psihoanalize

Zločin ne smije biti zaboravljen

Piše: Faruk VELE

Kako objasniti činjenicu da se tek 11 godina nakon zatvaranja logora "Herceg-Bosne" pojavilo prvo pisano svjedočanstvo o tim zločinima

U sali Narodnog pozorišta Mostar večeras će biti promovirana knjiga "Dretelj na vratima džehenema", u koju je autor Ramiz Tiro satkao 262 dana svjedočanstva o zatočeništvu, mučenjima, ponižavanju, surovim i monstruoznim ubistvima u logorima na prostoru tvorevine tzv. "Herceg-Bosne". Autor je ujedno ispisao i sudbinu naroda koji je trebao nestati. To je prva knjiga, uopće prvo ukoričeno svjedočenje o kazamatima "Herceg-Bosne,i to nakon više od 11 godina od kada je i posljednji preživjeli logoraš izašao iz zatočeništva.

Ta dugogodišnja šutnja Bošnjaka o mukama kroz koje su prošli zaista iznenađuje. Podilaženje, poltronstvo, sitni šićar i priče o "nezamjeranju komšijama" samo su neki od razloga zbog kojih mnogi bivši logoraši u Hercegovini danas ne žele govoriti istinu o onome što su vidjeli i proživjeli. Ne žele reći ime i prezime zločina i zločinaca, iako mnogi od njih i danas žive u njihovom komšiluku. Mijenjanje iskaza svjedočenja "preko noći" odrazilo se i na ishode mnogih važnih suđenja. Dovoljno je sjetiti se suđenja za zločin počinjen na Mašinskom fakultetu u Mostaru. Tipični izgovori tipa "nemoj mene", "zašto ja" ili "trebam i sutra živjeti", u Hercegovini su vrlo česti. Iako su otkrivani i pritisci na svjedoke, to bježanje od istine najviše proizlazi iz čudnog poimanja kako bi budućnost trebalo graditi na zaboravu.

Teško je shvatiti kako žrtva zločina uopće pristaje na situaciju u kojoj šutnjom nanosi još veću štetu svomnarodu. Uostalom, taj zaborav Bošnjaci, gledajući njihovu historiju, više puta su krvavo platili.
Bivši logoraši i žrtve HVO-a i HV-a stoga bi prvo sebi trebali odgovoriti na jednostavno pitanje da li su im, kako je napisao Ramiz Tiro, za osvještenje i prosvjećenje potrebni novi logori i nove žrtve.