IŠLA SAM KUĆI IZ ŠKOLE. BILA SAM RASTRESENA KAO I OBIČNO JER SAM ZNALA ŠTO ME ČEKA KOD KUĆE….SVAĐA MOJIH SKRBNIKA, KOJI SU ME POSVOJILI JOŠ DOK SAM BILA MALA, A NAKON TOGA BI SE SVATKO ZATVORIO U SVOJU SOBU… BILA SAM IM JEDINO DIJETE,IAKO NISU BILI MOJI RODITELJI, HVALA BOGU. KADA BI DOŠLA KUĆI,SAMO BIH UŠLA, UZELA LIMENKU ONOGA ŠTO JE SUZZY DANAS KUPILA ZA JESTI, ZATVORILA SE U SOBU I NAJČEŠĆE UKLJUČILA GLAZBU DA IH NE ČUJEM.
TAKO SAM ZAMIŠLJALA DA BI SE MOGLO NEŠTO PROMIJENITI, MOŽDA SUZZY I PETAR SHVATE DA GRIJEŠE, ALI TO JE NEMOGUĆE, I POBIJAM ONU IZREKU „ NIŠA NIJE NEMOGUĆE!“ JA SAM DOBRO ZNALA DA JEDNA STVAR NIJE MOGUĆA,A TO JE UPRAVO ONA KOJU SAM NAVELA PAR REČENICA PRIJE. KAO ŠTO SAM REKLA, HODALA SAM POLAKO KUĆI, RAZMIŠLJAJUĆI I ONDA SAM ZAČULA ZVUK KOJI MI JE PROMIJENIO ŽIVOT. NA PRVI POGLED ZVUČI SMIJEŠNO, ALI NIJE NIMALO. ZAČULA SAM ZVUK CVILJENJA. OKRENULA SAM SE PAR PUTA OKO SEBE KAKO BI DOKUČILA ODAKLE ZVUK DOLAZI, NO NIŠTA MI NIJE BILO NA VIDIKU. ZVUK JE POSTAJAO SVE JAČI I JAČI, A JA SA NISAM ZNALA OD KOGA NI ODAKLE DOLAZI. NASTAVILA SAM DALJE HODATI I PRIBLIŽAVALA SE VELIKOJ KANTI ZA SMEĆE. USKORO SE MOGLO JASNO ČUTI KAKO ZVUK DOLAZI BAŠ ODATLE…BILO MI JE NEUGODNO POGLEDATI U KANTU, ALI BUDUĆI DA SU ME VEĆ SVI SMATRALI ČUDAKINJOM I MANJE VRIJEDNOM POMISLIH U SEBI:”ZAŠTO NE?”
ZAVIRILA SAM DUBOKO U NJU, JER JE BILA PRAZNA, A NA DNU SE NALAZILA VELIKA BIJELA VREĆA. OTVORILA SAM JU I UGLEDLA, NI VIŠE NI MANJE, NEGO MLADO, JADNO MAČE. OD HLADNOĆE I STRAHA SE TRESLO, A OD GLADI JE BILO ISCRPLJENO I NIJE MOGLO STAJATI NA NOGAMA. UZELA SAM GA U NARUČJE, A ONO JE SAMO POGLEDALO U MENE, ONIM SVOJIM VELIKIM I SJAJNIM OČIMA, U KOJIMA SAM ISTODOBNO VIDJELA TUGU I RADOST, I POLOŽILO GLAVU NA MOJU RUKU. KAO DA JE ŽELJELO POKAZTI DA MISLI DA JE SADA NA SIGURNOME. ZNALA SAM DA ĆE ME SUZZY UBITI AKO ONO ODNESEM KUĆI, ALI NISAM GA NI MOGLA TU OSTAVITI, NE JA! SAKRILA SAM GA U TORBU I KADA SAM DOŠLA KUĆI, SAMO SAM ODJURILA U SOBU. IZVADILA SAM MAČE IZ TORBE I STAVILA GA NA KREVET. ODMAH SAM MU DONIJELA HRANE I VODE, DA NE UGINE JER SE VIDJELO DA JE VEĆ DOSTA NEUHRANJENO I GLADNO. NAKON ŠTO SE MAČE NAJELO, UZELA SAM NEKAKVU STARU KRPU I STAVILA U KOŠARU U KOJU SAM JU I POLOŽILA. MAČE JE ODMAH ZASPALO. RADILA SAM ŠTO SAM ZA TAJ DAN I TREBALA, KADA SAM VIDJELA DA JE MAČE BUDNO, UZELA SAM GA I POGLEDALA U OČI U KOJIMA VIŠE NISAM VIDJELA TUGU, VEĆ SAMO SREĆU. OKUPALA SAM GA I OSUŠILA I DALA SAM MU IME, IAKO NISAM ZNALA DA LI JE MUŠKO ILI ŽENSKO, JA SAM GA NAZVALA MACI. ČUDNO IME, ZAR NE? PONOVNO SAM GA NAHRANILA I NAKON ŠTO SAM GA PONOVNO POGLEDALA, MACI VIŠE NIJE IZGLEDAO KAO RUŽNO PAČE. ČINILO SE KAO DA JE OD MALO LJUBAVI I PAŽNJKE IZRASTAO U PRAVOGA MALO GA LABUDA. I TADA SAM U MACIJU PREPOZNALA SEBE. POGLEDALA SAM SE U OGLEDALO I SHVATILA DA MOJ ŽIVOT OVAKO DALJE NE MOŽE IĆI. I ZNALA SAM SVOJU SITUACIJU MORAM PROMIJENITI I TO