Koraci su mi teški, vijeđe me bole, zelenilo moga pogleda mutno prebire po ulici čekajući neku priliku da razbistri dan.Oblaci se nakupljaju,vjetrić pirka a uporne zrake sunca probijaju se i ne daju kiši da procuri.Gledam kroz prozor i dalje mi nešto mutno smeta da vidim što mi dolazi u susret....Šta mi smeta...Odakle to crnilo...Kad tamo vrana, crna kao ugarak, sjedi na grani kruške koja visi iznad moga prozora kroz koji buljim i smješka se jer mi je podarila lijepu ,dugačku,mutnu fleku na mojim čisto opranim prozorima i još otresla repom,zamahnula krilima i odlepršala u daljinu.Baš joj hvala!Usrala mi je prozor i svu moju muku,nasmijala se i odlepršala nekom drugom usrati dan.
No, što je jedna vrana naspram mojih sto prozora!Imam ja vremena i volje prati prozore iza svake crne vrane,popravljati i pospremati iza svake neprilike koja mi usere dan.Kakva glupost.!Peri, čisti, spremaj ,kuhaj ,odi radit, pa se vrati i opet peri, spremaj,čisti...Ima li što zanimljivije na ovom svijetu ili svatko ima svoju vranu koja voli zakomplicirati nečiji dan i posrati se na njegov posao!
Post je objavljen 13.09.2016. u 20:50 sati.