Pismo....

26.03.2019.

Danas sam dobila pismo....


RJEŠENJE O PRIVREMENOJ MJERI....

U kojoj se nalaže meni mjesečno plaćanje novčanog iznosa od 3000 kn na ime zakonskog uzdržavanja bračnog druga.....počevši od dana podnošenja tužbe.....

Aleluja....živjelo hrvatsko pravo...


P:S: Ako me ne bude na blogu ne brinite samo mi treba malo samoće....

Rekla sam

24.03.2019.

U zanosu našem rekla sam
ono što možda nisam smjela
oprosti nisam razmišljala
nisam namjerno ,nisam htjela....

Povela me strast,ponijela me
i osjećaje nisam mogla skriti
a možda nisam trebala
mogla sam prešutjeti...

Oprosti,još je prerano
znam da je još početak
oh,znam da je prerano
ali nisi morao odjuriti kao metak...

I danas tišina,duga i tužna
i ne znam što da radim
da li da te čekam
ili da te nazovem....

Dok suza klizi niz obraze
panika me hvata
i ruke mi drhte
al stiže poruka : otvori vrata

Milion crvenih ruža a iza njih ti
i više me srce ne zebe
jer na poruci na cvijeću piše
oprosti.....i ja tebe...



Znam...

21.03.2019.

Svaki dan nepovratno prolazi
i u svakom od njih
kao sjena se šuljaš ti....
I noć bi bila usamljena
da nisam s tobom
u mislima ometena...
Opet se spušta magla
ali ne brinem se
jer naša je ljubav nagla...
Danas te malo imam
i volimo se strasno
a sutra te opet nemam...
A onda će opet doći novi dan
i čut ću ti korake
i opet ću te imati,znam...


Prstima

19.03.2019.

Klizim prstima po tvojoj koži
trnci mi prolaze tijelom
otimam ti strasni uzdah
i uzdišem s tobom
nježno i strasno odjednom
naša tijela dišu skupa
stapaju se u jednu cjelinu
i ti me ljubiš
svaki dodir razara
svaki uzdah ubija
svaki pokret traži još
svaka tvoja riječ
moje srce otima...
prstima ti tjeram san
očima te upijam
dahom te milujem
tijelom te obožavam...



Carevo novo ruho....

18.03.2019.

Evo me u boji....crvenoj...erotičnoj...ljubavnoj...
Volim crvenu boju, ona zrači ljubavlju...A to je jedino što želim kako sebi tako i svima Vama...
Volite se ljudi ne gubite vrijeme jer brzo će doći vrijeme gebisa,klecavih nogu i nemoći pa stoga krenite uživati u životu....
Imate velik pozdrav i šaljem Vam puuuuno ljubavi....
Vaša Marcela u novom ruhu....

Hvala Teuta....


Evo jedna ljubavna za sve nas....

Pletem...

17.03.2019.

Kao pauk što plete svoju mrežu
tiho,predano i precizno
niti ljubavi slažem po redu
i osjećam se voljeno....

Sunčeve zrake prebirem prstima
i dodajem malo crvene boje
pletivo približim prsima
pa ubacujem osjećaje tvoje i moje....

Niti se vežu i poprimaju oblik
šire se ,rastu,napreduju
pomalo se nazire tvoj lik
a osmjeh se širi na mom licu....

Isplest ću ljubav rukama svojim
a u njoj će biti utkano tvoje ime
nikakve tuge ja se više ne bojim
jer i tvoja ljubav je sad uz mene......



Novi mirisi....

16.03.2019.

Neki novi miris nadražuje mi nosnice
miris novog neproživljenog proljeća
tratinčice,visibabe,šafrani,maslačak
voćke cvjetaju u svim najljepšim bojama
mirisi se isprepliću,lete zrakom
i umjesto da uživam u ljepoti postojanja
suze ne mogu zaustaviti,plačem kao beba
sva sam nabubrila i kišem kao idiot
Novi mirisi,novo proljeće ,nove suze
novi 24 komadni paket maramica
i ponovno torba puna raznoraznih tabletica....
Život je lijep...živjelo cvijeće i proljeće....





Bem ti internet....

14.03.2019.

Nema me na blogu...borim borbe sa žicama,kablovima ,ruterima i ostalim modernim potrepštinama bez kojih internet neće pa neće...Dođe jedan tehničar pa veli ono što znam...neće... pa drugi pa veli isto...neće...pa ja to znam zato sam vas i zvala ....
Pa prevrći žice pa mjenjaj ruter pa produžni...i neće...
Jebo te što je komplicirana ova moderna tehnologija....
Na kraju nakon tjedan dana dođe mladi susjed ,promjeni utičnicu i eto interneta....
I sad ja jadna nemam pojma šta se događalo tjedan dana unazad pa sam sva izgubljena...
Dakle tražim sebe jer sam se izgubila,tražim Vas jer sam puno propustila,tražim nas jer i taj pojam mi je nekako izmakao ....

I to me podsjeti na natpis koji imam na vratima sobe....

OTIŠLA SAM PRONAĆI SEBE
AKO DOĐEM PRIJE NEGO SE VRATIM...
ZADRŽITE ME....


Biram...

05.03.2019.

U ovom svijetu naopakom
ja biram lijepe riječi
iskren osmjeh na licu
jer on sve boli liječi...

U tmurnom danu tražim svjetlo
tračak sunca sa neba
biram njegovu toplinu
jer to je ono što mi treba...

U mračnoj noći tražim zvijezde
i biram njihov srebrni put
ali gazim svojim stazama
ne pratim trag već utrt...

U ovom moru izgubljenih duša
ne želim da me srce zebe
prebirem po slikama novog života
i odlučno biram tebe...


Svi smo samo brojevi

03.03.2019.

Hladnim prstima dodirujem mrak
pogledom tražim izvor svjetla
u plućima ledeni zastaje zrak
a ledena suza se kotrlja...

Vrisak je krenuo al ne izlazi van
grlo se stegnulo,samo tišina
i opet će dugo dolaziti dan
dok noć će trajati vječno....

Srce se bori da preživim
a duša očajno jeca
sa tugom i bolom se mirim
jer svijet je gluh i slijep...

Broj sa brojem se zbraja
i raste iz dana u dan
pitam se stalno gdje je kraj
jer i ja sam samo broj...


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.