Kao zvjezdana prašina
obavijaš se oko mene
ulaziš u svaku poru
kliziš tijelom.
Kao najsitnija čestica zraka
ulaziš mi u pluća
želiš da te dišem
da postojiš u meni.
Kao nevidljiva sila
guraš se u mene
pokušavajući ostaviti neki trag
da možeš reći da sam tvoja.
Ali dragi moj
otresti ću prašinu
što si zaljepio za mene
sa cijelog tijela.
Tebe sa zrakom iskašljat ću
antibioticima te istjerati
uništiti svaki komadić
što još je ostao u meni...
I nisam tvoja...
i neću ni biti..
stoga ne guraj se ....
Jer me nikad nećeš imati...





Ova pjesma je ustvari pitanje postavljeno prašini...Što sad hoćeš!?





Ovu sam prvi put čula jučer i refren mi se usjekao u mozak...Pogodio me kao tornado...





E a ova znači goodbye...


Ne znam gdje ali vidjela sam reklamu za neku seriju gdje rekoše ovako:

KAD VAM NAPOKON DOJADE SUZE

MOŽDA JE VRIJEME ZA NOVU STRATEGIJU.....

Oznake: reakcija ljubav prašina

Kao rijeka
odnijet ću sve uspomene,
kao brzak
razbacat ću prošlost.
Voda će rastopiti
sva slova uzburkane mladosti,
obrisati sjećanja iz lude glave.
Kao vodopad najveći
bacit ću te iz duše
zagnjuriti u vodenu prašinu
i zadržati dah.
Virom ću te samljeti
i izbaciti iz orbite
potpuno ću zaboraviti
da postojiš...
Voda će mi pomoći...




Ova dva teksta povezuje samo naslov koji me i potaknuo da napišem ove stihove...




I ova baš nije povezana ali eto dobro mi došla...



Kako bilo da bilo,ima li povezanosti ili ne ova pjesma je moj podsjetnik da i tužne pjesme mogu biti lijepe....

Oznake: rijeke mora život sve

Nekad davno kad sam išla još u osnovnu školu ( to je stvarno bilo davno ) mojoj sestri i meni se često znalo dogoditi da u isto vrijeme zapjevamo istu pjesmu bez dogovora i to iznenada pa smo se puno puta čudile zašto se to događa a ono pod zadnje dok smo još živjele zajedno zaključile smo da je jedino objašnjenje da smo vještice!
No međutim,nije to poanta priča već pjesma koja nas je na to podsjetila neki dan kad smo se čule.
A počinje ovako :Jutro ko svako jutro,dosadno i nijemo,
Ne želim otvoriti oči,oko mene ništa nema....

Jel poznato zvuči?Ako ne evo je:



Jedva sam je našla jer se nisam mogla sjetiti refrena ali eto je...
Opet kažem nije da se hvatam za pjesmu i njeno značenje već se pitam zašto mi se toliko godina vrzma po glavi...

A onda ima jedna koju nikako ne mogu objasniti zašto je stalno sveprisutna u tom mom košmaru od mozga jer nije da nisam ljubitelj Josipe Lisac ,mogu je poslušati ali ne stalno...
A opet ova njena pjesma je lijepa...



Pokaži mi....

I treća koja nije ni malo drugačija niti posebnija niti spektakularnija a svira mi često je isto jedna stara stvar od grupe Stijene ....
Ima jedan svijet.....



Nije da sad kritiziram ove današnje popevke ali ovakve pjesme se pamte...Ostaju u glavi...Sjećaju na neka lijepa vremena kad je ljubav bila ljubav a ne kao danas: daj mi ,meni treba i aj bok...
Ako sam Vas dirnula u dušu drago mi je ...
Ako nisam onda pripadate ovoj drugoj generaciji iz priče...
I Vama nema pomoći...

Oznake: juuutro, pjesme