Psycho Blondie
nedjelja, 07.02.2021.
Kako i zašto?
Kako se ispričat onima kojima si se zamjerila jučer, danas? Kojima ćeš se zamjeriti sutra?
Kako im objasniti da ti idu na živce i da ti stvaraju nervozu?
Kako to da na prijateljičino nisi sama, dobiješ nervozu u želucu i gađenje prema samoj sebi, a voliš je vise od života?
Kako od nekog tko može pričati 'sto na sat', od jednom ne mozes izgovoriti jednu rečenicu, a da ti pritom nervozu ne stvori?
Zašto se ne mozes pokrenuti i izaći iz kuće, a imas snage stvarati filmove u glavi životopisnije od Marvelovih?
Zašto ne možeš tim ljudima koji brinu za tebe, koji te uporno zovu i šalju ti poruke, udostojit se i odgovoriti im?
Njima ne možeš, a možeš izgnjaviti s porukama onoga tko te ne poznaje i kome bas i nije stalo? Toj osobi pokušavaš objasniti što ti je i zasto si takva, a njega boli briga s tobom. Realno, ni tebi nije bas stalo, al se svejedno pravdaš jer si se na njemu i iskalila. To možeš? Zašto te to prividno smiri? Demon te tjera, shvaćam. Al' shvati, njega nije briga za tvojom glavom, a ni tobom. Nećeš ga više ni viditi. Ne pravdaj se. Nikome.
Koliko puta te trebam pitati ”jel' te sramota" i svaki puta odgovoriš da je?
Zašto onda ne shvaćaš?
Kako je moguće da ti koja se razumiš u toliko toga, koja s jedne strane može voditi intelektualne razgovore s doktorima znanosti, a s druge s djecom biti najbolji prijatelj ne shvaćaš da sebi štetiš?
Kako to da si njoj, kada ti je rekla svoj problem, preporučila što da radi i kome da se obrati, a sebi ne možeš pomoći?
Dobro, možeš si pomoći, a kako ne mozes prepoznati?
Ne, nisu ti on, ona ili ono krivi. Nema tu krivca.
Na kraju krajeva, nisi ni ti kriva.
Zašto bi ti bila kriva zbog stvari koji neki ljudi ne prolaze ni s pedeset godina. Nisi ti kriva za to.
Nisi ti kriva što si zakopala negativne stvari negdi duboko u sebi i vise ih se ne sjećaš.
Ti si ih zaboravila, ali one tebe nisu i samo jedna stvar, jedan triger ih vrati da te dovode jednom u par godina u ovakvo stanje.
Smiješno je, kako svi, znaju koliko si ti jaka osoba i da se ne ustručavaš i ne bojiš ničega i nikoga. Ali ne znaju da te nekad s vremena na vrijeme (zapamti: ne često) i ovakvo stanje.
Proći će, uvijek prođe.
Onima, kojima je stalo do tebe i koji te poznaju ne trebaš se opravdavati, a onima koji ne razumiju i koji nemaju volje i želje za tebe ne trebaš se pravdati ni ispričavati.
Takvi nisu vrijedni ni tvojih dobrih strana kojih imas vjerovatno i vise nego ih oni imaju.
Oznake: depresija, depresija iskustva, depresija i svašta nešta, anksioza, anksioznost, dno dna, Blondie, psycho, priznamje, Pomoć, olakšanje, olakšaj si
