U zanosu našem rekla sam
ono što možda nisam smjela
oprosti nisam razmišljala
nisam namjerno ,nisam htjela....

Povela me strast,ponijela me
i osjećaje nisam mogla skriti
a možda nisam trebala
mogla sam prešutjeti...

Oprosti,još je prerano
znam da je još početak
oh,znam da je prerano
ali nisi morao odjuriti kao metak...

I danas tišina,duga i tužna
i ne znam što da radim
da li da te čekam
ili da te nazovem....

Dok suza klizi niz obraze
panika me hvata
i ruke mi drhte
al stiže poruka : otvori vrata

Milion crvenih ruža a iza njih ti
i više me srce ne zebe
jer na poruci na cvijeću piše
oprosti.....i ja tebe...