¤Funy_eyeS¤

utorak, 29.12.2009.

Ljubav cesto muci

Cesto se zaljubljujem...Rijetko sam sretna sa deckom kojeg volim...
Sad sam napokon sa nekim kog opet volim,ali opet me muci nesto..Neznam ni sama sto?!Ili si to umisljam...Jednostavno da me nevoli...Neko govori da me voli neko da ne...
Jednom sam se bila zaljubilla u jednog decka koji se zvao Lovro...
Volila sam ga punih 7 mjeseci....Bilo je jako tesko s njime..Plakala sam za njim jako puno i jako puno me povrijedio...Stalno me nesto zezo..
Htjela sam s njim bit barem frendica,ali on me zamrzio..Prije smo bili puno vezani...
Kad je pocela nova skolska godina 3 tjedna kasnje ja sam ga bila prebolila i rekla da me briga za njega...Ponedjeljkom nazvo je moju frendicu Luciju i pito ju za moj broj moba,
Bilo mi je malo sumnjivo,ali nista nisam htjela zakljucivat...Nisam imala mob i nisam mogla
vidjet na mobu nista...Sutradan u skoli rekla mi je frendica da me trazi Lovro..
Zasto?!Sta me treba sad?!Bila sam sretna jer sam ga jos mozda volila...Kad sam dosla do njega
pitala sam ga sta me treba,a bili su jos neki prijatelji s njime i moje frendice...Nesigurno me pito dal ocu
bit s njime...!!! Bila sam sretna,ali zbunjena jer nisam znala da me voli ili me zeza...Razmisljala sam
dosta i odlucila sam mu rec DA´...Bio je sretan...Nakon par dana stalno sam mu slala poruke i rekla mu da
me nevoli da to znam i to ga je zivcirálo i odlucio me za tjedan dana ostavit...Bila sam jako tuzna kad mi je dao
neki papir uzela sam papir u u facu mu ga nabila..Jedva sam se sudrzala da ne placem,a
kasnje sam otisla u WC i plakala cjeli odmor...Sutra dan smo jedva pricali jer nije htio cut za mene i pitala
sam ga ZASTO OVVO SVE?!Reko je da me volio al ne vise jer sam ga nazivcirala...Molila sam da mi oprosti,ali mi je reko da nece bit samnom vec mozemo bit frendovi..Kasnje 2-3 tjedna nismo pricali..Bila sam ljuta na njega
i jedva ga izbjegavala..Jedva sam ga opet prebolila..Jendom kad me njegov frend hvato a guziu xD
otiso je u WC i kad je prao ruke pitala sam ga dal se mozemo pomirit..Reko je da i poceli sve ispocetka....
Sad se volimo kao frendovi i sve zna moje tajne cak i ja neke njegove...Sad imam novog decka i pomaze mi..
Sredio mi je vezu s njime i jako je drag prema meni...Cak me jednom u gradu zagrlio kad sam
trebala ic doma...Slatko..HeH...Jako sam sretna sto smo najbolji prijatelji
i rekli smo da vise nikad nece biti NAS kao ljubavni par..
Vec NAS kao prijatelji....!!! (:

| c0ments. (3) | tr0ši b0ju. | 0swjeŽi |

Evo jos malo mojih izmisljotinja...x)

