Moj blog sam nazvala Prozor u svijet jer ga kao takvog i doživljavam!Škiljim kroz taj prozor i pratim sva događanja sa sigurne distance.Netko bi možda rekao da se bojim svijeta ili možda ljudi ,ali nije tako.Moj posao zahtjeva rad sa ljudima ,izbivam većinu dana iz doma svog,susrećem se sa svakakvim ljudima i vidim možda i previše.Više nego što bih htjela znati.Ko za vraga, primjećujem uvijek djelićem oka ono što ne želim vidjeti ali baš se uvijek zadesim u krivom trenutku na krivom mjestu.Pokušavala sam izbjeći takve situacije ali kao da me traže,uvijek zapnem za njih!No to nije razlog da zabadam nos u tuđe stvari ,kako ih vidim, tako i prođem kraj njih i okrenem glavu jer sudjelovanje u tuđim glupostima nikad nisam smatrala zanimljivim.
Kako ne volim kopati po tuđoj privatnosti, tako ne volim da netko uporno ruje po mojoj.Niti volim djeliti svoje nedaće sa bilo kime.Ono što ovdje napišem samo je odraz mog postojanja zamotan u milion slojeva celofana tako da se do moje srži ne može ni doći.Onaj dio,mali dio koji podjelim sa Vama je trenutak inspiracije koji mi govori da se ispovjedam ljudima koji razumiju.Volim ogoliti svoju dušu pjesmom ili kakvim tekstom koji mi taj tren padne na pamet i ne bojim se da će me netko ocrniti ili još gore ismijati zbog toga.Zato i jesam ovdje da se malo opustim i svoje misli podjelim s nekim....
Nekad mi je bilo jako važno tuđe mišljenje, kako o meni, tako i o mom radu ,no kad sam sazrela kao osoba ,shvatila sam da ima jako malo istomišljnika na ovom svijetu i da nema smisla nekome, tko me ne razumije, uopće bilo što govoriti.Počela sam izbjegavati ljude koji su se uporno gurali u moju blizinu i onda pričali samo o sebi ili još gore htjeli su me uvući u škripac ogovaranja i spletki!Nisam rođena za to!Ne volim ogovarati jer smatram da na ovom svijetu ima previše zanimljivosti da bih trošila vrijeme na gluposti.
Kako je vrijeme odmicalo, u meni se stvorila potreba da progovorim o meni zanimljivim temama,o osjećajima, o poeziji,katkad me zvizne i potreba za smijehom,ali to su moje potrebe i nisam ih htjela nikome nametati.Tako sam došla na ideju da počnem pisati o svemu tome i stvorila sam Prozor u svijet.
Za ovaj blog zna samo jedna osoba iz moje blizine,znači nisam ga stvorila da bih pozvala sve svoje poznanike ,obitelj ili nekog još stotog da mi napišu dvije riječi u komentar da bih bila popularna.Za to ljudi imaju svakojake društvene mreže pa nek se dopisuju,pozdravljaju ili što već.Htjela sam naći istomišljenike koji će me poduprijeti u mom izričaju a kojima ću i ja reći što mislim o njihovim tekstovima.To i činim i osjećam se odlično jer ima Vas puno koji me posjećujete i koje ja volim pratiti u radu i zato smatram da sam pogodila kad sam blog nazvala Prozor u svijet jer mi je dao sasvim neki novi pogled kroz njega i strašno mi se sviđa što vidim.!!!

Oznake: sazrijevanje

Isplela sam mrežu
od bezbojnih niti
ali čvrstih i ljepljivih
da te uhvatim...
I prišao si blizu
dotaknuo kosu
pomilovao lice
poljubio usne...
Klonula sam,
u očaju htjedoh
da te zaustavim
ali već je bilo kasno...
Znala sam da je ovo
zadnji puta da smo skupa
i zato sam isplela mrežu
da te uhvatim i zadržim...
Ali bio si brži,
spretniji i pametniji
jer dok sam otvorila zanesene oči
tebe više nije bilo...
A ja sam isplela mrežu....

