u dnevniku jednog učenika iz amerike šta je sa frendom počinio masakr u srednjoj školi pisalo je:
"Živ si samo zato što te netko odlučio ostaviti na životu."...
jeben je ovaj život kad te netko mora poštedjeti da bi normalno živio...
i po kozna koji put mislim da će biti bar jednom onako kako bi željela...
da mi starci neće srati...
da ću se moći probuditi bez kašlja što me guši svako jutro od cigareta...
da se jednom obratim Bogu i budem stvarno zahvalna...
da me ne jebe ovaj život...
da skoro svaku večer ne idem spavat sa suzama u očima...
što teku same od sebe...
a zašto...
zašto me toliko slama moje vlastito ponašanje...
zašto nemogu zaista biti sretna onda kada se smijem...
te male stvari...
učinile bi me toliko sretnom da ih nema...
i boli me briga što sam ovako slaba u sebi...
jedan je život...
pa ako treba da ga ovako živim, neka...
sljedeći put možda budu sretne misli...
i zašto opet svi misle da sam toliko sretna osoba...
a nisam...
i danas je mariju i meni 2 mjeseca...
i dalje te volim bez obzira na sve...
STVARNO TE VOLIM...
živjeli
Post je objavljen 11.02.2007. u 02:22 sati.