PUT DO DJEČJEG SRCA
25.01.2007., četvrtak
ČETVRTAK
 Znam, svi nekako očekujete nešto veliko i lijepo i bijelo i radosno, a mi se danas nismo uspjeli javiti. Uza sve to – počeo je gnjaviti i telefon, nešto pišti, ne može se razgovarati; djeca se rastužila zašto se baš njima to događa. Ali, nadamo se da će biti bolje. I inače ta telefonska govornica ima neke smetnje, ali sada zaista nije dobro. Mi smo danas bili na snijegu. Ima ga sigurno više nego kod vas. Nema ga baš na cesti, ali mi znamo brijeg na kojem se može sanjkati iako ujutro nije bilo previše dobro. Čini se da je to ujutro bila generalna proba jer poslije podne sve je izgledalo puno bolje. O čemu se radi? Snijeg je mekan, čak bi se moglo reći i mokar i sanjke ne žele ''letjeti''. Ali, već prije ručka Vladimira, Tajana i Josipa su našle načina kako će sanjke brzo voziti, a poslije podne išlo je dobro i Filipu i Sebastijanu, Adrianu, Petri dok su Domagoj i Dora odlučili nizbrdicu svladati kotrljanjem poput palačinke. Sve u svemu bilo je veselo, dojmove ćete vjerojatno čuti kad se u subotu vidite jer je sutra zadnji dan i sigurno se nećemo stići javiti. Zašto? Čeka nas mnogo posla, a i snijeg treba maksimalno iskoristiti. Svima veliki pozdrav!   |