petak, 22.09.2006.

E, ako je ovo normalno... Mislim, stvarno... Ode ovaj svijet u pičku materinu.... Ajmo se svi ubit... =) Počivali u miru, prijatelji moji.... =)

Danas sam totallno poludjela.... REKLLA JE DA ĆE SE UBITI.... ZBOG MENE!!!!!!!!
Dan mi je počeo tako što sam markirala prva dva sata.... (jučer isto dva, prekjučer 1, i prekprekjučer 1.. )
Tako da sam došla u školu sva hepi...
I ono, sve je bilo full okeey... zapravo, bio mi je to jedan od boljih dana... I onda zadnja dva sata imali smo likovni...
Bilo je full super, frendica i ja smo se baš lipo zajebavale, kad ono...

Počele dve cure iz razreda plakat.. s jednom od njih sam dobra, a s drugom baš i ne... Mislim, nemam ja ništa protiv nje... but....

Uglavnom... Frendica i ja dođemo do nijih i pitamo šta je bilo a one kao ništa, ništa... Uglavnom, sve je bilo čudno...
Napravile frendica i ja krug oko škole, ove još uvik plaču...
Nitko ne zna šta je bilo, a one neće reć... normalno, svih je zanimalo...
Uglavnom, čula sam da je ta cura s kojom ja baš i nisam dobra rekla kao da će se ubit, da joj život nije vrijedan življenja, da i onako nitko ne bi plakao zbog nje... i ženska plače i prijeti da će se ubit, a da mi nećemo znat kako je njoj...
Hello, ako se već namjeravaš ubit, bar to nemoj najavljivat (mislim, ono, mogla si nas i pozvat da te gledamo kako umireš... mislim, stvarno)

Nas 5-6 skupilo se vani, pričamo i zajebavamo se... i onda kaže jedna frendica kao da je ta cura (koja se misli ubit) pisala neke samoubilačke pjesme na jedan papir iz mape... nas je to normalno zanimalo...
I nazovem ja jednu frendicu koja je bila u rezredu da ona nama pokuša donest taj papir... I ženska ga fakat donjela... Tada ih je došlo još nekoliko, pa se je nas otprilike 7 naguralo u wc i čitamo te nejzine pjesme.... ono.... mi smo se zgrozili... to je tako psihotično pisano, tako čudno, a ipak smo crkavali od smijeha, jer, fakat, bilo je i smiješno.... totallno....
I ženska je još uz to nacrtala i svoj grob... točnije, nacrtala je ejdan križ, svoej ime i prezime te godinu rođenja i godinu smrti... (xxx xxx 1993.-2007.) (xxx xxx označava njeno ime i prezime jer ipak, to iz principa rađe ne bih spomenula... nek ostane nepoznato...... )
Ali, jebote, to je tako psihopatski napisano da je nas fakat bilo nje strah....
Ja sam sa sata morala ići 15 minuta ranije, i sad, izlazim ja, a ispred razreda stoje rezrednica i te dvije cure....
Mene je fakat naživciralo to što se ženska glupira da će se ubit zbog mene, pa sam ju jednostavno pitala koji joj je kurac?? Lijepo sam joj rekla da sam se ja u svemu samo zajebavala s njom, da ja nisam nikad mislila niš ozbiljno...
A ona me gleda suznih očiju i govori da ja maltretiram cijeli razred... Da sam ja sve u razredu povrijedila , ranila im srce, osjećaje...
a da jednu osobu tako maltretiram već 4 godine...
E, polludjela sam... jednostavno sam otišla u rezred, i pitala da mi iskreno kažu jesam li ikad ikoga povrijedila, ranila... Svi su se počeli smijat... kad su skužili da mislim ozbiljno, jer, oni nisu znali šta se događa, uozbiljili su se... rekli su da nisam...

Stvarno, ja sam sa svima u rezredu dobra... sve ih volim, i nikog ne podcjenjujem...
Baš su mi svi okeey... neki manje, neki više, ali svi su okeey, svi...
Stvar je u tome šta sam ja jedna osoba koja se full voli zajebavat... znam se našalit na svoj, ali, normalno, i na tuđi račun..
To što tada kažem, naravno, ne mislim ozbiljno.... No neke osobe to nikako ne mogu shvatiti...
Šta je najgore, pa, nisam samo ja zajebavala tu curu.... svi su...
Znate, cura malo previše voli izmišljat (rekla je da joj je Papa bio na večeri, da u kući ima dva ogromna bazena, da joj svaka njezina mačka ima vlastitu sobu s zlatnim krevetom... i još milijun takvih stvari... )
haha... pa, zar se vi ne bi na to našalili?????

