Nekad davno kad sam išla još u osnovnu školu ( to je stvarno bilo davno ) mojoj sestri i meni se često znalo dogoditi da u isto vrijeme zapjevamo istu pjesmu bez dogovora i to iznenada pa smo se puno puta čudile zašto se to događa a ono pod zadnje dok smo još živjele zajedno zaključile smo da je jedino objašnjenje da smo vještice!
No međutim,nije to poanta priča već pjesma koja nas je na to podsjetila neki dan kad smo se čule.
A počinje ovako :Jutro ko svako jutro,dosadno i nijemo,
Ne želim otvoriti oči,oko mene ništa nema....

Jel poznato zvuči?Ako ne evo je:



Jedva sam je našla jer se nisam mogla sjetiti refrena ali eto je...
Opet kažem nije da se hvatam za pjesmu i njeno značenje već se pitam zašto mi se toliko godina vrzma po glavi...

A onda ima jedna koju nikako ne mogu objasniti zašto je stalno sveprisutna u tom mom košmaru od mozga jer nije da nisam ljubitelj Josipe Lisac ,mogu je poslušati ali ne stalno...
A opet ova njena pjesma je lijepa...



Pokaži mi....

I treća koja nije ni malo drugačija niti posebnija niti spektakularnija a svira mi često je isto jedna stara stvar od grupe Stijene ....
Ima jedan svijet.....



Nije da sad kritiziram ove današnje popevke ali ovakve pjesme se pamte...Ostaju u glavi...Sjećaju na neka lijepa vremena kad je ljubav bila ljubav a ne kao danas: daj mi ,meni treba i aj bok...
Ako sam Vas dirnula u dušu drago mi je ...
Ako nisam onda pripadate ovoj drugoj generaciji iz priče...
I Vama nema pomoći...

Oznake: juuutro, pjesme