pokloni mi mali kutak u tvom srcu....nevažno mjesto....
Da otklonim tugu....samo mi kaži dragi kaži da nemaš drugu....
U mom srcu ima mjesta samo za tebe....dovoljno sam propatila dragi....
čuvaš li i ti mjesto za mene....Toliko nade još u meni ima....da ću kraj tebe jednom sjati....da ću svu tugu otjerati od sebe i da ću se napokon tvojom ZVATI....
HILJADU RAZLOGA JE....
JA TRAŽIM JEDAN DA BIH VOLELA TE....
PA MAKAR BILA ANĐEO....
SAMA....
NA STUBU SRAMA....
Legenda o Ljubavi
U burnoj rijeci, nakon velike kiše plovila je na čamcu nade - Ljubav. Pjevala je radujući se slobodi postojanja koja je čekala na drugoj obali, pjevala je radujući se strasti koja je čekala. I bila je sve bliže i bliže. Vjetar Dobrote bio je smiren, iskren. More Života je bilo mirno, zadovoljno. Nije željelo pokvariti idilu putovanja kroz zrak vremena. Skoro je došla na drugu obalu. Prelijepa kosa se njihala na vjetru koji odjednom prestade da bude ono što je bio do tada, koji odjednom dobrotu pretvori u Nevolju koja vukla je čamac sreće prema ostrvu Tuge. Ne, ne smije Ljubav tamo ići, previše dugo je tamo bila. No ipak, more Života postade more Smrti, valovi postaše glasnici kraja koji Ljubav odvedoše na ostrvo Tuge ponovo. Njen čamac nade istopio se u moru, a sloboda ostala na drugom kraju.
"Nikad neću stići tamo, na ostrvo Sreće. Nikad neću osjetiti slobodu postojanja, uvijek ću biti zabranjena..."
Ponovo uzaludno gradila je čamac nade. Ponovo je uzaludno skupljala svaki djelić hrabrosti, jer ničega više nije bilo. Prestala je misliti o putovanju nesuđenom, prestala se nadati da će jednom kročiti, makar a tren, na ostrvo Sreće. Posljednje riječi prije predaje:
"Samo jedan trenutak, samo jedan korak je dovoljan. Želim samo osjetiti šta je to biti slobodan, ne biti zabranjen...sve što želim jedan je trenutak."
Odjednom, na nebu se pojavi bijela svjetlost. Starac, sijede kose, obučen u bijelo priđe Ljubavi. Reče joj:
"Prelijepa djevojko, ja sam Vrijeme. Tvoja snaga volje je pobjedila sudbinu, tvoja snaga volje je utišala more Smrti i vjetrove Nevolje...tvoja snaga volje ti poklonila trenutak na ostrvu Sreće, samo ako si spremna na sve."
I onda, Ljubav je bila iznad ostrva Sreće. U rukama Vremena je stajala i gledala ljepotu pred sobom. Sve je bilo ispunjeno Vjerom, Uspjehom, Nadom, Slobodom - svi stanovnici ostrva su imali širok osmjeh na usnama.
"Samo na jedan trenutak želim osjetiti šta znači biti tu, pripadati nećemu što se ne zove Tuga. Smijem li, samo jedan korak napraviti?"
"Smiješ, ali pod jednim uvjetom..."
"Učiniću bilo šta, uradiću sve samo za jedan trenutak sreće. Samo recite"
"Stara legenda kaže da ako Ljubav jednog dana kroči na ostrvo Sreće i pobjedi vjetrove Nevolje, da ako prepliva more Smrti, mora biti zarobljena u Vremenu. Mora se boriti protiv Vremena, protiv Zaborava u njemu, protiv Odustajanja, jer Vrijeme je tu da odnese sve, da donese Zaborav i nov početak. Ako pristaneš na to, čeka te teška borba. Ako pristaneš na to i uspiješ se boriti protiv svega tokom godine, imaš pravo da jednom godišnje kročiš na ostrvo Sreće i doneseš ljubavnu, jedinstvenu sreću ljudima. Ali upamti, samo jednom godišnje..."
"Prihvatam. Nema mi druge, sreća jednom mora doći. Boriću se protiv svega, donijeću jedan sretni trenutak jer jedan je iskrenima dovoljan. Vrijeme je tu da mu se suprotstavim, Vrijeme je tu da pod snagom volje Ljubavi bude uništeno i da sreća zasija kao pobjednički pehar, bar na trenutak."
"Sama si odlučila, sad kroči po prvi put na ostrvo Sreće i pođi onda sa mnom... sama si izabrala svoju sudbinu."
I kročila je, osjetila šta znači pripadati nećemu što nije Tuga, naučila biti slobodna bar na trenutak. I otada, Ljubav se bori protiv Vremena, Zaborava, Odustajanja...a samo ona iskrena i preživi i osjeti sjaj sreće, a onda krene u nove bitke.
