PUT DO DJEČJEG SRCA

7. postaja: DRUGI PAD POD KRIŽEM

Možda se sve to moglo izbjeći? Sada su već i rimski vojnici nestrpljivi. Neke hvata i bijes. Previše je tu svijeta. Stiska je. A uostalom ovaj osuđenik samo je jedan od mnogih koje vode prema stratištu. I sada, on ponovno pada. Možda je i križ mogao biti manji? Možda su mogli prisiliti Šimuna da mu još malo pomogne? Što im je sve to trebalo? Netko je tamo doviknuo masnu pogrdu. Netko se smije i izruguje. Izrugivanje je najžešće kada je netko bespomoćan.

I uza svu želju da živimo dosljedno i vjerno, zateknemo se tako slabima i nemoćnim, u istim pogreškama i grijesima da se po tko zna koji put nađemo na podu. Sarkazam i poruga ljudi, nečija ili vlastita nestrpljivost još samo pojačavaju osjećaj priljubljenosti uz tlo. Tko da ustane i kako?

Isuse, uza sve što se u Tebi događa, uza svu porugu i podsmijeh, Tvoja volja podiže palo tijelo i opet ideš. Ali križ je još tu. Pomozi mi da snagom duha i volje dižem svoje tijelo dok ga ne dovedem do onog praga gdje razdvajanje znači sjedinjenje s Tobom.