PUT DO DJEČJEG SRCA

14. postaja: ISUSA POLAŽU U GROB

Nikodem to doista nije mogao slutiti. Mladić Isus, silan na riječi i djelu od kojega je potajno učio i koga je poštovao i volio, sada leži u njegovu grobu. Kada je odlučio zajedno s Josipom u Pilata zatražiti mrtvo Isusovo tijelo više ga nije mučila nikakva sumnja u ponovno rođenje – ono odozgor. Nikodem je čovjek koji se divi, pita, ne razumije, koji se klanja tajni i prihvaća je. To pokazuje njegova želja da u svoj grob primi Onoga tko mu je preporodio vjeru. Sin Čovječji pak nije imao gdje ni glavu nasloniti a kamoli vlastiti grob! Njemu je prava domovina bio čovjek kojega je upućivao u kuću Oca u kojoj ima mnogo stanova…

Grčevito srastanje s korijenima zemlje guši čovjekovo duhovno biće. Što čovjek sebi gradi više i veće, to je i njegovo razočaranje pred činjenicom groba veće. Zato će čovjek i grob htjeti učiniti instrumentom svoga povjerenja u svijet materije i moći. Isus, posljednji siromah, bez vlastitog komada zemlje koliko je potrebno za ukop, najsnažnija je kritika čovjekova neograničenog povjerenja u moć i posjed.

Snagom svojeg posvemašnjeg siromaštva radi Kraljevstva nebeskog preobrazi me u istinskog klanjatelja u Duhu i Istini. Neka Tvoj sveti grob pomogne moje duhovno rođenje odozgo i Tvoj će Križni put uroditi najdragocjenijim plodom za koji si položio život.