|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
i svaki put kad dođeš ja sam sretna...
free web counter
ljudi čije blogove čitam...
zrinka
tejach
plavookamala
porculanska lutkica
annye46
novinc-najseksi,najpametniji,najljepši dečko u svemiru i okolici
-moje ime....
-živim u sv.klari
-16 god imam
-idem u gornjogradsku gimn. u zg.
-volim previše toga da bi nabrajala ali ono šta najviše volim su Edo Maajka i Marijo
-na pusti otok bi ponijela: raffaello, pina coladu i šteku marlbora
-slušam uglavnom sve strano, osim techna...
-film koji obožavam je League of the extraordinary gentlemen
-pjesme koje trenutno najviše slušam: Reko sam joj, Saletova osveta, Trpaj, Suze, Pržiiiii
-mail: a.kruska@yahoo.com
These streets remind me of quicksand
When your on it you'll keep goin down
And there's noone to hold on too
And there's noone to pull you out
You keep on fallin
And noone can here you callin
So you end up self destructing
Sometimes when I'm alone I Cry,
Cause I am on my own.
The tears I cry are bitter and warm.
They flow with life but take no form
I Cry because my heart is torn.
I find it difficult to carry on.
If I had an ear to confiding,
I would cry among my treasured friend,
but who do you know that stops that long,
to help another carry on.
The world moves fast
and it would rather pass by.
Then to stop and see what makes one cry,
So painful and sad.
And sometimes...
I Cry
And no one cares about why.
By:Tupac Shakur
Just another journey
Another journey into time
Come on now
Just another journey
Who'd ever thought I'd cross this line?
Fuck is good, fuck is funny.
Some people fuck for the money.
If you think that fuck is funny,
Fuck yourself and save the money!
SLIKE
the cat who saw you naked
Dora-moja mala nećakinja
Karlo-moj mali nećak
Žac
muškarac i pol
Ivan(mišićav momak)
Bijaše to jednog kobnog dana.Probudih se u panici, dok je sunce udaralo u moje oči.Tjeskoba me neka hvataše.Reko, znadoh da će se nešto desiti...
Krenuh ja tako u školu negdje u podne.Sve bijaše nekako čudno, jer ne vidjeh puno ljudi s torbama pa si mišljah šta niko ne ide u školu.Ma zaboli me...
I pičim ja tako do škole, kad ono nikog ispred.
Ko da svi pomriješe.
To mi bijaše veoma čudno.Odjednom ugledah policijski auto kako stajaše tamo.A bila sam ziher da me traže posvuda, jer otprije im bijah poznata jer sam se par puta šorala s njima, onako iz zabave.Pa mislim šta tome fali???
Unutra sjedahu 4 policajca.Ja pogledah prema njima i skužih kako me sva četvorica čudno gledahu.Počeli su me oni glupi trnci hvatat. Reko, šta sad da radim. Da bježim ili ne?
Odjednom oni počeše polako izlazit i vidjeh kako se primahu za svoje pištolje.Polako krenuše oni prema meni.Mene još veći trnci pohvataše. Ma zajebi ti to, ja se dadoh u bijeg. I vidjeh da oni počeše trčat za mnom.I šta ću sad?
I trčasmo mi tako po Gornjem Gradu.Izgledaše to ko da igrasmo skrivača.Ja bijah već na kraju snaga i samo što me ne uhvatiše.
Pa mišljah ja, zašto uopće bježah?
Nije ni zatvor tako loš.
I odlučih ja da stanem.Sva zadihana, čekah da se njih četvorica skupe i uhapse me.Ja automatski ispružih ruke i kazah: „Evo, predajem se!“
Oni me pogledaše u čudu. Jedan od njih dođe do mene i zapita me: „Curo, pa kud ćeš ti s tom torbom?“
Ja rekoh: „Pa u školu!Zar se ne vidi?“
On mi odgovori: „Pa curo danas ti je SUBOTA!“
Ja odmah pogledah na mob i vidjeh koji je datum i rekoh:
„A u kurac, opet to učinih!!!“
Poanta priče: Škola kobno djeluje na čovjeka!!!!!
p.s. ovo nije istinita priča
meni se ovo nije osobno desilo...još
nije da mi se nešto piše pa da nabrojim zanimljive događaje...
u utorak sam bila s curama u Paladiumu...
bilo je prejebeno...
punih 2 sata smo se trgale od smijeha...
a ja sam samo valjala gluposti...
jučer dobih i treću jedinicu iz fizike...
i to zato što se prof. eto tako sjetio da ide pitat one koji imaju 1 iz zadaća...
pa si mislim kolike su šanse da imam 2 na kraju...
stara mi je jučer bila na roditeljskom...
