|
6. postaja: SUOSJEĆANJE - Veronika pruža Isusu rubac Odmjeravanja darova, procjenjivanje količine sudjelovanja, mudrovanja dokle i koliko nam koriste pomaganja i je li tko vrijedan naših suosjećanja – sve nas to čini pasivnim promatračima. Tuđa bol ispit je naše ljudskosti, mjera je naših izrastanja, provjera je naših vjerovanja. Suosjećanje nije odluka oprezna razuma već poriv srca spremna da se ublaži patnja, da se pomogne potrebnika. Kako su varljive naše mjere darivanja, a kako je velika darovana marama! Veronika je jedna od nas. U njezinu rupcu više je ženska no muška logika. U njezinu istupu poriv je srca nespremna na kompromis bez vlastita sudjelovanja. Veronika nije Isusov učenik, a nije ni svjetina. Ona je glas savjesti, sućutna zauzetost i žena opredijeljena suosjećanja. Kristovo se lice uvijek otčitava na rupcima naših pomaganja, na sudjelovanjima bez zadnjih misli i bez sebičnih namjera. Kristovo lice utisnuto je na marame naših suosjećanja. (Molitva u šutnji) Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se! |