Maro draga, janje moje slatko,
Ta tko bi odolio tom mekom pogledu i milozvučnom glasiću, i ostao nijem i nezainteresiran?!
Pitaš me otkud moj nadimak i otkud mene na ovom mjestu. U ovom živahnom i prometnom mjestu nađe se poneki miran i čaroban kutak i za ovakve poput mene. Koji umjesto glavom misle srcem. Kojima osjećaji kroje životni put.
A sve je počelo jednog dana kad su mi oni koje volim okrenuli leđa. Prezreli moju dušu i okrenuli se ljepotama od krvi i mesa. Ostala sam sama, a srce mi popucalo kao da je od stakla. Prežalosna sam lutala i lutala... I našla se na Blogu. Tu me čekalo Blago, blještavo i skupocjeno. Moje srce od rubina našlo je svoju postojbinu. Vratilo se kući. U zagrljaj svojih dragih. Imena su im koji put čudna i nejasna, ali su im srca kao kristali.
I mi se ljubimo.
Poljubac šaljem svima, a ovaj put posebno za: osmijeh.... zovite_me_britni HOMOSEXUAL FEMALE
Ispratila sam te niz ulicu pogledom. Hitrim korakom brzo odmičeš, ali si mi ipak u oku dovoljno dugo da uživam u dragom obrisu tvog lika. Ulica je krivudava, a kuće su malene i naherene, s visokim tajnovitim zidovima koji kriju rijetke krošnje dugoljetnih stabala. Mirišu djetinjstvom.
Pratim te tako pogledom, još koji tren i zamaknut ćeš. Još ću te možda koji put dočekati, ali nema dvojbe: pustila sam te da odletiš, ptičice draga, jer te volim onoliko puno koliko je dovoljno za tvoju slobodu. Idi, dragi, daruj svoje bogatstvo Velikom Carstvu Čuda, ja svoje darove nemam više gdje pospremiti.
Ulica je opustjela. Mir i tišina vani, mir u meni. Izgleda da će kiša. I vrijeme je.
Veljačice moja mila!
Tvoje nježno sivo vrijeme donijelo mi je u zagrljaj moje dijete. Tamne jasne oči, obrazi kao breskva. Ljubav dovijeka probuđena, bolna od sreće.
Kao nekad ranije. Petnaest i pol ljeta mladosti, srce kao šalica toplog mlijeka. Slutnja snage koju Ljubav može pružiti.
Sve mi je to moja Veljačica dala. Draguljče koje me je mamom nazvalo.
Dobre vrijednosti u životu. Potraga za istomišljenicima. Optimizam i vjera. Poezija i umijeće življenja.
sve smo mogli mi
Jadranka Stojaković
Sve smo mogli mi
da je duži bio dan
da si našao
za me malo vremena
sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada
kako naći put koji vodi do tebe
kako naći mir kad je svega nestalo
Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada
Nikoga nema u sivom gradu
ulice moje korake kradu
i ja kao sjena sad lutam
u tvome srcu padaju kiše
i sve se naše polako briše
iz svijeta tog
Sve smo mogli mi
da je duži bio dan
da si našao za me malo vremena
sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada
MI SMO SE SRELI
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?
A.B. Šimić
Ona duga putovanja,
dani rasuti u snijegu;
zar je srcu sve to trebalo da shvati?
Ovo mi more više znači.
Ti će mi ljudi više dati.
Oni gradovi daleki još se dalji danas čine.
Niti zvijezde nisu bile tako sjajne.
Šume su pute svoje skrile,
a dvorci čuvali su tajne
i od nas.
Vraćam se tu,
da ti kažem - ovo sunce nek mi sja.
Vraćam se tu,
to su luke iz mog sna.
Vraćam se tu,
na toj zemlji gradim dom.
Vraćam se tu,
sve ću dijeliti sa njom.
Dok smo tražili svoj dio,
dio sreće, dio snova,
dok smo slijedili te ljubavi iz bajke,
zvalo me more svake noći
i blage oči moje majke.
Možda pošli bismo dalje,
da se ne vratimo nikad,
ali dobro su nas čuvali ti lanci.
Za toplu obalu djetinjstva bili smo vezani ko čamci,
život sav.
