Često, ali Bogu hvala ne prečesto ,počnem razmišljati(!!!!!!) o smislu čovjekovog postojanja na ovom bijelom svijetu,pa se još češće razočaram rezultatom postignutog.Naime,kad shvatim da uskoro punim 45 ,da su mi djeca već odrasla,da mi je na posao sve teže ići a sa sobom vodim borbu da li da muža klopim s nečim po glavi da prestane zanovijetati ili da samo stavim čepiće u uši pa ti pričaj....tek tad me uhvati fjaka jer ne znam koliko još vremena imam za sve one planove koje imadoh kao dijete i koji stalno čekaju onaj famozni drugi put,jer sad nemam vremena...
Isto tako ti planovi se i dalje smatraju izvedivima, jer koliko god brojke govorile (a i moja djeca isto) još uvijek sebe smatram mladom i ja to mogu....!
Mlada u duši tako ja svako jutro ,još dok je crnilo na nebu,krećem sva puna elana,kako će mi danas baš biti dobar dan i puno ću toga napraviti kad se vratim kući dakle krenem na posao koji me do kraja radnog vremena toliko izmoždi da na kraju jedva dopuzam kući.
U toku radnog vremena moji planovi za slobodno vrijeme samo nestanu i ja se uhvatim,( nakon nekog u međuvremenu izgubljenog vremena, jer nemam pojma da sam otišla sa posla i došla kući), kako drijemam pred televizorom sa šalicom duple kave u rukama.
Dobro,samo ću malo odmoriti pa ću onda odrađivati planirano...Jebi ga ,prođe tako sat vremena ja još uvijek imam istu šalicu u ruci i pijuckam ledenu kavu te govorim sama sebi da je krajnje vrijeme da se pokrenem.Popivši tako ledenu kavu,sad me povrh svega i želudac boli pa mi je još teže krenuti ali uspjevam nekako...Kućanskih poslova uvijek ima i previše tako da moje slobodno vrijeme više nema smisla tako nazivati,pa krećemo.
Peri ,peglaj,objesi veš,skini veš,skuhaj,pospremi pa opet tako u krug...Noć već pada a ja imam još ovo pa još ono....A imam i još ovo pa još ono...bla bla bla....
Glupost!
Ja bih otišla u kino!Želim pogledati neku predstavu. pa zar je to toliki grijeh ili možda upisati na tečaj joge ili nekakvog plesa..
A zašto ne!
Imam tolike godine i vrijeme je da prestanem biti rob navika o nekom redu,radu i disciplini jer u svemu tome moj red neće skoro stići a ako ovako nastavi još bi mogle proći i godine dok se sjetim da postojim pa bi moglo biti i kasno!
Dakle :fućkaš red,rad i disciplinu vani je nešto nepoznato i zove me !

Oznake: neću baš