Oznake: nešto kao ljubav

bolesna sam,ne mogu nikud i ništa.vidimo se kad naiđem!

Oznake: ništa

Ima dana kad se zapitam što to još znam i mogu a da još nisam probala.Znam mnogo toga,tj svestrana sam ali nikako da sve uspijem ubaciti u svoj krcati raspored pa da imam vremena uživati u svemu što volim.Nekad davno kad sam išla u školu bila sam nagrađivana za literarne radove,moje slike su završavale na izložbama,čak mi je i sport dobro išao ali sam malo prelijena za to...Za moju kuhinju nisam čula loš komentar čak su i moji radovi koje sam radila djeci za školu za dane kruha završavali na izložbama!Znam i šivati...Milion skrivenih talenata beskorisno leži u meni umjesto da si dam truda i da shvatim da je raditi ono što volim prioritet!Imam negdje u svom, kako je moja baka znala reći, rusvaju, pohranjene slike nekih svojih radova koje sam odlučila podijeliti sa svima Vama samo zato što mi se svidjelo da netko vidi i ocjenjuje moj rad, a to je sasvim dovoljna inspiracija za dalje.Ono što sam voljela raditi i što još volim pokušat ću oživjeti a ono što već jesam odradila rado ću podijeliti s Vama ali bez nekakvog reda ,samo ću ubacivati ono što nađem pod rukom ma koliko bilo staro...Sve što nikad nije viđeno uvijek je novo!Možda pokušam i nešto novo.Tko zna kakve ja to talente još skrivam negdje duboko u sebi!Ono što me pokreće je Vaš komentar jer već dugo nisam dobila nikakvu pozitivnu reakciju na moja djela ,pa kao posljedica Vaših komentara moj elan raste i imam osmjeh na licu.Od srca HVALA!

Oznake: inspiracija

Miruj,miruj, srce moje,miruj...
Ima još nade...
To je samo žeravica što peče...
Miruj jer zaspati nećeš!
Jutro je daleko
A mjesec okrugao ti se smješka
Na prozor kuca...
Zaspati nećeš!
Miruj,miruj, oko moje,miruj
Suzu ne puštaj...
Nije vrijedno...
Ništa nije vrijedno
Tog bola...
Nitko...I ništa...
Ma, miruj, dušo moja,miruj...
Lebdjet ćeš opet u sreći
Koja te negdje .....
U kutu skrivena....
Čeka da je ugostiš ...
Pakao i raj
Dva su različita svijeta...
Samo drugim očima gledana...
Stoga,miruj, biće moje...
Bit će bolje jednog dana....

Oznake: stihovi

Koraci su mi teški, vijeđe me bole, zelenilo moga pogleda mutno prebire po ulici čekajući neku priliku da razbistri dan.Oblaci se nakupljaju,vjetrić pirka a uporne zrake sunca probijaju se i ne daju kiši da procuri.Gledam kroz prozor i dalje mi nešto mutno smeta da vidim što mi dolazi u susret....Šta mi smeta...Odakle to crnilo...Kad tamo vrana, crna kao ugarak, sjedi na grani kruške koja visi iznad moga prozora kroz koji buljim i smješka se jer mi je podarila lijepu ,dugačku,mutnu fleku na mojim čisto opranim prozorima i još otresla repom,zamahnula krilima i odlepršala u daljinu.Baš joj hvala!Usrala mi je prozor i svu moju muku,nasmijala se i odlepršala nekom drugom usrati dan.
No, što je jedna vrana naspram mojih sto prozora!Imam ja vremena i volje prati prozore iza svake crne vrane,popravljati i pospremati iza svake neprilike koja mi usere dan.Kakva glupost.!Peri, čisti, spremaj ,kuhaj ,odi radit, pa se vrati i opet peri, spremaj,čisti...Ima li što zanimljivije na ovom svijetu ili svatko ima svoju vranu koja voli zakomplicirati nečiji dan i posrati se na njegov posao!