BRZO. SLJEDEĆI DAN SAM OTIŠLA U KNJIŽNICU I NA INTERNETU SAM POTRAŽILA SOCIJALNE I POSVOJNE USTANOVE. CIJELI DAN SAM MARKIRALA IZ ŠKOLE I OBOLAZILA GRAD, TRAŽEĆI SVOJE PRAVE RODITELJE, ALI BEZUSPJEŠNO. NO ONDA SE DOGODILO ČUDO. VEĆ PRED KRAJ DANA SJELA SAM NA KLUPU I TUŽNO GLEDALA U CESTU, KADA JE NAIŠLA ŽENA. PITALA ME:“ DRAGO DIJETE, ŠTO JE? ZAŠTO SI TAKO TUŽNA, A JOŠ PRAVOGA SVIJETA NISI UPOZNALA?” UČINILA SE KAO DOBRA ŽENA I ISPRIČALA SAM JOJ SVE, A I TAKO SAM MORALA NEKOME REĆI INAČE BIH PUKLA. IZ TORBE MI JE PROVIRILO MAČE I ŽENA JE VIDJELA DA MI JE POTREBNA POMOĆ. UHVATILA ME ZA RUKU I REKLA DA ZNA GDJE MOGU BITI. DOK SMO PUTEM IŠLE PREMA NAŠEMU ODREDIŠTU SAZNALA SAM DA JE I ONA, DAVNO PRIJE IMALA KĆI, ALI DA JU JE, ZBOG PRILIKA, ODNOSNO NEPRILIKA, MORALA DATI. TADA SAMO NAPOKON DOŠLE DO JEDNOGA MJESTA GDJE MI JE REKLA DA SIGURNO MOGU SAZNATI TKO SU MI RODITELJI, SAMO MORAM ZNATI KOJI JE DATUM BIO KADA SU ME OSTAVILI. JA SAM, HVALA BOGU, ZNALA, JER MI JE PETAR STALNO PRIČAO O TOME I GOVORIO KAKO TREBAM BITI SRETNA ŠTO SU ME ONI POSVOJILI. REKLA SAM I TAJ PODATAK, A ONI SU MENI ZAUZVRAT DALI IME I PREZIME MOGA OCA. IVAN MILIŠEVIĆ. TAKO SE ZVAO. KADA SAM SE OKRENULA PREMA ŽENI DA JOJ SE ZAHVALIM JER SAM BILA PRESRETNA, ONA JE PLAKALA I HVATALA SE ZA GLAVU. “NE MOGU VJEROVATI, NE ZNAM KAKO SAM MOGLA UČINITI TO SVOME DJETETU!?” NAKON TOGA ME JE ZAGRLILA, ALI MENI JOŠ UVIJEK NIJE BILO NIŠTA JASNO. KADA SE MALO SABRALA REKLA MI JE KAKO JE ONA POSTALA MAJKOM U SVOJOJ DEVETNAESTOJ GODINI. IMALA JE VEĆ TADA MOMKA ZA KOJEGA SE NAMJERAVALA UDATI, PA SU NJIH DVOJE POBJEGLI ZATO ŠTOJOJ RODITELJI NISU ŽELJELI DOPUSTITI DA RODI. NO KADA SU OTIŠLI, NISU IMALI NI SMJEŠTAJA, NI NOVACA KOJIMA BI UZDRŽAVALI SEBE, A GDJE JOŠ I DIJETE. TEŠKOM MUKOM SE MORALA ODREĆI DJETETA, ALI ONA GA NIJE MOGLA ODNIJETI U POSVAJALIŠTE, NEGO JE DALA SVOME BUDUĆEMU MUŽU, IVANU MILIŠEVIĆU, DA ME ODNESE. TADA MI JE POSTALO SVE JASNO I MENI SU POČELE SUZE TEČI, NE ZNAM JESU LI BILE RADOSNICE ILI ONE DRUGE VRSTE, ALI PRIJE BIH REKLA RADOSNICE. PRED MNOM JE STAJALA MOJA ROĐENA MAJKA. ODVELA ME SVOJOJ KUĆI, UPOZNALA SA OCEM I PRIČALI SMO CIJELU VEČER KADA SAM SE SJETILA DA JA JOŠ UVIJEK IMAM SKRBNIKE. MAMA I TATA SU MI REKLI DA SE NIŠTA NE BRINEM, SAMO DA IM DAM ADRESU I ONI ĆE SVE SREDITI. POČELA SAM ŽIVJETI SA RODITELJIMA I BILA SA PRESRETNA. IMALA SAM BOLJE OCJENE U ŠKOLI, IZGLEDALA SAM LJEPŠE I DOTJERIVALA SE, TAKO SAM I UPOZNALA DEČKA KOJI JE JAKO DRAG PREMA MENI I TKO ZNA ŠTO ĆE TU BITI. NE SMATRAJU ME ČUDAKINJM VIŠE I ČAK IMAM I PRIJATELJICE, A MOJE MALO MAČE, MOJ MACI, SADA JE VELIKA MACA KOJA UŽIVA U SVOME DRUŠTVU, U DRUŠTVU PRIJATELJIČNINIH MAČAKA. SVOJU SREĆU I USPJEH, PRONALAZAK RODITELJA MOGA ZAHVALITI SAMO JEDNOME BIĆU, A TO JE MOME MALOM MACIJU I BOGU!
Btw.ovo su sve priče,a nije moj stvaran život samo tako piše...(:
Post je objavljen 22.12.2009. u 23:12 sati.