Ne treba zatvarati oči pred time da se sve više ljudi smatra vjernicima ili barem religioznima, ali distancira se od bilo kakve konfesionalne pripadnosti ili pak zazire od crkvenosti pa stoga ne žele niti njezinu pomoć. Imaju li takvi u Crkvi sugovornika ili su otpisani? Isusov je princip naviještanja Evanđelja bio: poći za izgubljenom ovcom, pustiti one zbrinute unutar konfesionalnih granica i okrenuti se onima koji traže, koji se ne mogu naći unutar takva "tora". Danas se u Crkvi slavi Nedjelja Dobrog pastira, kada se osobito moli za duhovna zvanja. Kriza duhovnih zvanja posebice je uočljiva, pa i dramatična, na Zapadu. Europa danas postaje novo misijsko područje. Možda je uzrok krize duhovnih zvanja i u tome što smo odviše zabavljeni čuvanjem onih devedeset i devet. Čuvamo tradicije, propise, bogatstvo, svoj ugled, svoje stečene pozicije i prednosti a najmanje nam je stalo do, kako za njih kaže švicarski misionar i teolog Walbert Bühlmann, "religioznih nomada". Možda oni upravo zato ne žele u našu "zbrinutost"? Evanđelje nam, uostalom, i ne daje za pravo osjećati se sigurnima i zaštićenima. Posao je Crkve stalno biti u poslanju. I to ne najprije svojima nego svijetu, pa i religioznim nomadima. Koliko nam još preostaje snage za to? (Anton Šuljić Večernji list, 29.04.2007.) |