A, i zante, nikad to nije bilo neko ozbiljno vrijeđanje.... Zajebancija je jedno, vrijeđanje drugo... Nikad joj nisam rekla nešto ozbiljno što bi ju fakat moglo povrijediti... samo sam se šalila oko Pape koji joj je ko foll došao na večeru i oko jednog incidenta s vratima... Ništa više


I tako od jedne običene zajebancije dođe prijetnja samoubojstvom...

Ljudi, nemojte se više nikad šaliti.... očito da to više nije dopušteno....

I sad nek mi netko kaže da je ovaj svijet normalan....
Ma, sjeban je do bola.....

A takve osobe.... Pa... hitno bi trebale potražit stručnu pomoć...
No hard feelings, but....

To bi bilo to....

P.S.
Hep! Rođendan INDIRA, ANDREA & PAULO....

ponedjeljak, 18.09.2006.

ROFL... =) ... Ahaaa... =)

Evo, kao šta vidite, zu je novi dizajn, sad kad sam konačno naučila kako to šljaka, minjat ću ih svako malo... =)

Ahaaa... Jup...
Prošla me depra, i nekako sam sretnija... Ne full sretna, ali ide... polako, ali ide... =)
Evo, brijem da je konačno vrime za novi post...
A, pisala bih ja i prije, ali mogu vam reći da se u mom životu u zadnje vrime ne događa ništa pretežito zanimljivo... =)
LoL... =)
Evo, 2. 10. maturalac.... Yeaah... Mogu reći da fakat jedva čekam... =)
Idema na Hvar, 3 dana, dvije noći... Jup... =)
A sad... U subotu sam konačno otišla van... Bila je svirka, pa, to se ne propušta...
Uglavnom.. Večer je započela u Niku, zatim malo na rivi, pa u Corner u selce...=)
Mogu reći da mi je bilo žao ča nisam vidjela Invert i Dogse, ali jebiga...
Htjela sam ja ostat na rivi, ali, šta je tu je... Selce, selce, selce... =)
Kad smo se nekako dogegale do tamo ispočetka mi je bilo dosadno, no mogu reći da je kasnije postalo super, odlično.... =)
Evo, nisam namjeravala piti, ali, nekako se dogodilo... =)
Počelo je s pivom, tequllom, malo kruškovca s mlijekom... =) I onda se frendica sjeti da oni tu imaju neko piće koje je full jako, ni ona ni ja ga nismo probale... Kao, da se to zove ŠTROH.. i naručimo mi to, a ono, 80% ALKOHOLA.... Exale mi to i bome, rekla sam prvi i zadnji put... =) Brijem, ono, nice je piće, zapravo dobro, ali mi je full zgorilo usta, pa je moja reakcija bila... =)
Inače, sve je bilo super, nemam zamjerke... Dobro, možda i imam, ali neću sad o glupostima....

Voli vas sve Polly... =)
MWA

Evo vam fotke, od subote... Ima ih više, ali mi se sad ne da hostat sve to, pa evo vam ih samo nekoliko....

petak, 08.09.2006.

Fali mi ljeto, fali mi sedmi razred, fali mi bar jeden iskreni osmjeh.... _____________________________________________________________________________________________________(i na kraju jedna moja pjesma.. bez smijeha, ruganja, i zlobnih komentara,molim)

Ne znam što se događa... Želim vratiti vrijeme, ne znate kako snažno to želim...
Nisam došla u sobu s namjerom da pišem post, već zato da se maknem od svih,
da poštedim starce svojih nekontroliranih ispada koje moraju trpjeti u mojoj blizinu....
došla sam u sobu da se smirim, shvatim što se događa... a, ja, evo, pišem post, i ništa ne shvacam, ništa....


Ljudi ubija me ovo...
Pomalo, ali ubija, vjerujte mi...
Do prije nekoliko mjeseci sve je još bilo u redu (koliko je to uopće bilo moguce... )...
Mislim, ono, nikad nije ništa bilo savršeno... jebiga, život nje savršen...
s tim sam se nekako morala pomiriti...
Ali, zašto je nekima život lošiji, a nekima gori... Ja sam ocito osuđena na ovu drugo...
Ne mislim na to da nemam šta za jesti, niti mjesta za spavanje...
Znam , mnogima je gore, ne mogu si priuštiti sve što ja mogu...
No osjecaju li se i oni ovako prazno?? Znam, trebali bih biti zahvalna zbog
svega što imam, a ne tugovati zbog nećeg što nikad neću imati... Ali jebiga....
Možda sam se previše puta prevarila, bila povrijeđena da bih mogla išta cijeniti...

