PUT DO DJEČJEG SRCA

Sjećate se pčelice Maje ili društvene igre Čovječe ne ljuti se? Ne?! No sigurno ste čuli za 'Klub boraca', 'Sedam' ili ste bjesomučno klali nevine sugrađane u igrici Postal. Možda je dok ste gledali ili igrali nešto od navedenog u sobi bio i vaš mlađi brat ili dijete. Ili je ono igralo, a vi ste gledali. E, upravo je u tome 'kvaka' koja u posljednje vrijeme tjera mnoge na razmišljanje


Naime, studija provedena u Velikoj Britaniji otkrila je kako je utjecaj imaginarnog nasilja 'malen, ali bitan', posebno kod dječaka, dok je kod starije djece navedeni učinak manje primjetan. Nasilje kojim u današnje vrijeme sve više obiluju kompjuterske igre te filmovi i televizijske emisije, tvrdi se u ovoj studiji, povećavaju rizik da djeca koja su mu izložena i sama postanu agresivna, ali i emotivno uznemirena.

Neizostavan je naravno i utjecaj obitelji te društvenih faktora, no šest provedenih istraživanja potvrdilo je znanstvenicima kako se nasilje u medijima treba promatrati u kontekstu javnog zdravlja, dobrobiti djece i obitelji te cijele zajednice. I ako ovo služi prešturo i službeno, pojednostavit ćemo – roditelji bi nasilju u medijima kada su u pitanju njihova djeca trebali pristupati oprezno kao i s lijekovima i oštrim predmetima na kojima je uvijek istaknuto upozorenje – držati izvan dohvata djece. 'Nehaj s materijalima koji sadrže ekstremno nasilne ili seksualne scene mogu se čak smatrati jednim oblikom mentalnog zlostavljanja djece', navodi se u spomenutoj studiji.

Kroz nju je upućeno i upozorenje producentima koji stoje iza ovakvih scena kako bi i sami prepoznali potencijalne učinke slika prikazanih publici koja možda nije u stanju percipirati to nasilje u kontekstu cijele priče. Uostalom, ne treba se posebno prisjećati svih slučajeva nasilnih ubojstava čiji su počinitelji i/ili žrtve bili maloljetnici, a za koje su mnogi krivili upravo medijsku necenzuru ponekad bolesno krvavih scena bilo da je riječ o prikazu stvarnog života ili filmske industrije.

Naravno, kao i u svemu, i ovdje su se našli razlozi za i protiv, no John Bayer, jedan od voditelja studije, objasnio je to na sljedeći način.

''Gledajte to zdravo razumski – ukoliko djeca gledaju nasilje i provode vrijeme igrajući nasilne video igrice, zašto ikoga čudi da kad-tad postaju agresivna'', izjavio je Bayer te dodao kako on smatra da je posebno izražena povezanost između video igrica i agresivnosti. Djeca se, tvrdi on, izoliraju od stvarnog svijeta jer im igre postaju glavna preokupacija, i to igre u kojima se dodatni bodovi dobivaju u najmanju ruku za nanošenje teških ozljeda zbog čega se iskrivljuje njihova percepcija onoga što jest i nije ispravno. To ne znači da se na račun ove teorije treba generalizirati, jer sve rečeno ne znači kako će djeca koja gledaju nasilje na televiziji ponoviti sve što su vidjeli, no opasnost od izmijenjene slike nasilja postoji.

Samim time, kod pojedinaca postoji i mogućnost da svijet iz igrice pokušaju 'uklopiti' u stvarnost, a to se itekako može razviti u nešto ozbiljnije. Zlu ne trebalo, osim najnovijim DVD-ima obogatite svoju kućnu kolekciju nekim legendarnim crtićem iz vremena prije robota.