Moj blog sam nazvala Prozor u svijet jer ga kao takvog i doživljavam!Škiljim kroz taj prozor i pratim sva događanja sa sigurne distance.Netko bi možda rekao da se bojim svijeta ili možda ljudi ,ali nije tako.Moj posao zahtjeva rad sa ljudima ,izbivam većinu dana iz doma svog,susrećem se sa svakakvim ljudima i vidim možda i previše.Više nego što bih htjela znati.Ko za vraga, primjećujem uvijek djelićem oka ono što ne želim vidjeti ali baš se uvijek zadesim u krivom trenutku na krivom mjestu.Pokušavala sam izbjeći takve situacije ali kao da me traže,uvijek zapnem za njih!No to nije razlog da zabadam nos u tuđe stvari ,kako ih vidim, tako i prođem kraj njih i okrenem glavu jer sudjelovanje u tuđim glupostima nikad nisam smatrala zanimljivim.
Kako ne volim kopati po tuđoj privatnosti, tako ne volim da netko uporno ruje po mojoj.Niti volim djeliti svoje nedaće sa bilo kime.Ono što ovdje napišem samo je odraz mog postojanja zamotan u milion slojeva celofana tako da se do moje srži ne može ni doći.Onaj dio,mali dio koji podjelim sa Vama je trenutak inspiracije koji mi govori da se ispovjedam ljudima koji razumiju.Volim ogoliti svoju dušu pjesmom ili kakvim tekstom koji mi taj tren padne na pamet i ne bojim se da će me netko ocrniti ili još gore ismijati zbog toga.Zato i jesam ovdje da se malo opustim i svoje misli podjelim s nekim....
Nekad mi je bilo jako važno tuđe mišljenje, kako o meni, tako i o mom radu ,no kad sam sazrela kao osoba ,shvatila sam da ima jako malo istomišljnika na ovom svijetu i da nema smisla nekome, tko me ne razumije, uopće bilo što govoriti.Počela sam izbjegavati ljude koji su se uporno gurali u moju blizinu i onda pričali samo o sebi ili još gore htjeli su me uvući u škripac ogovaranja i spletki!Nisam rođena za to!Ne volim ogovarati jer smatram da na ovom svijetu ima previše zanimljivosti da bih trošila vrijeme na gluposti.
Kako je vrijeme odmicalo, u meni se stvorila potreba da progovorim o meni zanimljivim temama,o osjećajima, o poeziji,katkad me zvizne i potreba za smijehom,ali to su moje potrebe i nisam ih htjela nikome nametati.Tako sam došla na ideju da počnem pisati o svemu tome i stvorila sam Prozor u svijet.
Za ovaj blog zna samo jedna osoba iz moje blizine,znači nisam ga stvorila da bih pozvala sve svoje poznanike ,obitelj ili nekog još stotog da mi napišu dvije riječi u komentar da bih bila popularna.Za to ljudi imaju svakojake društvene mreže pa nek se dopisuju,pozdravljaju ili što već.Htjela sam naći istomišljenike koji će me poduprijeti u mom izričaju a kojima ću i ja reći što mislim o njihovim tekstovima.To i činim i osjećam se odlično jer ima Vas puno koji me posjećujete i koje ja volim pratiti u radu i zato smatram da sam pogodila kad sam blog nazvala Prozor u svijet jer mi je dao sasvim neki novi pogled kroz njega i strašno mi se sviđa što vidim.!!!
Post je objavljen 30.09.2016. u 19:53 sati.