Rekli su mi da izgledam totalno sretno....
Očito sam dobra glumica, ili jednostavno... oni ne uspijevaju vidjeti što
se skriva iza ovog uvježbanog osmjeha....
Jebiga, ne znaju, ne znaju....
Da mene ubija ovo vrijeme koje prebrzo prolazi, ova jesen koja prebrzo dolazi,
ovaj osmi razred u kojem se ne snalazim, ovi lažni prijatelji koji me ne žele razumjeti,
ova zaljubljenost koja je tako jebeno neuzvraćena....
I ubija me to što je očito grijeh nositi crno, i što je grijeh slušati rock´n´roll, i što je grijeh furat svoj still,
što je grijeh biti drukcija....
Ubijaju me svađe sa starcima, i jebeni tracevi kojima svi vjeruju....
Ubijaju me grube rijeci i pogledi koji me prate...
I ubijaju me i ove jebene pjesme koje me samo bacaju u još veću depresiju, a ja sam glupo mislila da ću se osjećati bolje....
A, pisanje ovog posta, još me baca u veću depru... jer znam, dok ga budete čitali, smijat ćete se, i smijat....
smijat ćete se meni i reći ćete kako sam jadna i glupa....
Nije važno, navikla sam...



Želja za kraj....
Želim da se vrati ljeto, želim natrag u sedmi razred, želim ONE osmaše
(a ne ovo na šta sam osuđena), želim da se bar jednom iskreno nasmijem...

E, da, i želim natrag u Pulu...
I da se prestanu smijati, rugati.... Barem na trenutak, samo na jedan trenutak.....

Voli vas sve vaša Eni...
........................... ........... I nestajem, tonem u depru...
........................................... ....... MWA do idućeg javljanja...





I evo vam jedna moja pjesma... Nemojte se smijati... bar ne previše....

..... Dijete....

Rekli su da još sam mlada...
premlada da shvatim
što događa se sada...
mislili su da još sam dijete...
da me muce škola i knjige,
da ne znam za prave brige...
Govorili su da dijete ne može zaljubljeno biti
ni istinski voljeti...
No, nisu znali da ovo dijete zna što je ljubav,
da zaista voli..
i da ta ljubav ne prestaje da boli...
Znalo je dijete i što znaci ostavljen biti...
i pronašlo dijete način za osjećaje skriti...
Pričali su mnogi tom djetetu bajke noćima..
i mislili su da dijete još ne vidi stvarnost
tim snenim očima...
No, dijete ja za stvarnost bolje od njih znalo...
i bilo je povrijeđeno i ranjeno, ali nikad nije stalo
da voli....
i nikad nije na koljena palo
da moli...
Osmjeh na djetetovu licu bio je vedar i snažan...
Nitko nije shvatio da zapravo je lažan...
Nije dijete više željelo da živi ovaj život ludi,
kad bi leglo, molilo bi
da se više ne probudi...
Pokušalo je mnogo puta dijete uzeti stvar u svoje ruke,
prevariti život, skratiti muke..
No, nije dijete dovoljno snage imalo,
Dijete ko dijete ipak se je bojalo…
I ostalo je dijete život živjeti ,
I nadalo se da će i njega netko jednom zavoljeti…..



poruka za kraj:
I, zapamtite... U redu je plakati... Nije grijeh...
Zajebi svijet, oni to ne razumiju....

srijeda, 06.09.2006.

Niš pametnog za pisat....