Oznake: sažetak života

Dok čitam tuđe tekstove dobijem inspiraciju da se izjasnim o svemu i svačemu ali onda napišem svakom autoru komentar na tekst pa se izgubim u mislima.Želim reći svašta nešta ali jezik mi se zapetlja i potpuno se okrenem i ne znam kud sam pošla i šta sam htjela reć..Kakva bedača!Tko se još izgubi u svojim riječima?Kako netko može izgubiti slova,misli,zamisli i sve što je povezano s time...aaaaaaaaaaaa Ako imaš nešto reć zini više.....Dakle telefon mi zvoni,pas laje kao lud,dijete iz susjedstva cvili ,mama viče na njega,a na televiziji skoro na svakom programu kompilacije izbora,,,Mislim da znam zašto sam izgubljena...Koncentracija nula bodova...Slova pobjegla...Idem u lov ...Vratit ću se sutra....

Oznake: bezveze

Danas sam nešto dobre volje...Ne znam zašto!Nisam dobila na lotu...Niti mi se dogodilo nešto posebno ,samo je lijep dan.Uživajmo u toj blagodati prirode dok nešto ne uleti i pokvari sve!Želim Vam svima lijep dan!Odoh na posao...

Oznake: sunce na prozorćiću

Jesen stiže dunjo moja...Drva posvuda po dvorištima,pilari imaju pune ruke posla.Miris pokošene trave pokušava se probiti kroz nesnosan dim što vijori iz susjednih dvorišta gdje se uporno pali svo moguće smeće koje se nađe jer kante za otpad ne podnose količinu koju smo mi sposobni natrpati.U svemu tome još uporno pokušavamo osušiti sve one dekice jakne ili možda tepihe koje peremo pred jesen i ljutimo se jer iako utrpamo hektolitre omekšivača susjed zapali smeće i onda opet skidaj veš pa ga peri opet i špijuniraj susjede iz pakla da opet nešto ne zapale.Pa onda veselje kupnje knjiga za školarce,nove torbe,tenisice,hlače,jakne....Jer djeca rastu...No eto nekako se uvijek snađemo pa preživimo te urnebesne dane jeseni.Živimo kako smo naučili i spremni smo na sve...Dok se naravno ne nađu neki pojedinci koji nam i ovako napetu jesen zagorčaju još više.
Vidjeh na nekom portalu vrlo interesantnu izjavu kako ovi predstojeći izbori više liče na test inteligencije našeg naroda!Bogom i narodom izabrani predstavnici milion stranaka koji sebe i nas obasipaju pogrdnim riječima traže od nas povjerenje jer oni su ti koji će nas izvući iz govana u koje su nas uvalili i spasiti od daljnje bijede i propadanja.Svi ti glasovi nemira koje ispuštaju iz svojih zatrovanih spodoba trebali bi nas navesti na pravi put...Kako da im vjerujemo kad imamo previše lošeg iskustva s njima?Kako jedan čovjek koji pljuje po suparnicima može biti dobar izbor?Koliko smo mi još spremni trpjeti njihova sranja i laži?Te njihove međusobne optužbe i svađe ne pokazuju baš neku inteligenciju!A imamo li je mi dovoljno da im pokažemo da u stvari jesu tamo gdje jesu zbog nas,trebaju li ostati tu gdje jesu ili ih treba protjerati iz ove države a ne samo sa njihovih stolica...Imamo li dovoljno inteligencije za to ili smo povodljivi kao mala djeca kad im mahnemo bombonima pred nosom i ona se smire i poslušaju!Hoćemo li pasti na bombone!....Imamo li mi dovoljno pameti i hrabrosti da ih sve stjeramo u kut i pokažemo da ustvari beru svoje sirotinjske plaće na našim leđima i da im je već red da shvate da bi im mi,narod od kojeg žive i država u kojoj žive, trebali biti na prvom mjestu!
E to ćemo vidjeti uskoro.Na testu inteligencije 11. rujna !
Susjed je opet zapalio smeće....Moram pobrat veš...

Oznake: Opet isto