Zamislite da ste u jednoj maloj učionici koja od početka sata miriše na pet drukčijih prejakih mirisa i opojan miris znoja nakon tjelesnog. Zamislite ispred sebe nastavnicu koja vrišti na vas, a uokolo još dvadesetero druge djece koja vrište jedno na drugo. Svaka riječ vama udara u glavu poput malja, para vam bubnjiće i učini da vas mozak boli.
Nastavnica vas pošalje van. Mislite si da će biti bolje na hodniku, gdje je mir i tišina.
Ali ne... i tu vas glava ubija. Osjećate se kao da vas netko pili napola. Tada hrpa pričljivih prvašića projuri kraj vas, pričajući svi u jedan glas onim dječjim piskutavim glasom. Vi se hvatate za glavu, začepite uši, ali galama ne nestaje. Osjećate se izgubljeno, jadno i bespomoćno.
Prilaze vam razne poznate i nepoznate osobe, ispitivaju vas besmislena pitanja, a onda se netko sjeti donijeti vam čašu vode.
Pružaju vam čašu, a onda netko ubaci Andol u tekućinu.
Čujete taj šum raspadanja tablete. Zabija vam se u glavu poput nestvarnog čavlića, a nevidljivi čekić ga sve jače i jače zakucava u vašu glavu.
Bacate čašu i bježite van iz zgrade.
Iritantni i nesnosni zvukovi automobila odjekuju u vašoj glavi poput nepodnošljive jeke. Nema izlaza. Zatočeni ste u svijetu besmislene galame poput uplašene zvijeri u kavezu.
Tada, odnekud se pojavi- on. Upire pogled u vas. Ostajete bez daha pred svom tom ljepotom. Čak vam daruje topli, blaženi osmijeh. Srce vam kuca sve brže i sve jače. Zagrijava se od ljubavi, naprosto se topi. Prestajete disati i misliti. Osjećate se lagano i krhko. Više nema nesnosne galame. Mrtva tišina i jedinstvena ljepota- to je sve što osjećate. A njegov tajanstveni osmijeh je još uvijek tu, bode vas u srce poput vatrene strijele, zagrijava vaše srce, vi gorite. Osjećate kako će vam oči popucati kao staklo od sve te ljepote. No, on ne mijenja izraz lica i još se zavodljivo smiješka dok vama kroz cijelo tijelo prolaze trnci i postaje sve hladnije. Osjećate sreću. Osjećate ljubav, ljubav koja vas ubija- polako, ali sigurno.
On vam prilazi. Vi drhtite. Polako grizete usnice, sve ste više napeti. Vaše oči blistaju.
Polako otvara usta. Čudni zvukovi njegova dubokog glasa dopiru vam do uha. Sad vam ne paraju bubnjiće niti vam zbog njih puca glava. Ne, ovo je sasvim drukčije. Čini vam se poput predivne melodije koju pjevaju sami anđeli. Ljubav struji kroz vaše tijelo, kroz svaku vašu stanicu, dok vam se i kosa ne naježi.
Opet se smiješka, a vi opet razdragani, umirete od ljubavi. Gorite poput šibice. Topite se, slamate u tisuće komadića.
On odlazi. Čeznutljivo gledate za njim. Odjednom vam je bolje. Vraća vam se životna snaga i postajete radosni. Osjećate se kao da ste ponovno rođeni.
Vraćate se u školu, u onu istu učionicu prepunu neugodnih mirisa. Sada vam se to čini poput predivnog parfema koji vas odvodi u daleku zemlju ljubavi. Nema više vriska i galame. I vi počinjete vrištati, osjećate se slobodno. Zabavno vam je, čak se i smijete.
Nije se ništa bitno dogodilo, ali vi ste se potpuno promijenili. Dobili ste snagu za krenuti dalje.
I to samo zbog njegovog smiješka.

| c0ments. (1) | tr0ši b0ju. | 0swjeŽi |

petak, 25.12.2009.

Zvona,zvone

Awww...Bozic jee...Sretan Bozic svimaaa vamaa....Ahh..Par min prije Bozica plakala sam ko i uvjek..Posvadala sam se sa mamom...U Njemackoj je super..Fali mi moji frendovi...Ja vam nemogu bas cesto komat,al nekak cu se potrudit...Uzivaj te u Bozicnim blagdanima..PuSSeko i komaj te mi...(:

| c0ments. (2) | tr0ši b0ju. | 0swjeŽi |

utorak, 22.12.2009.

Ljubav koja ima krila

Nevjerojatno! Ja bi mogla da pišem samo o njemu, o jedinoj mojoj ljubavi, ma koliko ona bila nesigurna, ali znam, da već dugo, on je moja sjenka, moja misao svakidašnja, moja bol i moja istina.