Hmmmm... Evo, dosadno mi je, pa da nešto napišem....
Ne znam ča, pa čete vjerojatno čitat samo neke gluposti....
Evo, sad počinju gluposti, možete prestat čitat...
..............................................................................................................................................
Još čitate?? Pa, okeeey...
Onda ovak.... ))
Danas smo u školi pričali o maturalcu.....
Uglavnom, razrednica je zabrijala kao da ćemo ići na dva dana i jednu noć, jer, jebeno ministarstvo je samo toliko odobrilo....
Naravno, svi smo se počeli bunit, pa smo uspjeli dogurat do tri dana, dve noći, no probat ćemo nagovorit i za četiri dana, tri noći... no, tada bi išli u četvrtak, a vratili se u nedjelju.. dakle, preko vikenda... a razrednica sere da ona za vikend želi bit doma i da ne želi da ona ostane tamo i bude odgovorna za nas.... uf, koja....
No, uglavnom... Zadovoljili bi se mi i s tri dana i dve noći.... To je okeeey...
A, sad, bira se između Hvara i Brača... Iako san ja rekla da je najbolje da idemo na Pag na Zrće, ali složila san se s razrednicom da je malo prekasno za to...
Uglavnom....
Kada se bira između Hvara i Brača, ja san definitivno za Hvar... Tamo je išla prošla generacija kažu da im je bilo prejebeno... pa....
Ah, budemo vidjeli....
E, jebiga, sad fakat više nemam niš za pisat...
Javim ak se možda, kojim slučajem dogodi šta pametnog... 8iako čisto sumnjam u to... )
MWA... =)

Jup, umalo da zaboravih, evo vam riječi jedne prekrasne, posebne pjesme....

Možeš imat moje tijelo al' dušu ne (Zabranjeno pušenje)



Gdje sam rođjen tu je sve sirotinja
vuk je u nas domaća životinja
škrta zemlja nikoga ne hrani
da preziviš moraš radit vani


Šljakao sam ja u tuđjoj zemlji
sanjao sam o voljenoj zeni
sa arbeita kad bih doša doma
gledao sam kako raste ona

Mislio sam sreću kupit novcem
sredio sam stvar sa njenim ocem
prenesoh je preko kućnog praga
mislio sam da bit će moja draga


Rekla mi je prvo veče rekla mi je sve
Možeš imat moje tijelo ali dušu ne


Samo tijelo nista mi ne znači
Kraj Banhoffa takve mogu naći
Želio sam da me stvarno voli
da joj ljubav nije aerobik

Kad je sa mnom da ne skriva pogled
da ne gleda uvijek negdje pored
zagrljeni kada zora sviče
da budemo kao jedno biće

Rekla mi je prvo veče rekla mi je sve
Mozes imat moje tijelo ali dušu ne

Nije mogla dugo da zanese
u nas nije bilo graje, djece
sporo su nam prolazili dani
za večeru kad bi sjeli sami

Razboli se Bog je mladu uze
pamtim vječno njene zadnje suze
i šaptaje :"ti si čovjek vrijedan,
ali život, život on je bijedan"

Rekla mi je prvo veče rekla mi je sve
Možeš imat moje tijelo ali dušu ne

P.S.
Šta vi mislite, HVAR ili BRAČ????????????????????

E, DA, POGLEDAJTE OVAJ VIDEO.... PREJEBENO....
(prvo morate stopirati spot u boxu, kako bi dobro čuli zvuk....)
haha... =)

ponedjeljak, 04.09.2006.

Počela škola, depra me hvata, i nekako san tužna...

Evo, danas je bio i taj prvi dan... Ušetala sam u školu i zamalo se rasplakala.... Čuo se žamor, ali nije to bio onakav, veseo, lud žamor koji smo mi stvarali prošle godine... Ovo je nešto drugačije...
Primjetila san kako nas klinci gledaju s bojazni....
Sve je bilo nekako drugačije...
Nisam mogla sve to ni gledat, jednostavno san ušla u razred...
Znate, inače san ja rijetko bila na satu..
Frendica i aj uvik smo bile vani i zajebavale se, a nastavnici su mislili da smo na wc-u ili tako nešto...
Uglavnom, i danas smo izašle sa sata.... A vani nikoga... Klupica pored dežurnog gdje smo se uvik naguravali, sada je bila prazna...
Prošetale smo školom u nadi da ćemo čuti smijeh, poneki veseo glas... Ali, ne... živa pustoš...
Nisam mogla vjerovat koliko je odlazak jedne generacije sve promjenio...
Odmah sam ja znala da više ništa neće biti isto... Shvatila san kako mi škola više neće biti onako zabavna kao što je bila prošle godine, mi smo sada glavni, osmaši... i osam godina to smo čekali, no sada shvaćam da to uopće ne želim...


Oni koji me poznaju znaju u kakvoj san ja depri bila kada je završavala prošla školska godina.... To je, brijem, bilo ono razdoblje od 30.5. do 18.6. Tako nešto....