STRAŠNO...
cijelih sat vremena smo razgovarale o mom kriminalnom ponašanju...
i cigaretama...
i o tome da ako se ne popravim i ne prestanem pušit u sljedećih 15 dana da će biti svega...
i da onda neću dobit ništa za roćkas...
koji je btw. za točno tjedan dana...
jedva čekam...
to bi bilo sve...
a najveći pozdrav šaljem tei,martini i jozefini...
cure, sutra će biti utorak, 2.dio...
for the end dio pjesme od General Wooa:
Mi smo ti ko one crne tipke na klaviru
Ne možeš nas svirat ako dolje nema publike
Kad sjećanje utihne pošalji mi bar slike.
Pogledaj još jednom koje boje su mi oči
Sjaj je malo jači jer su slikane u noći.
Nema više filmova na koje plaču curice
Misliš li da želim biti novi heroj ulice.
Nisam ja takav.
Mokro ne gori.
Bit će sve u redu.
Ne volim te.
Sorry...
u dnevniku jednog učenika iz amerike šta je sa frendom počinio masakr u srednjoj školi pisalo je:
"Živ si samo zato što te netko odlučio ostaviti na životu."...
jeben je ovaj život kad te netko mora poštedjeti da bi normalno živio...
i po kozna koji put mislim da će biti bar jednom onako kako bi željela...
da mi starci neće srati...
da ću se moći probuditi bez kašlja što me guši svako jutro od cigareta...
da se jednom obratim Bogu i budem stvarno zahvalna...
da me ne jebe ovaj život...
da skoro svaku večer ne idem spavat sa suzama u očima...
što teku same od sebe...
a zašto...
zašto me toliko slama moje vlastito ponašanje...
zašto nemogu zaista biti sretna onda kada se smijem...
te male stvari...
učinile bi me toliko sretnom da ih nema...
i boli me briga što sam ovako slaba u sebi...
jedan je život...
pa ako treba da ga ovako živim, neka...
sljedeći put možda budu sretne misli...
i zašto opet svi misle da sam toliko sretna osoba...
a nisam...
i danas je mariju i meni 2 mjeseca...
i dalje te volim bez obzira na sve...
STVARNO TE VOLIM...
živjeli
živjeli svi oni koje volim...
ipak mora se neko brinut za one male ljude koji te gledaju sa strahopoštovanjem...
i uvijek im reci da ih voliš jer će jednom narasti i otići...
i život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam oduzmu dah...
to je rekao George Carlin...
genijalno rečeno...
nisam tu da pametujem...
samo sam sretna...
zbog nekog...
kog volim...
i nikada nisam bila toliko sretna...
i zahvalna sam što imam toliko sreće da volim tu osobu...
i što mene ta osoba voli...
jest da mi je tek 15 godina ali sam dovoljno odrasla da mogu stvarno voljeti...
nekog...
a taj će znati...
i ponekad...
dođe mi da se pitam koliko moram biti luda da se mogu cijelo vrijeme smijati...
a imala sam toliko sranja u životu...
i nikada nisam imala potrebu govoriti o kojim je sranjima riječ pa neću ni sad...
i uvijek idem s osmijehom na licu...
a u sebi...
i dalje sam tužna osoba...
i dalje se ne volim dovoljno...
nemogu se smislit...
a opet svi misle da sam toliko sretna osoba...
a nisam...
volim vas sve...
SAMO ME LJUBAV MOŽE SPASIT
A LJUBAV ME JE UNIŠTILA!