Dok sam okretala njegov broj, ruka mi se tresla, drhtala sam poput pruta i iščekivala njegov mili glas, koji nisam dugo ćula; konačno se javi, a ja sam uspjela jedva pribrano reći: ja sam, samo da ti čujem glas!
- kako si? - reče on,
- mrtvo i bez života - odgovorila sam i počela plakati...
- ne, plači, molim te, moraš da misliš na sebe... nastavili smo našu ljubavnu romansu, slatko zabranjeno voće... preko telefona...a ja nisam prestajala plakati, jednostavno suze su same padale...

Već dugo nismo skupa, ma koliko se trudim da ga potisnem iz svoje lude glave, u meni je nešto jače od svega, od svih trezvenih odluka, od svih pametnih odluka...mislim da otrov u mojim venama teće...otrov, ljubavni napitak, koji kola mojim venama i ne mogu ga se riješiti, ..otrovana sam od ljubavi jednog čovjeka, koji je zauvijek ušao u moj život!
Kako priznati sebi da je nečemu kraj, kad ni on ne želi priznati sebi a ni meni da je kraj...kako zaboraviti njegove tople usne što ih i u snu osjećam...što se sva mokra probudim i shvatim da je san...a kao da je krišom došao u moj san poput čarolije...
Kolika je samo moja zelja da ga dotaknem, grlim i ljubim, ..jaka i spontana...iskrena i vječna...umrijeti bi mogla sa smiješkom jer sam prvi put pravo voljela!

Ali, znam da je gotovo, znam da nema izlaza i znam da ne smijem pogriješiti, jer bi ga zauvijek izgubila, zauvijek bi samo sanjala i čeznula za njim...
Ako volim njegov dodir, njegovu priču, poljubac i zagrljaj, pogled sa toplim osmjehom, šta da pomislim, nego da je to ljubav sa krilima...
Sad ga ima sad ga nema...čekati mi preostaje samo i da ga volim, jer voljeti njega samo ja znam i on to zna...uvjerena sam da to želi, da traje vječno ali zabranjeno...

Kako se osloboditi tog Božjeg roba, što me voljeti zna? što prihvatih tu tajnu ljubav uz sve uslove vjernosti, davanja i odricanja...kako?

I suze mi ludo padaju, dok pričam sa tim ubogim, ranjivim stvorom, što u njegovom glasu spoznah slabost, onu slatku slabost muškarca koji, pati, koji voli...koji mi reče da me usprkos svemu voli...OH, živote moj, radosti moja, snove moj stvarni, što te nazvah, ja se ne pokajah...samo sam htjela ćuti te dvije riječ -VOLIM TE-

| c0ments. (4) | tr0ši b0ju. | 0swjeŽi |

Oblik ljubavi nije bitan!

