|
Zaželio neki čovjek na zid svoje sobe objesiti sliku. Pronašao čavao, ali čekića nigdje. Pretražio cijelu kuću, podrum, garažu ... ali čekić kao da je u zemlju propao. Sjeti se tada da njegov susjed ima čekić i krene ga posuditi. Dok je kretao prema susjedovoj kući, pomisli: A što ako mi ne bude htio posuditi čekić ? Čini mi se da me jučer jedva pozdravio. Možda mu se žurilo. A možda je samo glumio kako mu se žuri, a u stvari ima nešto protiv mene. Ali što? Nisam mu ništa nažao učinio, mora da nešto umišlja. Da on hoće nešto posuditi od mene, ja bih mu bez problema odmah dao. A zašto on meni ne da? Pa zar je moguće odbiti vlastitom susjedu tako sitnu uslugu? Ljudi kao on baš čovjeku zagorčavaju život. Pa što on misli – da sam ovisan o njemu? Samo zato jer ima jedan običan čekić. Pa sad mi je stvarno svega dosta! I tako razmišljajući dođe do susjedovih vrata, pozvoni, susjed otvori i, prije nego uspije reći dobar dan, naš se čovjek izdere na njega: K vragu i ti i tvoj čekić! Možeš ga slobodno pojesti! Iz knjige: A što biste vi učinili? (Rijavec-Miljković) |