Uglavnom, znate, ja san tada bila sedmi razred.... Zajebancija je bila svaki dan po 100 puta, znate, osmaši su bili super, perfektni i full san ih voljela... ne sve, ali dosta njih... I većinom je zbog njih ta školska godina bila tako dobra... Mislim da to nikad, nikad neću zaboraviti... Ovim putem tim ponekim osobama želim i zahvaliti... Pa, ljudi, bili ste super... Zbog vas je to bila najbolja godina u mom životu... Falite nam puno i ništa nije isto bez vas, sve se nekako promjenilo.... Nema više one zajebancije i gluposti...
Znajte da ste odlične osobe i da sam vam jako zahvalna.... Nikad vas nećemo zaboraviti, vi ćete uvijek, uvijek biti NAJBOLJI OSMAŠI koji su ikad bili u ovoj sjebanoj školi koju ste vi pretvorili u leglo zabave i smijeha...
Hvala vam za sve...
Sada ja na nama da veselimo neke nove klince... =)
Pokušat ćemo nastavit vašu reputaciju...
A vama želim uspješno daljne školovanje... i ne morate nas odmah zaboraviti... =)

Voli vas sve vaša Eni...

subota, 02.09.2006.

The koncert (Invert)

Ello, ekipo…
Jup, da se malo javim…
Kao što možda i znate, jučer smo imali projekciju musicla… haljine i sve to… došli su novinari, fotografi, poglavarstvo… uglavnom, bilo je sve okeeey….
Samo, full sam žurila da stignem na musical pa san zaboravila ponijet fotić….
Zoky i ja smo zatim u školskoj kuhinji pokrale pive, otvarač i čaše, te smo poslije musicla otišle u park da se malo zajebavamo…
Krenule smo prema rivi i skužile da je na pozornici INVERT i da će počet svirat….
Uglavnom, ostale smo na koncertu…. Svirka je fakat bila odlična, ma, dečki su prva liga….
Nažalost, svirali su prekratko, ali, okeey… Bilo je lijepo ponovno ih uživo čuti, sad kad postaju poznati…
Već san bila i zaboravila koliko volim njihove pjesme, njihovu glazbu…
Ljudi, svaka vam čast…. Fakat strašni rječani…

Lol, kao što san već rekla, zaboravila san fotić doma, pa ću fotke ukrast kad ih objave na NJIHOVOJ STRANICI


PA, DA MALO I REKLAMIRAMO…. TKO ŽELI ČUT NJIHOVE PJESME, NEKA KUPI CD U DALLAS MUSIC SHOPU, ILI NEKA JAVI MENI PA VAM JA POŠALJEM NEKOLIKO PISAMA PER E-MAIL…
DA VAM ODMAH KAŽEM, DEČKI SVIRAJU PUNK (NA ENGLESKI…)… =() I ODLIČNI SU…. =()
TO MORATE ČUT.... =()

Iako ja inače ne volim punk, jedini punk bandovi koje slušam su INVERT I RAMONESI....

To bi bilo to...
Voli vas sve vaša
Polly...


E, da, evo bam riječi nekoliko njihovih pjesama.... Ostale riječi možete pronaći na NJIHOVOJ STRANICI , a tamo možete i preslušati pjesme... Ali, da odmah kažem, pjesme koje tamo možete preslušati baš i nisu najbolje kvalitete jer su to oni sami snimali u garaži.... pa, preporučam da si kupite cd, ak vam se sviđa... =)

Steve the Undertaker

Steve never sleeps, and when he does,
He dreams the darkest dreams, the beasts and dreadfull stuff,
He drinks the strongest drinks to forget the night before,
He wants to build a whole new life but he can't ignore,
Things he said and things he did,
Always coming back to him, nothing matters, nothing's real,
'Cause he had lost everything.

Chorus

Steve walks alone where no one does, 'cause he's a lonley soul,
He's full of hate and has no place to call his own,
They took it all, yeah, they took it all away,
But they ain't got his...they ain't go




Poison

The sun is rising,
It's time to wake up,
My head is falling apart.

The distant voice is calling my name,
I don't know from where that came,
Maybe from my head

Maybe I'm not dead

CHORUS :

So tell me how does it feel when nobody's there,
When there's nobody to help you,
(And) now you realize that you're all alone and you got to move on,
When your only friend is gone away from you,
You know you should get rid of this poison.


I didn't want that,
But this is what I got,
It's

- 13:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.