IŠLA SAM KUĆI IZ ŠKOLE. BILA SAM RASTRESENA KAO I OBIČNO JER SAM ZNALA ŠTO ME ČEKA KOD KUĆE….SVAĐA MOJIH SKRBNIKA, KOJI SU ME POSVOJILI JOŠ DOK SAM BILA MALA, A NAKON TOGA BI SE SVATKO ZATVORIO U SVOJU SOBU… BILA SAM IM JEDINO DIJETE,IAKO NISU BILI MOJI RODITELJI, HVALA BOGU. KADA BI DOŠLA KUĆI,SAMO BIH UŠLA, UZELA LIMENKU ONOGA ŠTO JE SUZZY DANAS KUPILA ZA JESTI, ZATVORILA SE U SOBU I NAJČEŠĆE UKLJUČILA GLAZBU DA IH NE ČUJEM.
TAKO SAM ZAMIŠLJALA DA BI SE MOGLO NEŠTO PROMIJENITI, MOŽDA SUZZY I PETAR SHVATE DA GRIJEŠE, ALI TO JE NEMOGUĆE, I POBIJAM ONU IZREKU „ NIŠA NIJE NEMOGUĆE!“ JA SAM DOBRO ZNALA DA JEDNA STVAR NIJE MOGUĆA,A TO JE UPRAVO ONA KOJU SAM NAVELA PAR REČENICA PRIJE. KAO ŠTO SAM REKLA, HODALA SAM POLAKO KUĆI, RAZMIŠLJAJUĆI I ONDA SAM ZAČULA ZVUK KOJI MI JE PROMIJENIO ŽIVOT. NA PRVI POGLED ZVUČI SMIJEŠNO, ALI NIJE NIMALO. ZAČULA SAM ZVUK CVILJENJA. OKRENULA SAM SE PAR PUTA OKO SEBE KAKO BI DOKUČILA ODAKLE ZVUK DOLAZI, NO NIŠTA MI NIJE BILO NA VIDIKU. ZVUK JE POSTAJAO SVE JAČI I JAČI, A JA SA NISAM ZNALA OD KOGA NI ODAKLE DOLAZI. NASTAVILA SAM DALJE HODATI I PRIBLIŽAVALA SE VELIKOJ KANTI ZA SMEĆE. USKORO SE MOGLO JASNO ČUTI KAKO ZVUK DOLAZI BAŠ ODATLE…BILO MI JE NEUGODNO POGLEDATI U KANTU, ALI BUDUĆI DA SU ME VEĆ SVI SMATRALI ČUDAKINJOM I MANJE VRIJEDNOM POMISLIH U SEBI:”ZAŠTO NE?”
ZAVIRILA SAM DUBOKO U NJU, JER JE BILA PRAZNA, A NA DNU SE NALAZILA VELIKA BIJELA VREĆA. OTVORILA SAM JU I UGLEDLA, NI VIŠE NI MANJE, NEGO MLADO, JADNO MAČE. OD HLADNOĆE I STRAHA SE TRESLO, A OD GLADI JE BILO ISCRPLJENO I NIJE MOGLO STAJATI NA NOGAMA. UZELA SAM GA U NARUČJE, A ONO JE SAMO POGLEDALO U MENE, ONIM SVOJIM VELIKIM I SJAJNIM OČIMA, U KOJIMA SAM ISTODOBNO VIDJELA TUGU I RADOST, I POLOŽILO GLAVU NA MOJU RUKU. KAO DA JE ŽELJELO POKAZTI DA MISLI DA JE SADA NA SIGURNOME. ZNALA SAM DA ĆE ME SUZZY UBITI AKO ONO ODNESEM KUĆI, ALI NISAM GA NI MOGLA TU OSTAVITI, NE JA! SAKRILA SAM GA U TORBU I KADA SAM DOŠLA KUĆI, SAMO SAM ODJURILA U SOBU. IZVADILA SAM MAČE IZ TORBE I STAVILA GA NA KREVET. ODMAH SAM MU DONIJELA HRANE I VODE, DA NE UGINE JER SE VIDJELO DA JE VEĆ DOSTA NEUHRANJENO I GLADNO. NAKON ŠTO SE MAČE NAJELO, UZELA SAM NEKAKVU STARU KRPU I STAVILA U KOŠARU U KOJU SAM JU I POLOŽILA. MAČE JE ODMAH ZASPALO. RADILA SAM ŠTO SAM ZA TAJ DAN I TREBALA, KADA SAM VIDJELA DA JE MAČE BUDNO, UZELA SAM GA I POGLEDALA U OČI U KOJIMA VIŠE NISAM VIDJELA TUGU, VEĆ SAMO SREĆU. OKUPALA SAM GA I OSUŠILA I DALA SAM MU IME, IAKO NISAM ZNALA DA LI JE MUŠKO ILI ŽENSKO, JA SAM GA NAZVALA MACI. ČUDNO IME, ZAR NE? PONOVNO SAM GA NAHRANILA I NAKON ŠTO SAM GA PONOVNO POGLEDALA, MACI VIŠE NIJE IZGLEDAO KAO RUŽNO PAČE. ČINILO SE KAO DA JE OD MALO LJUBAVI I PAŽNJKE IZRASTAO U PRAVOGA MALO GA LABUDA. I TADA SAM U MACIJU PREPOZNALA SEBE. POGLEDALA SAM SE U OGLEDALO I SHVATILA DA MOJ ŽIVOT OVAKO DALJE NE MOŽE IĆI. I