IVANA SIMIĆ BODROŽIĆ / Hotel Zagorje

IVANA SIMIĆ BODROŽIĆ, Hotel Zagorje, Profil, 2010.
Inače mi ne smeta kada o nekoj knjizi sve znam prije no što je pročitam ili o nekom filmu pročitam sve kritike prije nego ga pogledam. Čak sam se i volio ranije informirati, razgovarati, znati kraj, mogao sam čitati knjigu više puta, vrtjeti film, poneku scenu opet i ponovo i ne bi mi smetalo. No, čitajući Hotel Zagorje, to mi je prvi puta pomalo zasmetalo, zasmetali su me glasovi i oči drugih ljudi kojima sam svakodnevno bio izložen. Želio sam u ovaj roman ući kao u čistu odjeću, svježe opranu posteljinu, novi stan, ali to više nije bilo moguće, prostor je bio kontaminiran. Možda je tome pridonio i strah da će odlična pjesnikinja koju sam poznavao i volio iz nagrađene zbirke pjesama Prvi korak u tamu bespotrebno zalutati u prozu. Pogotovo što se to već događalo pjesnicima čije su narativne pjesme često bile na rubu i nekako su se same prirodno htjele preliti u prozu, a uz to su i pričale istu priču.
Nastavaka na Hombre zinu!
˙