Tako je bilo, sada je tako, i biće isto, jer samo iskrena Ljubav može pobijediti sve...
Uporno, bezuspješno lažem...
Nit' te volim, nit' te mrzim, ja te samo jasno vidim ovaj put. Koji je ovo put da sam to rekla? Koje je ovo prekršeno obećanje koje sam spremila u kofer neostvarenih ciljeva? Koji, po redu, je ovo oblak na kojem plovim a satkan je od mašte, lagan i nestaje brzo. A onda pad, bolan i dug sa oštrim posljedicama. A nakon pada bol još jača i tuga, očajanje i novo obećanje. Ne vidim te jasno ni sada. Lažem sebe da mogu jasno da vidim kakav si, da mogu da pročitam tvoje mane i riječi koje usne šute, a oči uporno govore. Al' ne mogu same oči da pokažu ono što se krije u tebi...molim riječi da im pomognu. Tišina. Možda sam ipak pogriješila. Možda tvoje oči ne govore ono što ja mislim. Možda tvoje srce osjeća premalo da bi riječima reklo. Volim te i mrzim jednako, volim te svakim danom, mrzim samo onda kad me riječi tvoje zabole. Heh, koja sam ja budala. Volim te uprkos svemu što pokazuje mi dan, uprkos kiši koji mi svira note kraja, a ja se pravim da ih ne čujem. Svjesna da znam šta sviraju, ponavljam laži davno rečene: Ne poznajem ovu melodiju, nije ovo meni upućeno. Zašto još živiš u meni, otkud ti pravo da me tako ubijaš? Zašto nada postoji još uvijek, kada oči moraju da progledaju...moraju da mi pokažu tebe. Nit' te volim, nit' te mrzim, ja te samo jasno vidim ovaj put. Ma da, opet lažem. Ne pomaže ni ovo više. Ne mogu se uvjeriti.
Smijeh
Tako čudno izgleda gledati tugu kako se smije.
Tako lijepo vidjeti je da smijeh još postoji.
Tako nečujno zvuči taj smijeh.
Tako neprimjetno bljesne iskra slobode.
A onda, dolazi jutro.
Budim se.
Sve je bio san.
Dovraga, tuga se ne smije više.
Sloboda je još uvijek miljama daleko.
Novo jutro
Sljedeće jutro u tišini je stiglo. Šutnja moja, šutnja njegova. Sunce nije izašlo, to mi se dopalo. Kiša je umivala ulice i djelić sreće svjestke stigao je i do mene.
"Šta ćemo sad? Gdje idemo danas?" - prekinuo si tišinu, da bar nisi.
" Za tebe ne znam, al' i ne zanima me baš." - hladno rekoh.
"Zašto to? A gdje ćeš ti?"
" To se tebe ne tiče. Ja idem tamo gdje se osjećam slobodnom, tamo gdje me neko čeka."
"Ostavljaš me?"
"Ni u kom slučaju. Znaš da ne bih mogla, previše te volim. Ti si mene davno ostavio, samo dosad nisam znala gdje sam, a sada znam."
"Ja te volim i znaš da nikad.."
"Ne znam! To i jeste to. Mislila sam da sam znala, ali nisam ništa. I neću da znam. I briga me za to što osjećaš."
" Ne idi..."
"Znaš da ću otići, bar toliko me poznaješ..."
Ceca
Gore od ljubavi
Pre nego za milost zamolim svuci me
po svakoj suzi tuci me
ko dete kazni me
ko zenu spasi me
Tako mi malo treba da te prezirem
jos mnogo manje da ti se ne opirem
sav bol u meni ostavi
odes li, to mi je gore od ljubavi
Hiljadu razloga je
dovoljno dobrih da bih mrzela te
u ovim nocima bez duse
koja place za nama
Hiljadu razloga je
ja trazim jedan da bih volela te
pa makar bila andjeo
sama na stubu srama
Tako mi malo treba da te prezirem
jos mnogo manje da ti se ne opirem
sav bol u meni ostavi
odes li, to mi je gore od ljubavi
Nemanja Nikolic
Drugarice
Zatvaram oci kad je ljubim
probam ljubav da odglumim
al' mi ne ide najbolje, ona zna
to nije ljubav, oseca
Kako da joj kazem
da mi vise nije stalo
kako da joj kazem
ne volim te bas ni malo
Kako ja da gledam
suze na tom lepom licu
kad kazem volim tvoju
najbolju drugaricu
Kada me pita da l' je volim
zanemim ko da ne postojim
sta da joj kazem, precutim, ona zna
da nista ja ne osecam
Post je objavljen 04.09.2007. u 22:33 sati.