ZNALA SAM SVOJU SITUACIJU MORAM PROMIJENITI I TO BRZO. SLJEDEĆI DAN SAM OTIŠLA U KNJIŽNICU I NA INTERNETU SAM POTRAŽILA SOCIJALNE I POSVOJNE USTANOVE. CIJELI DAN SAM MARKIRALA IZ ŠKOLE I OBOLAZILA GRAD, TRAŽEĆI SVOJE PRAVE RODITELJE, ALI BEZUSPJEŠNO. NO ONDA SE DOGODILO ČUDO. VEĆ PRED KRAJ DANA SJELA SAM NA KLUPU I TUŽNO GLEDALA U CESTU, KADA JE NAIŠLA ŽENA. PITALA ME:“ DRAGO DIJETE, ŠTO JE? ZAŠTO SI TAKO TUŽNA, A JOŠ PRAVOGA SVIJETA NISI UPOZNALA?” UČINILA SE KAO DOBRA ŽENA I ISPRIČALA SAM JOJ SVE, A I TAKO SAM MORALA NEKOME REĆI INAČE BIH PUKLA. IZ TORBE MI JE PROVIRILO MAČE I ŽENA JE VIDJELA DA MI JE POTREBNA POMOĆ. UHVATILA ME ZA RUKU I REKLA DA ZNA GDJE MOGU BITI. DOK SMO PUTEM IŠLE PREMA NAŠEMU ODREDIŠTU SAZNALA SAM DA JE I ONA, DAVNO PRIJE IMALA KĆI, ALI DA JU JE, ZBOG PRILIKA, ODNOSNO NEPRILIKA, MORALA DATI. TADA SAMO NAPOKON DOŠLE DO JEDNOGA MJESTA GDJE MI JE REKLA DA SIGURNO MOGU SAZNATI TKO SU MI RODITELJI, SAMO MORAM ZNATI KOJI JE DATUM BIO KADA SU ME OSTAVILI. JA SAM, HVALA BOGU, ZNALA, JER MI JE PETAR STALNO PRIČAO O TOME I GOVORIO KAKO TREBAM BITI SRETNA ŠTO SU ME ONI POSVOJILI. REKLA SAM I TAJ PODATAK, A ONI SU MENI ZAUZVRAT DALI IME I PREZIME MOGA OCA. IVAN MILIŠEVIĆ. TAKO SE ZVAO. KADA SAM SE OKRENULA PREMA ŽENI DA JOJ SE ZAHVALIM JER SAM BILA PRESRETNA, ONA JE PLAKALA I HVATALA SE ZA GLAVU. “NE MOGU VJEROVATI, NE ZNAM KAKO SAM MOGLA UČINITI TO SVOME DJETETU!?” NAKON TOGA ME JE ZAGRLILA, ALI MENI JOŠ UVIJEK NIJE BILO NIŠTA JASNO. KADA SE MALO SABRALA REKLA MI JE KAKO JE ONA POSTALA MAJKOM U SVOJOJ DEVETNAESTOJ GODINI. IMALA JE VEĆ TADA MOMKA ZA KOJEGA SE NAMJERAVALA UDATI, PA SU NJIH DVOJE POBJEGLI ZATO ŠTOJOJ RODITELJI NISU ŽELJELI DOPUSTITI DA RODI. NO KADA SU OTIŠLI, NISU IMALI NI SMJEŠTAJA, NI NOVACA KOJIMA BI UZDRŽAVALI SEBE, A GDJE JOŠ I DIJETE. TEŠKOM MUKOM SE MORALA ODREĆI DJETETA, ALI ONA GA NIJE MOGLA ODNIJETI U POSVAJALIŠTE, NEGO JE DALA SVOME BUDUĆEMU MUŽU, IVANU MILIŠEVIĆU, DA ME ODNESE. TADA MI JE POSTALO SVE JASNO I MENI SU POČELE SUZE TEČI, NE ZNAM JESU LI BILE RADOSNICE ILI ONE DRUGE VRSTE, ALI PRIJE BIH REKLA RADOSNICE. PRED MNOM JE STAJALA MOJA ROĐENA MAJKA. ODVELA ME SVOJOJ KUĆI, UPOZNALA SA OCEM I PRIČALI SMO CIJELU VEČER KADA SAM SE SJETILA DA JA JOŠ UVIJEK IMAM SKRBNIKE. MAMA I TATA SU MI REKLI DA SE NIŠTA NE BRINEM, SAMO DA IM DAM ADRESU I ONI ĆE SVE SREDITI. POČELA SAM ŽIVJETI SA RODITELJIMA I BILA SA PRESRETNA. IMALA SAM BOLJE OCJENE U ŠKOLI, IZGLEDALA SAM LJEPŠE I DOTJERIVALA SE, TAKO SAM I UPOZNALA DEČKA KOJI JE JAKO DRAG PREMA MENI I TKO ZNA ŠTO ĆE TU BITI. NE SMATRAJU ME ČUDAKINJM VIŠE I ČAK IMAM I PRIJATELJICE, A MOJE MALO MAČE, MOJ MACI, SADA JE VELIKA MACA KOJA UŽIVA U SVOME DRUŠTVU, U DRUŠTVU PRIJATELJIČNINIH MAČAKA. SVOJU SREĆU I USPJEH, PRONALAZAK RODITELJA MOGA ZAHVALITI SAMO JEDNOME BIĆU, A TO JE MOME MALOM MACIJU I BOGU!

Btw.ovo su sve priče,a nije moj stvaran život samo tako piše...(:

| c0ments. (0) | tr0ši b0ju. | 0swjeŽi |

Istina

Stvarno je istina da čovjek tek kad izgubi..shvati što je izgubio…sama pomisao na tebe..budi mi neki čudan osjećaj nostalgije…Ne mogu reći da te volim,jer to nije istina..al kad bih rekla da sam ravnodušna na sve što činiš..to bi onda bila LAŽ…čudno je i onda kad više ne voliš..da ponekad imaš takav osjećaj..Teško je suočiti se sa stvarnošću..pa onda živimo u zabludi u lažima…koju pokušavamo prekriti..neki na uspješan,a mnogi na bezuspješan način…Treba preboljeti izgubljeno..na način kako možeš..a ne kako bi drugi htjeli..I zato znajte,koliko god bili povrijeđeni,ostavljeni..pokušajte se nadati nečem boljem..koliko god u tom trenutku zvučalo smiješno…teško je preboljeti nekog tko ti je bio “sve”..ali ako se ne možete vratiti na staro..onda si barem pokušajte stvoriti novi život…U ljubavi nema pravila..i znam da ne možemo određivati,što moramo,što ne moramo..što trebamo,što ne trabamo..ali ako ne pokušamo..nećemo nikad znati..ako ne pokušamo..šta nam tada ostaje…samoća,tuga i jad..a s takvim stvarima,čovjek se ne može nositi…iako je uvijek prisutno…ponekad..tj uvijek je neizdrživo…

| c0ments. (3) | tr0ši b0ju. | 0swjeŽi |

Heii..

Evo mene opet...Imala sam blog,ali sam zaboravila lozinku...HeH..Dns je utorak,a ja sutra neidem u školu već u Njemačku..Jupiiiii..A žao mi je jer neću bit zadnji dan..HeH..I frendice mi nisu donjele poklon..xD
A dan je fora...Žao mi je jedne cure koja je tužna zbog jednog dečka..Ahh ta ljubaw...HeH..Budi te mi kao prije samo malo više aktivniji..PaPa..WOlim vas... cerek cerek cerek cerek cerek cerek